Svakodnevno građani Sandžaka (Bošnjaci) sa autobuskih stanica odlaze put Evrope, kako bi mogli da ostvare osnovno ljudsko pravo na rad, jer to pravo u svom Sandžaku ne mogu ostvariti. Uskraćeno im je. Planski! Mladost napušta Sandžak, odlazi da se ne vrati, da negdje daleko od zemlje na kojoj su ponikli izgrade dom, da budu tuđi i sebi i tuđini. Sve je to plod stoljetne državne politike vođene spram Sandžaka i želje da ono Bošnjaka što je preživjelo nekoliko genocida, rasele i tako stvore čistu teritoriju. Ovakvoj isprebljivačkoj politici Srbije spram Sandžaka i Bošnjaka uveliko pomažu i politički predstavnici Bošnjaka u Sandžaku, koje do vlastitog interesa ništa drugo ne zanima. Koliko će naroda ostati, njih to ne brine, uvijek će biti dovoljan broj da oni pobjede na lokalnim nivoima, i da nastave da od ulizivačke politike žive sasvim dobro. Jer su previše plaćeni za nerad i ulizivanje, izdaju naroda i ostala nedjela po kojima ih još jedino možemo prepoznati.

I da se vratim na početak, dok naš narod odlazi u svijet, jer je u Sandžaku osuđen da živi od sadake, dok svaki dan naša sela i gradovi ostaju siromašniji za desetine mladih ljudi, porodica, naši vlastodršci se bave globalnim pitanjima, za koja nit` su zaduženi, nit` su im dorasli.



Uz svo poštovanje prema Predsjedniku R. Turske Redžepu Taipu Erdoganu, ipak ova posjeta Srbiji, pokazala je su našu bijedu i samoponiženje, kao i potrebu da se uližemo i dodvorimo onima u Beogradu. Tako su naši sandžački lokalni šerifi, učinili sve da zablistaju u očima Vučića, a zatamne postojanje Bošnjaka, i tako spremajući u Novom Pazaru "srpski" doček Erdoganu. Naravno da posebno ne pričamo o trošenju sredstva za ovaj događaj decenije, da je sve to finansirano iz džepova i onako na rub egzistencije dovedenih građana Sjenice, Tutina, Novog Pazara. Neko je morao platiti silne autobuse koji su prevozili narod, a kad običnom čovjeku treba pomoći tada se nema novca u budžetskim sredstvima. Dok nam mladost odlazi, mi pravimo lijepu sliku suživota u Srbiji, u kojoj se Bošnjak ne može zaposliti, mi smo statisti za Vučićev let do zvijezda.

Još razočarava činjenica da su lokalni šerifi iz kijametske koalicije itekako vodili računa da se zastava Sandžaka ne budu isticane. Dok nam neki prosvjetni radnici potvrđuju kako su dobili naredbu da svu djecu iz škola izvedu na ulice i da samo nose zastave Srbije i Turske, a da ne smiju nosti zastave sa ljiljanima. Ovo smo morali iznijeti u javnost, jer umjesto da na ovako važnim državnim posjetama Bošnjaci istaknu obilježja svojeg naroda, pa i Srbi neka istaknu svoja, ali da se zna ko tu živi, koalicioni partneri su nametnuli zabranu bošnjačkih simbola. Doduše bilo je nekoliko i neposlušnika ili nisu znali za naredbu.

Svaka se glupost plati i ova će. Već kako sutra će građani da osjete po džepovima, da ništa nema džabe, pa ni prijevoz do Novog Pazara, da bi mahali tuđim zastavama, nekim tuđim ljudima, a sebe ponižavali. Glupost je kad čovjek finansira sam svoje samoponiženje.