Nedžad AHATOVIĆ, prof. odbrane i sigurnosti: Umjesto podrške BiH u zajedničkoj borbi protiv terorizma, pojedine članice EU poput Češke i Hrvatske u svom javnom diskursu svaka iz svojih interesa insistiraju na terorističkoj prijetnji iz BiH o kojoj se mora posebno povesti računa. Hrvatski motivi u slučaju upiranja prstom u Bošnjake muslimane kao potencijalne teroriste su jasni, ali od kud Česi u toj priči? Samo navini mogu sebi postaviti takvo pitanje. Češka, zajedno sa Austrijom i Slovačkom se grčevito protivila i danas se žestoko protivi sankcijama koje je EU uvela Rusiji, a jedino još Češka pored Ruske Federacije ima ambasadu u Damasku...

Izjava češkog predsjednika Miloša Zemana da Bosna i Hercegovina može postati evropska baza terorista je fundamentalno zlonamjerna. Sa druge strane, država Bosna i Hercegovina još uvijek i pored ogromnih pomaka nije učinila baš sve da prijetnju od terorizma svede na najmanju moguću mjeru, uostalom ka niti sve zemlje Evrope. Umjesto podrške BiH u zajedničkoj borbi protiv terorizma, pojedine članice EU poput Češke i Hrvatske u svom javnom diskursu svaka iz svojih interesa insistiraju na terorističkoj prijetnji iz BiH o kojoj se mora posebno povesti računa. Hrvatski motivi u slučaju upiranja prstom u Bošnjake muslimane kao potencijalne teroriste su jasni, ali od kud Česi u toj priči?

Samo navini mogu sebi postaviti takvo pitanje. Češka, zajedno sa Austrijom i Slovačkom se grčevito protivila i danas se žestoko protivi sankcijama koje je EU uvela Rusiji, a jedino još Češka pored Ruske Federacije ima ambasadu u Damasku...

-- „Ukoliko mislite na građanski rat u Ukrajini, stvari treba nazvati istinito i reći pošteno da je to građanski rat. Naravno, on može da se pretvori u rusku invaziju, ali u ovom trenutku je to građanski rat dvije grupe stanovnika Ukrajine“ - kazao je Predsjednik Miloš Zeman češkom radiju Frekvence 1, 5. septembra 2014. godine. Naravno, istina o ruskoj vojnoj intervenciji u Ukrajini se u to vrijeme jako dobro znala, jer je dokazana satelitskim snimcima prisustva ruskih trupa uz samu ukrajinsku granicu koje je NATO javno publikovao u aprilu 2014. godine. Ako analiziramo ovu Zemanovu izjavu onda je potpuno jasno da je njegova nedavna izjava o BiH kao potencijalnoj terorističkoj bazi samo protočni bojler otvorene ruske intencije da stalnom političkom destabilizacijom zaustavi BiH u njenom putu ka NATO-u. Kremlj je pored Dodika pojačao pritisak na BiH zaigravši na kartu rješavanja tzv. „Hrvatskog pitanja“.



Na stalno približavanje političkih stavova vrhovništva HDZ-a BIH i Milorada Dodika koji se nalazi na američkoj crnoj listi ne gleda se baš blagonaklono u Zagrebu. Da je to „točno“ govori i činjenica da je Dragan Čović izostavljen sa ovogodišnjeg obilježavanja obljetnice od održavanja vojno-redarstvene operacije „Oluja“. Time je zvanični Zagreb htio diskretno skrenuti „pozornost“ State Department-a da čvrsto drži do savezništva sa SAD-om. Službeno objašnjenje je bilo da su neki hrvatski generali protestirali zbog njegovog prisustva u Kninu (Što je također tačno), ali izgleda da mu se iz Zagreba zamjera što sve češće komunicira sa Banjom Lukom kao i sa Ambasadom Ruske Federacije u BiH. No, predsjednica Kitarović je, radi mogućeg ispostavljanja fakture Hrvatskoj zbog tzv. HRHB kao udruženog zločinačkog poduhvata, ipak diplomatski nadoknadila izostavljanje Čovića sa obljetnice u Kninu. Kao generalna pokroviteljica ona je ukazala veliku časti hrvatskome članu predsjedništva BiH par dana kasnije „tijekom“ održavanja tradicionalne „Sinjske Alke“ prije koje su u pozdravnom govoru Alajčauša alkarskog reda spomenuti hrvatski uznici u Hagu čije bi oslobađanje pozdravio cijeli hrvatski puk. Hrvatska se sasvim sigurno, dok je vlast HDZ-a aktuelna, ne može do kraja odreći Čovića i projekta podijele BiH formiranjem HRHB isto kao što se do kraja ne može odreći fašističkog nasljedstva NDH. U tom raskoraku zvaničnog Zagreba, američki potpredsjednik Mike Pence u Podgorici dobronamjerno upozorava sve zemlje regiona da Rusija kvari odnose na Balkanu i želi ovdje izvesti prekrajanje granica silom.



