Dayton '95 (Ilustracija: Šukrija Meholjić)

Nedžad AHATOVIĆ, prof. odbrane i sigurnosti: I Srbija i Hrvatska žele da zauzmu što bolje početne pozicije prije nego velike sile odluče šta će uraditi u vezi sa Balkanom. U tom kontekstu najranjivija tačka Balkana, Bosna i Hercegovina se nastoji prikazati kao nestabilna država, u kojoj je nemoguće govoriti istim glasom kroz državne institucije, što koči dalji napredak države i društva. Pored toga tu je i problem islamskog radikalizma Bošnjaka što dodatno komplicira ukupne političke odnose. Rješenje se stoga prema mišljenju naših susjeda samo od sebe nameće – podjela BiH po etničkim linijama i sigurnosna izolacija Bošnjačke većine u BiH. Dok se zbog terorizma u Bosnu i Hercegovinu upire prstom i iz Zagreba i iz Beograda, Bošnjaka je na stranim ratištima, kao i povratnika sa tih ratišta sve manje. Za to vrijeme desnica i u Hrvatskoj i u Srbiji, a posebno u entitetu RS ima svoje udruge i političke partije koji otvoreno promoviraju fašistoidne ideje.

Bosna i Hercegovina nažalost i dalje vodi rat sa susjedima i nakon rata koji je zvanično završen potpisivanjem Općeg okvirnog mirovnog sporazuma u američkoj avio-bazi Wright Patterson, u Dayton-u, Ohio. Rat koji se bez obzira na prekid otvorenih neprijateljstava putem oružane borbe konstantno vodi sa susjedima je tzv. asimetrični rat.

Za razliku od simetričnog, asimetrični oblik ratovanja razvijen je i usavršen u drugoj dekadi XX stoljeća i na strateškom nivou podrazumijeva da se upotrebom ograničenih resursa postigne obeshrabrenje i demoralizacija protivnika i na taj način uništi njegova volja za odbranom. Asimetrični rat u svim svojim pojavnim oblicima konzumira široki spektar aktivnosti od oružanih incidenata, intervencija, terorističkih akata, pa do izazivanja političkih skandala i netrpeljivosti, špijunaže, prijetnji oružanim intervencijama (vojnih vježbi), distribucije subjektivnih informacija i dezinformacija putem društvenih mreža i medija, sve kako bi se presudno uticalo na postizanje željenog ishoda u određenoj sferi ili sferama društva. Krajnji cilj ovih aktivnosti ne mora uvijek biti izazivanje sukoba, naprotiv, ciljevi se uglavnom nastoje postići upotrebom mirnih sredstava destabilizacije. Međutim, poseban oblik asimetričnog ratovanja koji se u novijoj literaturi naziva još i tzv. hibridnim ili proxy ratom, pored svega pobrojanog podrazumijeva plaćanje izbornih favorita, friziranje i namještanje izbora, nasilnu promjenu vlasti ili tzv. udar na suverenitet nasilnim kreiranjem paradržavica u kojima se uz pomoć vanjskih oružanih intervencija instaliraju podobni politički režimi. Svim ovim oblicima asimetričnog rata, Bosna i Hercegovina je u manjem ili većem obimu konstantno izložena skoro tri decenije, s jasnim ciljem njezine definitivne podijele.

Eklatantan primjer asimetričnog ratovanja u BiH na taktičkom nivou je slučaj kamenovanja, tada srbijanskog premijera, a sada predsjednika Aleksandra Vučića za vrijeme komemoracije u Potočarima 2015. godine. Naime, zbog intencije velikih sila da se u Vijeću Sigurnosti OUN-a usvoji rezolucija koja osuđuje genocid u Srebrenici, Srbija se našla u vrlo nezgodnom položaju. Nakon intenzivnog lobiranja rezolucija S/2015/508/ Vijeća Sigurnosti OUN-a predložena 08.07.2015. godine nije prošla glasanje, jer je veto na rezoluciju uložila Ruska Federacija. Samo tri dana kasnije, 11.07.2015. godine prisustvo srbijanske delegacije na dan komemoracije žrtvama genocida u Srebrenci, okupljena masa Bošnjaka dočekuje sa otvorenim negodovanjem i kamenovanjem ove delegacije na čelu sa tadašnjim srbijanskim premijerom. Bivši pripadnici Odjeljenja za opservaciju i dokumentiranje (OOD) MUP-a Srbije Milan Dumanović i Mladen Trbović zajedno sa još 18 svojih kolega su tog dana snimali kompletan događaj u Potočarima, a njihovi snimci su vratolomnom brzinom stigli na internet portale regionalnih i svjetskih medija i TV kuća. Mislim da je nakon ove informacije, apsolutno besmisleno polemisati kako je uopće došlo do samog incidenta. Pored propagandnog efekta za srbijanske medije, ovaj napad na premijera Vučića iskorišten je za međunarodnu diskreditaciju BiH kao države i umanjivanje vanjskopolitičkog značaja vrlo negativnog stava vodećih svjetskih medija u vezi sa ruskim vetom na glasanju o genocidu u Srebrenici na sjednici Vijeća sigurnosti OUN-a.



