Ono što je svakom normalnom čovjeku zaparalo uši jeste pitanje voditelja Senada upućeno Muslimoviću šta on zna o Mustafi Ceriću. On je rekao da ne zna ništa osim onoga što je pročitao u dnevnoj štampi, odnosno ono što su prenijeli mediji. General ovdje očito izbjegava spomenuti izvore svojih informacija iako je već svima jasno da se tu radi o poznatom dvojcu iz IZ koji ga snabdijevaju potrebnim saznanjima o djelovanju dr. Cerića. Pa ako povjerujemo u ovu generalovu tvrdnju, zar se ozbiljna ocjena jedne ličnosti može praviti samo na osnovu štampe, a posebno ako je riječ o žutoj štampi, što je u ovom slučaju evidentno.

MIRSAD MAHMUTOVIĆ: Generala Muslimovića upoznao sam kao visokog oficira ARBiH koji je u pratnji sa svojom sjenom Zijadom Ljevakovićem posjećivao jedinice naše armije na slobodnim teritorijama. Prije nego što je stupio u redove ARBiH, a nakon napuštanja JNA, radio je na pijaci gdje je prodavao kupus i paprike kako bi prehranio sebe i svoju porodicu. Tako je sam govorio.

Ovih dana naša javnost imala je priliku pratiti burnu debatu između generala Fikreta Muslimovića i bivšeg reisa emeritusa dr. Mustafe-ef. Cerića. Nije to bio uobičajeni dijalog dvojice odraslih, obrazovanih i odgovornih ljudi. Taj duel zapravo više je ličio na brutalnu svađu i optužbe za štošta, a glavna oštrica se usmjeravala na teren obavještajne djelatnosti, saradnju sa obavještanim službama itd. Muslimović je tu na svom terenu tako da mu Cerić ne može biti adekvatan sagovornik. Ali odmah da kažem da u svim drugim segmentima njihove polemike Muslimović ima mnogo toga naučiti od dr. Cerića. Ono što je svakom normalnom čovjeku zaparalo uši jeste pitanje voditelja Senada upućeno Muslimoviću šta on zna o Mustafi Ceriću. On je rekao da ne zna ništa osim onoga što je pročitao u dnevnoj štampi, odnosno ono što su prenijeli mediji. General ovdje očito izbjegava spomenuti izvore svojih informacija iako je već svima jasno da se tu radi o poznatom dvojcu iz IZ koji ga snabdijevaju potrebnim saznanjima o djelovanju dr. Cerića. Pa ako povjerujemo u ovu generalovu tvrdnju, zar se ozbiljna ocjena jedne ličnosti može praviti samo na osnovu štampe, a posebno ako je riječ o žutoj štampi, što je u ovom slučaju evidentno.

Generala Muslimovića upoznao sam kao visokog oficira ARBiH koji je u pratnji sa svojom sjenom Zijadom Ljevakovićem posjećivao jedinice naše armije na slobodnim teritorijama. Prije nego što je stupio u redove ARBiH, a nakon napuštanja JNA, radio je na pijaci gdje je prodavao kupus i paprike kako bi prehranio sebe i svoju porodicu. Tako je sam govorio. Moram reći da je njegov ulazak u redove armije unijelo jednu svježinu i oduševljenje. Znao je okupiti sve važne ljude u jednoj lokalnoj zajednici ili na višem nivou i s njima razmijeniti iskustva i informacije, što je redovno i činio.

Drugi junak naše priče je Mustafa-ef. Cerić, reis emeritus. On se opet pridružio našim redovima u jeku ratnih dejstava i brutalne agresije na našu zemlju. Za razliku od generala Muslimovića koji je došao sa pijace, dr. Cerić je došao iz Malezije gdje je radio kao profesor na prestižnom univerzitetu u Kuala Lumpuru. I on je bio jedno pravo osvježenje za naše redove jer smo u njemu gledali čovjeka koji je spojio Istok i Zapad i koji posjeduje ogromno znanje i iskustvo. Za njega je r. Alija Izetbegović rekao da je najobrazovaniji reisu-l-ulema u povijesti te institucije. Šta se dogodilo da ova dva lava tako krvnički zarate i da se tako javno svađaju pred licem cijele naše javnosti. Animoziteti su postojali vjerovatno i ranije, ali pravi razlog razlaza između njih dvojice je objavljivanje knjige Fikreta Muslimovića Ubice i lažovi. Muslimović je u ovoj knjizi među te ubice i lažove svrstao Fahrudina Radončića, generala Sefera Halilovića i bivšeg reisa Cerića. O knjizi ne bih rekao ništa, ali ako čovjek piše knjigu i spominje imenom i prezimenom ljude kao takve, onda je to posao za tužiteljstvo. Pošto sud nije imao potrebe ovo tretirati, znači da je knjiga poslužila samo kao odeređena propaganda u svrhu izborne utrke. Razgovarao sam sa običnim ljudima, našim džematlijama, i rekli su mi da je njima jako žao što se ovakvi ljudi svađaju. Ali glavnom su na strani dr. Cerića. Kako je počelo?

