Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Komentari
Iz mog ugla SOPSTVENO PROBIJANJE PRTINE Mnogi tatini i mamini sinovi nisu iskoristili šanse i povoljnosti koje su imali da bi na taj način uspjelui u životu. Imali su sve povoljnosti, bezbrizno djetinstvo, dobru ishranu, odjeću i obuću, pozamašni džeparac da bi trošili i uživali i da ne bi bili bez društva, zabave i uživanja. Rođeni su zdravi i pametni, ali su ih pomenute i druge povoljnosti pokvarile, učinile ih bajatim i lijenim, da se nikako nisu mogli snaći na ovodunjalučkoj sceni. Drugi su pak slični njima obilato iskoristili ili koriste tu svoju odskočnu dasku, pa su primjerice lakše i brže završili svoje školovanje, malo ili nimalo su se "potrošili" tokom njegovog završavanja i postali ono što su željeli oni ili njihovi roditelji koji su ih tako i toliko forsirali, kao što to roditelji za evlad svoj mogu činiti i uvijek rade. Da bi se brže i lakše završile odgovarajuće škole, u principu se to obižčno otaljava vanrednim školovanjem. Ono je sada prepoznato kao vanredno napredovanje, kojom se prilikom kroz poznanstva, veze i vezice ide na varijantu da se ispitaniku što je više moguće pomogne i olakša, da se u njegovom slučaju napravi pozitivna diskriminacija, a da on - osoba koja se školuje, dobije ta dva tri pitanja s kojima će se "bohrati" dok ih nauči, umjesto da cijelu knjigu proući do kraja. Za bolju ocjenu ili što bolji rezultat potrebno je zadata pitanja po mogućnosti i napamet naučit, zlu ne valjalo, jer i prosjek ocjena može katkad presudno da utiče na vrstu posla i na funkciju koja treba da uslijedi. Ima i onih drugih koji nikada nisu željeli funkcije i da budu visoko pozicionirani u raznim državnim organima, organizacijama, ustanovama i drugim institucijama. Umjesto toga, važno im je da steknu određeno zvanje, poput jednog vjerskog službenika - popa, koji se u dosta poznim godinama prihvatio studiranja pravnih nauka, a na pitanje profesora zašto to čini, on je odgovorio da ne želi da ikada radi u struci koju studira, već da na taj Svijet preseli i sa diplomom pravnika.
Skupini onih koji sami probijaju prtinu je bilo i uvijek će biti najteže i najdelikatnije. Takvi hoće da budu budući pravnici, doktori, inženjeri, profesori, informaticari, a da niko njihov prije toga nije imao bilo koju od ovih ili sličnih titula ili profesija. Armija takvih osoba s vjerom i nadom u Boga korak po korak ide naprijed školujući se, nadograđujući i iščekujući da će njihov život jednog dana biti bolji od života kojim su živjeli njihovi roditelji i ostali pretci. A opšte je poznato da vlast i sve službe i profesije kontinuirano rade i opstaju vjećito, jedino se pojedinci smjenjuju, baš onako kako se i ljudski rod mijenja i prolazi svoje dunjalučko vrijeme. Jedan sam od onih koji su u najtežim uslovima došli do visokog obrazovanja, uposlenja i pozicije u društvu sa kojom mogu biti ponosan na sebe i na svoje drage mi roditelje, koji su mi u uslovima oskudice i siromaštva pružili mogućnost takvu kakvu da se školujem u mjestu svog rođenja i van njega, da diplomiram pravne nauke, položim stručni i pravosudni ispit, da se uposlim na različitim poslovima sa diplomom diplomiranog pravnika. Vrijeme je donijelo povoljnije uslove za školovanje mog evljada u donosu na uslove u kojima sam ja učio i sticao potrebno znanje. Moja kćerka advokatica, stariji sin teolog, mlađi sin budući akademski slikar, imali su puno posla kako da završe struke za koje su se opredijelili, međutim, ja sam poput mnogih starijih generacija prsimice išao naprijed, vodeći računa da dobro učim, a uz to i da razmišljam hoće li biti bar minimum finansija za moje školovanje. Mojim roditeljima nisam za brigu bio samo ja, već pored mene još četiri sestre i dva brata. |