Prije otprilike sedam dana sam obaviješten o napadima i hajci na urednika web magazina Bosnjaci.Net, gospodina Esada Krcića, što me iznenadilo, uvrijedilo i zabrinulo, ali svoje osjećanje zbog nekih problema nisam mogao do sada iskazati i obznaniti. Budući da za oko dva sata polazim, ako Bog da, na svoj deseti Marš mira, od Nezuka do Potočara, ako svoj stav ne pošaljem sada i postponiram ga do iza Marša, bojim se da ću skroz zakasniti i da će tada reagovanje biti besmisleno. I sada je već pokasno, i izvinjavam se uvaženom i plemenitom gospodinu Krciću i njegovom eminentnom timu, koji svojim riječima, djelima i životom potvrđuju svoje široko kosmopolitsko gledanje na svijet, sve ljude i cjelokupni život na Zemlji.

Prije svega, čast mi je i zadovoljstvo što sam gospodina Krcića i njegov karakter upoznao preko web magazina Bosnjaci.Net, a zahvalan sam dragom Bogu što me počastio sa poznanstvom tako divnog insana, čije postojanje uljepšava i osmišljava dunjalučki kratkotrajni i efemerni život. Ne govorim ovo radi bacanja prašine u oči gospodinu Krciću, niti zbog nekih ovosvjetskih interesa, već jednostavno pravde radi, poštenja i zaštite napadnutog ljudskog digniteta i integriteta. A istinu treba reći makar i gorka bila, jer je u njoj spas, dunjalučki i ahiretski. Najveća čast i zadovoljstvo mi je braniti one koji su nepravedno napadnuti i čiju čast pokušavaju ukaljati, ma ko oni bili i ma kojoj vjeri, naciji i ideologiji pripadali.

Gospodin Esad Krcić je Božiji dar čovječanstvu i njime se ponosim, a takvi ljudi su, nažalost, vrlo rijetki u današnjem turbulentnom svijetu. I svi koji ga valjano poznaju od globalne ljudske porodice, ubijeđen sam, njime se ponose. I takve koji ga ne poznaju i napadaju, kada budu karakterni kao gospodin Krcić, ja ću isto voljeti i poštovati kao i gospodina Krcića. Čak i kao samoga sebe! Jer, poznato je da niko ne može biti pravi čovjek ni vjernik dok ne bude želio drugome isto što i sebi.

Gospodin Krcić je divan uzor za mnoge i od njega se ima šta naučiti, pa napadačima i klevetnicima savjetujem da ga bolje upoznaju da bi skinuli koprenu sa očiju svojih i da ispoliraju srca svoja, a da bi se u njima nastanila ljubav umjesto nepotrebnog i (ne)smišljenog prezira. Oni, pak, koji nisu u stanju vidjeti čistoću srca i namjera gospodina Krcića, doista su slijepi i treba im pomoć.

Uvijek se sjetim čuvenog grčkog filozofa Diogenesa kojeg su, dok je hodao s upaljenim fenjerom u po bijela dana, pitali šta radi, a on je odgovorio: “Tražim čovjeka!” Vjerujem da bi slavni Diogenes, da je naišao na čovjeka poput Esada Krcića, ugasio svoj fenjer.

Neko će reći da su klevete sitna stvar i da na njih ne treba plaho reagovati i uzrujavati se. Drugi, pak, kažu da neće ovdje da reaguju i da se brane jer će im to trebati za Sudnji dan. Oni imaju pravo na to, ali dužnost je braniti svoju porodicu, domovinu, imetak, komšiju, čovjeka, ma ko on bio, čast, ugled i dostojanstvo. I to ne samo onaj čija spomenuta prava su ugrožena, već je dužnost svakog čovjeka i svakog suda da ga brani i uzme u zaštitu.

Jer, klevetnici čak i da se pokaju i to javno obznane, što bi bilo najnormalnije i najmanje što treba da urade, već su veliku štetu nanijeli gospodinu Krciću i web magazinu Bošnjaci.Net. Dezinformacija je već puštena u eter i teško ju je demantovati. A dezinformacija je, kažu, da se popneš na vrh Ajfelovog tornja sa dušekom punim paperja, pa to paperje istreseš, te ga vjetrovi raznesu po Jelisejskim poljima. Demantovati dezinformaciju je isto što i pokupiti svo paperje i vratiti ga u isti dušek. Nije potrebna nikakva mudrost da se shvati da je to nemoguće.

Moja malenkost je s ovim prilogom htjela da iskaže svoju podršku gospodini Krciću i uredništvu web magazina Bosnjaci.Net, a osudi neosnovane napade i hajku na njih od strane N1 televizije i gospodina Amira Zukića.

Gospodinu Esadu Krciću i uredništvu web magazina Bošnjaci.Net, želim da se najtoplije zahvalim za sve što su radili i rade, kao i da im poželim dobro zdravlje, dug život i uspjeh u svim sverama života, ovosvjetskog i onosvjetskog.

S najdubljim poštovanjem,
Abdullah Hodžić, ambasador BiH u Pakistanu, 2003-2005. godine