Ono što je moguće dokučiti je da se očito radi o jednoj orkestriranoj harangi koja se vodi protiv emeritusa Mustafe Cerića, a u koju je sada već očito duboko involviran i sam general Muslimović. Ta haranga je krenula, sada je već potpuno jasno, iz Beograda preko Ankare. Jedan od glavnih kreatora je bio srbijanski bivši ambasador u Turskoj Darko Tanasković, koji je svakodnevno ulijevao turskim zvaničnicima priču o problemu u Sandžaku kojeg generira muftija sandžački dr. Muamer Zukorlić a koji opet ima snažnu podršku od bosanskog reisa dr. Mustafe Cerića. Na temelju tih informacija Turska se direktno umiješala u formiranje nove Islamske zajednice Srbije na čelu sa novim reisom Ademom Zilkićem. U to ime u Srbiju su dolazili najveći dužnosnici iz Turske da se to pitanje riješi. Ali sve je ostalo na pokušajima. Muftija Zukorlić iz ovog događaja izlazi kao pobjednik i kasnije dobrovoljno napušta mjesto muftije i odlazi u politiku. Danas je narpodni poslanik u Parlamentu Srbije ispred Bošnjaka i onih koji su za njega glasali.

Ko je Mustafa Cerić? Mi znamo a oni što ne znaju neka nauče. On je Bošnjak, musliman, patriota, Bosanac, akademik, autor, sin mujezina r. Ibrahima Cerića u gračaničkoj džamiji kod Visokog, reisu-l-ulema i mnogo toga još. Voli ovu zemlju i ovaj narod. Njega neko može voljeti ili ne voljeti, ali mora mu priznati njegove kvalitete i rezultate. Djela govore više od riječi, a o tome nekom drugom prilikom.

Beograd nije zaboravio ulogu dr. Mustafe Cerića i uz podršku Turske nastoji ga se riješiti ili u najmanju ruku ušutkati ili oslabiti njegov utjecaj.

Talasi te strategije prema Ceriću iz Beograda i Ankare prelaze u Sarajevo, gdje se na sve moguće načine pokušava taj čovjek srušiti i udaljiti iz javnog života. Ali Cerić je tvrd orah, ne da se tako lahko 'pod noge'. Ne obazire se na prozivke i harangu, uporno korača svojim putem i obilazi dunjaluk prenoseći istinu o našoj borbi za goli opstanak. Njegov glas se daleko čuje na sve strane. (U tom grmu leži zec!) Treba ga ušutkati kao što su ušutkani Haris Silajdžić i Ejub Ganić, dakle jaki i ponosni ljudi čija se riječ sluša podjednako i na Istoku i na Zapadu. Dr. Cerić je čovjek koji može otvoriti mnoga vrata, druži se sa kraljevima, sa uglednim i moćnim ljudima u svijetu. Meldin Olbrajt ga zove da bude promotor njene knjige. Gospodin Bler ga poziva na doručak u London, a sa kraljem Selmanom je kućni prijatelj. Godine 1997. boravio sam s njim u SAD. Imali smo program posjete bošnjačkih džemata. U jednom momentu zazvonio je moj telefon. Na drugoj strani javio se ambasador BiH u UN gosp. Muhamed Šaćirbegović. Pitao je za reisa Cerića i tražio da razgovara s njim. Svi koji smo bili u autu čuli smo njihov razgovor. Ambasador Šaćirbegović je rekao da se Generalni sekretar UN gosp. Kofi Anan želi sresti sa reisom. Očekivali smo da će on odmah prihvatiti tu priliku. Međutim, odlučno reče: "Ne mogu, ja sam došao u posjetu Bošnjacima, imam svoj program a gosp. Anan ako želi susret sa mnom, neka dođe u Sarajevo. Ja ću ga primiti u svom kabinetu." Svi smo se čudili njegovom postupku. Nešto kasnije telefon ponovo zazvoni. Zvao je dr. Nedžib Šaćirbegović, otac ambasadora Muhameda. I on mu je sugerirao da prihvati ponudu i dođe u Njojork. Na naše čuđenje odgovor je bio isti. Nakon ubjeđivanja konačno reče: "Hoću, ali imam jedan uvjet. Neka mi Generalni sekretar UN upriliči susret sa svim ambasadorima Islamskih zemalja u UN." Dr. Nedžib je rekao da će o tome razgovarati i da će mu javiti. Nakon dva dana dolazi potvrdna informacija. Prekinuli smo svoj program, vratili se u Njujork te otišli pred zgradu UN, Kofi Anan je izašao pred zgradu da dočeka delegaciju. Dr. Cerić se susreo sa ambasadorima Islamskih zemalja, govorio sahat vremena o Bosni, o genocidu, imamio ikindija-namaz a potom otišao na odvojeni sastanak sa Generalnim sekretarom UN. Zar takav čovjek da bude napadan i vrijeđan u svojoj zemlji na doista primitivan način. Zar takav čovjek zaslužuje da mu general Muslimović javno na TV-u govori da "laže", "petlja" i sl. Ali, eto i to se događa. Muslimović je izgubio strpljenje, a vjerovatno ima razloga za to kao i oni što ga bodre i hrabre u tom poslu. Cijenim i generala Muslimovića, ali moram mu ovo reći: Bolan ne bio, gdje ćeš na Ceru na takav način?

Ko je Mustafa Cerić?
Mi znamo a oni što ne znaju neka nauče.
On je Bošnjak, musliman, patriota, Bosanac, akademik, autor, sin mujezina r. Ibrahima Cerića u gračaničkoj džamiji kod Visokog, reisu-l-ulema i mnogo toga još. Voli ovu zemlju i ovaj narod. Njega neko može voljeti ili ne voljeti, ali mora mu priznati njegove kvalitete i rezultate. Djela govore više od riječi, a o tome nekom drugom prilikom.