Autor: Nedžad AHATOVIĆ, prof. odbrane i sigurnosti: Političko rukovodstvo entiteta RS svoje aktivnosti nastavlja tamo gdje su Mladić i Karadžić sa Jugo-soldateskom stali, dok se rukovodstvo HRHB u ilegali na čelu sa predsjednikom HDZ-a i HNS-a Draganom Čovićem nastoji dokopati starih granica hrvatske etnije u Bosni po planu Karingoton-Kutiljero iz februara 1992. godine. No, poznatim kartografima iz Beograda i Zagreba koji su svoje političke satelite u BiH ponovo bili pripremili za nacionalnu mobilizaciju, došao je šamar od njemačke kancelarke Angele Merkel koja je svjesna ugroženosti evropskog puta jasno poručila starim balkanskim zemljopiscima da će BiH biti uređena na građanskim principima.

Bošnjaci kao narod u svojoj vjeri na svojoj zemlji zajedno sa drugim narodima sa kojima žive vjekovima u miru na ovim prostorima doživjeli su u zadnjih 150 godina nekoliko svirepih progona u kojima je većina te populacije rastjerana ili pobijena. Onaj dio od nekih cca 3 miliona ljudi koji je nakon stalnih vojnih, nacionalnih, ideoloških i kulturoloških pritisaka ipak ostao na prostoru bivše Jugoslavije, a najvećim djelom u Bosni, i danas je izložen ucjenama i pritiscima svojih susjeda koji čine sve da ipak ostvari jedan od ratnih ciljeva Agresije na RBiH – onemogućavanja Bošnjaka muslimana da predominantno odlučuju o političkom uređenju BiH. Političko rukovodstvo entiteta RS svoje aktivnosti nastavlja tamo gdje su Mladić i Karadžić sa Jugo-soldateskom stali, dok se rukovodstvo HRHB u ilegali na čelu sa predsjednikom HDZ-a i HNS-a Draganom Čovićem nastoji dokopati starih granica hrvatske etnije u Bosni po planu Karingoton-Kutiljero iz februara 1992. godine.

No, poznatim kartografima iz Beograda i Zagreba koji su svoje političke satelite u BiH ponovo bili pripremili za nacionalnu mobilizaciju, došao je šamar od njemačke kancelarke Angele Merkel koja je svjesna ugroženosti evropskog puta jasno poručila starim balkanskim zemljopiscima da će BiH biti uređena na građanskim principima. Ovaj hladan tuš naročito je pogodio zvanični Zagreb, a posebno ovdašnje hrvatsko političko vrhovništvo koje je pokušalo da diskreditira ideju o građanskoj BiH putem plasiranja informacija o rastu islamskog fundamentalizma i radikalizma u BiH. Svesrdnu podršku ovom konceptu u nešto blažoj varijanti davao je i zvanični Beograd i ovdašnje srpsko političko vodstvo u Banjoj Luci istovremeno podgrijavajući priču o nacionalnoj neravnopravnosti i ugroženosti Hrvata. Ovako rezoniranje proizašlo je iz političke procijene da će predsjednik Trump prepustiti Balkan Rusiji, a onda je logično na sceni završni čin čerečenja Bosne i Hercegovine kao zakašnjeli kumulativni rezultat agresija od strane susjeda i izazivanja rata i toj zemlji.

Mapa B: Carrington-Cutileiro Mirovni plan, 1992. (partitionconflicts.com)

Ono što zemljopisci i kartografi iz Beograda i Zagreba nisu shvaćali 1992. godine, a očigledno ne shvaćaju ni danas je da Bosna i Hercegovina ima stolicu u Ujedinjenim Nacijama i da je priča o podijeli ove države nakon topova i popova završena u američkoj avio-bazi Wright Patterson u Daytonu, Ohio 1995. godine, gdje je na bilo kakve podijele BiH stavljena tačka u međunarodnim okvirima. Sa druge strane, evropska pravna stečevina koju je za sebe prihvatila Republika Hrvatska, a na to se priprema i Srbija ne poznaje kolektivna prava na kojima insistiraju zvanični Zagreb i Beograd kada su u pitanju dalje reforme u i evropski put BiH. Njemački stav po tom pitanju je jasan, ono što važi za sve države članice EU, pa i Hrvatsku, važi i za BiH, a to je poštivanje individualnih prava pojedinca. No, pošto Bošnjaka pojedinaca u BiH ima preko 51% i pošto se tu radi o većinskom stanovništvu islamske vjeroispovijedi, u BiH je prema mišljenju zvaničnog Zagreba ne moguće primijeniti osnovni demokratski princip jedan čovjek – jedan glas. Zato se iz Zagreba traži priznavanje specifičnosti i jasno definirani etnički pristup kreiranju i raslojavanju novog političkog sistema u BiH prije nego li ona uđe u EU. To je razumije se u najmanju ruku kontradiktorno gledište, jer to znači da univerzalna povelja o ljudskim pravima u BiH ima drugo pravno tumačenje u odnosu na sve druge zemlje članice EU što uskraćuje pravo BIH da ravnopravan odnos sa svim drugim članicama EU, između ostalog i sa Hrvatskom.