Bosna i Hercegovina je u zadnje vrijeme posebno izložena različitim oblicima i nivoom pritisaka u sklopu raznih aktivnosti asimetričnog ratovanja. Političko nasilje Hrvatske nad Bosnom i Hercegovinom zorno govori ovoj tvrdnji u prilog. U posljednje vrijeme Hrvatska se pored zagovaranja trećeg entiteta, zatvaranja morskog koridora BiH izgradnjom Pelješkog mosta, miješanja u kreiranje novog izbornog zakona u Bosni i Hercegovini otvoreno okomila i na Bošnjake kao narod kroz izjave predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović u „svezi“ sa tzv. terorističkom prijetnjom iz BiH. Istovjetan primjer slijedi i Srbija koja bezuvjetno podržava iredentizam i separatizam manjeg BiH entiteta najavom sveobuhvatnog dokumenta, koji će spriječiti nova stradanja Srba, ojačati njihov nacionalni identitet i državni identitet Srbije i Republike Srpske. Bosna i Hercegovina je sa druge strane sputana svojim jedinstvenim političkim sistemom u kojem njen većinski narod Bošnjaci ima tek trećinu udjela u kreiranju izvršne i zakonodavne vlasti, te se oko svake teme mora postići kompromis sa predstavnicima druga dva naroda, Srbima i Hrvatima čiji politički predstavnici većinom zastupaju interese susjednih država.

Ciljevi ovih aktivnosti su jasni. I Srbija i Hrvatska žele da zauzmu što bolje početne pozicije prije nego velike sile odluče šta će uraditi u vezi sa Balkanom. U tom kontekstu najranjivija tačka Balkana, Bosna i Hercegovina se nastoji prikazati kao nestabilna država, u kojoj je nemoguće govoriti istim glasom kroz državne institucije, što koči dalji napredak države i društva. Pored toga tu je i problem islamskog radikalizma Bošnjaka što dodatno komplicira ukupne političke odnose. Rješenje se stoga prema mišljenju naših susjeda samo od sebe nameće – podjela BiH po etničkim linijama i sigurnosna izolacija Bošnjačke većine u BiH. Dok se zbog terorizma u Bosnu i Hercegovinu upire prstom i iz Zagreba i iz Beograda, Bošnjaka je na stranim ratištima, kao i povratnika sa tih ratišta sve manje. Za to vrijeme desnica i u Hrvatskoj i u Srbiji, a posebno u entitetu RS ima svoje udruge i političke partije koji otvoreno promoviraju fašistoidne ideje.



Imajući u vidu jačanje desnice u Hrvatskoj, kao i izjave Dragana Čovića, vrhovnika HDZ-a BiH, da su Hrvati na prostoru Balkana nositelji evropskih vrijednosti, pitam se na koje je evropske vrijednosti Čović zapravo mislio. Nadam iskreno da se to ne odnosi na one vrijednosti koje ulicom u Mostaru nagrađuju ustaškog kasapina Juru Francetića, čija je zloglasna „Crna legija“ po Kozari i Grmeču malodobnu djecu ubijala drobljenjem glave potkovanom vojnom čizmom. Također, imajući u vidu rehabilitaciju fašističkog sluge i ratnog zločinca pukovnika propale Jugoslavenske kraljevske vojske Dragoljuba Mihailovića, pitam se da li prema riječima predsjednika Vučića, Bosna ima iskrenog prijatelja u Srbiji. U Srbiji, koja od odgovornosti oslobađa u pjesmama opjevanog „Čiča Dražu“ čiji su četnici pod komandom majora Dangića u Goraždu i okolini u zimu 1942. godine svojeručno iskasapili 7000 ljudi. Ako su to temeljni principi evropske kulture i tradicije koji svoj uzor imaju u nacističkim „Kristalnim noćima“ onda to nije Evropa za koju je u ljeto 1944. na plažama Normandije sva sila savezničke vojne moći krenula u konačni obračun sa Hitlerovom vojnom mašinom. Ako samo malo prelistamo izjave Mađarskog premijera Orbana ili Češkog predsjednika Zemana izgleda kao da je ta Evropa, potpuno oslobođena od pošasti fašizma pala u smrtnom hropcu zajedno sa prvih 1500 Srebreničana koji su pobijeni u skladištu u Kravici, 13. jula 1995. godine oko 18:00 sati.