Češka veza
Prema podacima Balkanske istraživačke mreže (BIRN) i Mreže za istraživanje organiziranog kriminala i korupcije (OCCRP) od kraja 2012. godine do sredine 2016. godine u 68 ruskih transportnih aviona Iljušin Il 76 u područje ratnih sukoba u Siriji, Iraku i Jemenu, Češka je pored ostalih zemalja izvezla ~240 miliona € vrijednosti naoružanja i vojne opreme. S obzirom na prorusko raspoloženje Miloša Zemana nije teško zaključiti da Češka ponovo „valja“ oružje u bjelosvjetskim ratnim zonama za svoje stare dobre poslodavce – Ruse. Jedna epizoda iz hladnog rata govori zorno toj tvrdnji u prilog. U augustu 1967. godine, naftom bogata provincija Nigerije, Biafra krenula je pobunom izboriti nezavisnost od Nigerije. Naime, nigerijska vojna hunta koja je na vlast došla vojnim udarom 1966. godine krvavo se obračunavala sa svakom vrstom opozicije u zemlji što je pogoršalo stanje koje je decenijama tinjalo u međuplemenskim odnosima u Nigeriji. Takvo ponašanje vojne hunte dovelo je ovu jednu od najbogatijih afričkih država u političku i ekonomsku nestabilnost, što su tadašnje hladnoratovske supersile SAD i SSSR iskoristile kao poligon za vlastito razračunavanje oko dominacije nad nigerijskom naftom. U toj hladnoratovskoj epizodi tadašnja Čehoslovačka je odigrala glavnu rolu kao primarni adut SSSR-a preko koje je išlo naoružavanje što snaga odanih ideji nezavisne Biafre pod komandom pukovnika Ojkuvea, što vojne hunte u glavnom gradu Nigerije Lagosu pod komandom generala Govonua. To je bila hladnoratovska logika podrške objema stranama, jer u svakom slučaju interesi supersile u ovom slučaju SSSR-a bi bili osigurani. Iako je Biafra izdašno plaćala, češki piloti letjeli su i za vojnu huntu u Lagosu gdje su leteći na sovjetskim lovcima MiG-17 i lakim bombarderima Iljušin Il-28 kupljenim u Egiptu u 200 borbenih letova ubili najmanje 2000 civila gađajući iz zraka ciljeve u Biafri. Nakon kratke pauze zbog krize kod kuće 1968. godine, čehoslovačka veza je ponovo aktivirana 1969. i trajala je sve do prestanka neprijateljstava 1970. godine. U istom razdoblju 18 čehoslovačkih pilota i inženjera za koje se znalo da su u Nigeriji nije bilo povučeno, nego su nastavili da treniraju vladine snage i da lete borbene misije na sovjetskim borbenim letjelicama i helikopterima, a i u '68 i '69. godini pošiljke oružja su kontinuirano išle prema Nigeriji preko firme „Omnipol“. Interesantno je napomenuti da je tokom Praškog proljeća 1968. godine, u ondašnjim čehoslovačkim medijima bilo riječi o ovim nečasnim rabotama za SSSR. Privremena sloboda štampe je čak bila dovela do pritiska javnog mijenja da se Čehoslovačka povuče iz takvih aktivnosti, međutim Dubček i liberalni politbiro tadašnje Čehoslovačke prije sovjetske vojne intervencije u maju 1968. godine sklapa sa Nigerijom sporazum u vezi tehničke i vojne pomoć u visini od ~55.000 £.

Dakle, ova češka hipokrizija morala uostalom kao i ruska traje odavno, jer se uporno optužujući druge za terorizam i hegemoniju, sakriva vlastita odgovornost za eskalaciju sukoba na Bliskom Istoku što je specijalitet Sergeja Lavorova, Putinovog šefa diplomacije. Šta će u tom kontekstu odlučiti zvanični Zagreb, kakve će implikacije od približavanja Rusiji imati i Hrvatska i HDZ BiH ostaje da se vidi, u svakom slučaju sprega Mostar - Banja Luka u rušenju države BiH predstavlja odveć zastario projekat koji sve su prilike nema nikakvu perspektivu. Što se prije to shvati i u Beogradu i u Zagrebu Balkan će biti puno mirnije mjesto za život.