Osnovna stvar koju Beograd i Zagreb propuštaju uvidjeti je da te njihove srednjovjekovne vizije Balkana bez Bošnjaka muslimana i njihove karte posebno one koje se tiču podijele BiH izgledaju tragikomično. Isto tako su patetično izgledali pokušaji hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da Donaldu Trumpu objasni situaciju na Balkanu i na marginama samita NATO-a u Varšavi upozori predsjednika SAD-a na potencijalno leglo terorizma u BiH. Još smješnije izgleda hvalisanje hrvatskih medija koji su kratke susrete Kitarovićke i Trumpa po hodnicima već vidjeli kao preuzimanje liderske pozicije Hrvatske u ovom dijelu Evrope. Dakle, štovana predsjednica Republike Hrvatske gospođa Kitarović sa milijardom eura vojnog budžeta je upozorila predsjednika SAD-a D. Trumpa čiji je vojni budžet za 2017. godinu 798 milijardi dolara da u njenom susjedstvu, u BiH, gdje je mišljenje ambasadora SAD-a jače od odluka ureda OHR-a, bošnjačke muslimanske zajednice kriju radikalizirane pojedince koji su se vratili sa ratišta u Siriji. Ni najmanje ne podcjenjujući opasnost od terorizma u BiH, a kako bi se uočila sva naivnost Hrvatske diplomacije treba istaći da SAD na godišnjem nivou izvedu preko 5000 napada bespilotnim letjelicama na terorističke kampove i lokacije diljem svijeta, čemu prethodi temeljito satelitsko, zračno, elektronsko i neposredno izviđanje prostorije sa „Čizmama na terenu“.

Trump i Kolinda (Foto: jutarnji.hr)

Sve nedoumice o tome (t)ko je zapravo lider na našem kontinentu pa i na Balkanu otklonila je kao što rekoh, njemačka kancelarka Angela Merkel koja je u nekoliko navrata uputila jasnu poruku o tome kako vidi Balkan u članstvu EU u političkom, administrativnom i ekonomskom smislu, a posebno BiH. Tačku na i stavio je američki potpredsjednik Mike Pence koji je boraveći u Crnoj Gori, u Podgorici izjavio da Rusija čini sve da destabilizira Balkan i da posvađa zemlje međusobno s ciljem crtanja novih granica silom. To znači da je Dragan Čović prvenstveno radi svojih ličnih interesa uz toplu preporuku Banja Luke upleo Hrvatsku direktno u destabilizaciju Bosne i Hercegovine na tzv. „Hrvatskom pitanju“ i crtanju novih granica tzv. III entiteta. Istovremeno, Hrvatska je u žestokoj raspravi sa Slovenijom oko arbitražne odluke Međunarodnog Suda u vezi razgraničenja ove dvije zemlje u Piranskom zaljevu, dok je sa Bosnom i Hercegovinom Hrvatska otvorila front u vezi izgradnje Pelješkog mosta. Najnovijom uredbom u vezi ukupnih poreza za uvoz roba Hrvatska je pobunila protiv sebe kompletan region, tako da se lako može prepoznati koja je ustvari najpogodnija zemlja za destabilizaciju na Balkanu. Zato je Hrvatskoj iz Wašingtona i poslana poruka da zvanični Zagreb treba da preuzme ulogu lidera u pomirenju Balkana.

Na kraju, Hrvatski državni budžet za 2016. godinu iznosio je nešto više od 15,5 milijardi eura, od toga više od polovine prihoda otpada na turizam. Dakle cca 8 milijardi eura je zarađeno na kompletnoj Jadranskoj obali. U ozbiljnim i razvijenim zemljama u neposrednom susjedstvu poput Italije i Austrije, samo se npr. na nivou grada Beča godišnje prikupi između 5 do 6 milijardi eura od turizma, dok se u Talijanskoj provinciji Rimini na 70 km obale zaradi i više od 10 milijardi eura godišnje. Toliko o ozbiljnosti i značaju hrvatskih geopolitičkih i geostrategijskih pogleda na aktuelna ekonomska i politička kretanja u EU i šire.