Nedžad ĆEMAN: Ta ista zločinačka, intelektualna i književna "elita" i dalje žestoko bije bitku u pravcu uništenja svakog vida bošnjačkog postojanja, koje se treba ogledati kroz kulturu sjećanja na genocid, te bitku za interpretaciju istine o agresiji i genocidu u kontinuitetu. Za sve preživjele od etničkog čišćenja do genocida najmanje što žrtve zaslužuju jeste istinska pravda. Lahko je srbijanskim političarima prosipati praznu priču o pomirenju, takva priče i tobože pozivi su neosnovani ako se svake godine ponavlja ista mržnja i negiranje genocida i svega onoga što je počinjeno uz blagoslov i vojnu pomoć baš onih koji nas pozivaju na nekakvo pomirenje.

Bilo kako da analiziramo događaje iz jula 1995. godine u Srebrenici, skorašnje izjave srbijanskog predsjednika Socijalističke partije socijalista, potpredsjednika Vlade Srbije Ivice Dačića na kongresu Socijalističke Partije u Banja Luci koji je kazao: "Da je za njegovu partiju i Srbiju je najvažniji nacionalni interes očuvanje, jačanje i stabilnost Republike Srpske, te da je saradnja srba sa obje strane Drine bila na zavidnom nivou za vrijeme stvaranja "Republike Srpske", i da će ta dobra saradnja biti nastavljena i u budućnosti", onom ko i malo želi vidjeti i čuti ovakve izjave lahko dolazi do zaključka da Srbija nikada nije odustala od hegemonističke i genocidne politike prema Bosni i Bošnjacima. Na to se nadovezuje i sadašnja perfidna politika bivšeg Premijera i sadašnjeg predsjenika Srbije Aleksandra Vučuća, koji je kao savršeni manipulator pokušao omalovažiti obilježavanje "Dvadeset godina od genocida" na komemoraciji u Potočarima.

Kako koja godina odmiče u Potočarima tuga i bol ne jenjavaju, pored kolektivne dženaze za sedamdeset posmrtnih ostataka žrtava genocida, čije se kosti i to ne sve (u većini slučajeva samo poneka kost je pronađena u više masovnih grobnica) biti pokopane ovog 11. jula, bol i patnju rodbine i svih onih koji će biti prisutni ponovo će uvećavati negatori genocida koji će istog dana u Banja Luci tamo gdje je onomad Ivica Dačić alias Mali Sloba održao ratnohuškački govor o ''Svim srpskim zemljama'', na ulici izaći hijene rata i veličati haškog zatvorenika optuženog za genocid nad Bošnjacima, Ratka Mladića. Za Mladićevo "junaštvo" nad nedužnim civilima nepotrebno je trošiti riječi, činjenica je da ipak iza svih tih krvoločnih zvijeri stoje oni koji su planirali cijelo zlo koje se sručilo na Bosnu i Bošnjake posljednjih decenija a to su srpski intelektualci, novinari, akademici u sklopu sa Srpskom Akademijom nauka i umjetnosti (SANU) i uz blagoslov Srpske pravoslavne crkve (SPC).



Ta ista zločinačka, intelektualna i književna "elita" i dalje žestoko bije bitku u pravcu uništenja svakog vida bošnjačkog postojanja, koje se treba ogledati kroz kulturu sjećanja na genocid, te bitku za interpretaciju istine o agresiji i genocidu u kontinuitetu. Za sve preživjele od etničkog čišćenja do genocida najmanje što žrtve zaslužuju jeste istinska pravda.
Lahko je srbijanskim političarima prosipati praznu priču o pomirenju, takva priče i tobože pozivi su neosnovani ako se svake godine ponavlja ista mržnja i negiranje genocida i svega onoga što je počinjeno uz blagoslov i vojnu pomoć baš onih koji nas pozivaju na nekakvo pomirenje. Pouku za istinsko pomirenje možemo tražiti u već oprobanom primjeru Suda časti koji su djelovali u bivšoj Jugoslaviji i u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, a pred koje su bili pozivani odgovarati književnici koji su svoje pero upotrijebili u službi fašista i njihovih teških zlodjela. Takav sud bi sigurno odgovarao i pomogao istinskom pomirenju i mogao bi osuditi pred javnošću sve one koji su odgovorni za genocid, upoznajući svijet i buduće generacije sa imenima kniževnih zločinaca, počevši od Dobrice Ćosića i njegovih skutonoša zatim ovdašnje manipulatorke i spletkaroša Ljiljane Bulatović sve do onih koji su držali mikrofon pod bradom srpsko-crnogorskih "guslara" i veličali podvige razjarenih bradatih spodoba dok su tukli po civilima i nejači sa jednoga na drugi kraj Bosne, Sandžaka, Kosova itd... Neizmjerno je važno da se na Sudu časti prozovu svi ostali koji su bili uz zločin, poticali na zločin, prešućivali i zatajivali zločine, opravdavali teška zlodjela na najrazličitije načine i još uvijek ih pokušavaju opravdati kao što će to činiti 11. jula u Banja Luci.



Srebrenica će ovih teških julskih dana uz bol i tugu pokopavajući posmrtne ostatke pronađene u umasovnim grobnicima od sedamdesetoro svoje djece biti još jednom poligon provokacija i ponižavanja od strane onih koji počiniše genocid, zli ljudi bez savjesti će ponižavati i sebe i svoju naciju krvavih ruku do ramena i koja gaji puste snove o izdizanju u civilizirane evropske narode, pri tome ne čineći ništa da skine kolektivnu odgovornost sa srpskog naroda odričući se pojedinaca i skupina onih koji su osmislili, naredili i počinili genocid. Žalosno je da se još uvijek u Srbiji korov zalijeva, a njegovi plodovi su genocid i mržnja.