Autor: Emir Ramić

Vodeći borbu za opstanak države i njenih naroda, Armija RBiH je neprekidno rasla i jačala, što se odražavalo i na postizanje sve značajnijih rezultata u odbrani. Ne treba nikada zaboraviti da je to mogla činiti jer je bila dio naroda u kome je uživala punu podršku, jer je bila pod kontrolom državnih organa i radila u skladu sa političkim naporima za rješenje situacije u RBiH i što je veoma značajno, borbu je vodila uz strogo poštivanje međunarodnih konvencija ne čineći zločine nad agresorskim vojnicima niti bilo kakvu represiju nad civilnim stanovništvom. Takođe treba naglašavati i učešće snaga Ministarstva unutrašnjih poslova kao dijela oružanih snaga RBiH u pružanju otpora agresiji.

Prije dvadesetpet godina, Predsjedništvo RBiH je donijelo Ukaz o objedinjavanju Teritorijalne odbrane, Patriotske lige i ostalih patriotskih vojnih jedinica u jedinstvenu oružanu formaciju koja će uskoro ponijeti slavno i časno ime – Armija RBiH. Armija je formirana u vremenu najtežih historijskih iskušenja s kojima se država BiH suočila u svom hiljadugodišnjem trajanju. U vremenu kad su državu BiH brutalno napale agresorske snage sa Istoka a zatim i sa Zapada, sa namjerom da na njenoj teritoriji ostvare hegemonističke, velikodržavne ciljeve. Nastanak, jačanje i odbrambeno-oslobodilački ratni put Armije RBiH je priča o sprezi vitalnosti i mudrosti. Armija je odbranila bosanskohercegovačku zemlju, odbranila slobodu, čast i obraz Bosanaca i Hercegovaca. Odbranila je ono što mnogi nazivaju „Idejom Bosne i Bosanski duh“, vjeru da ljudi različitih religija, kultura i identiteta mogu živjeti skupa. To je ideja koja se nalazi u osnovi ujedinjavanja Evrope, kreiranja Evropske unije i Ujedinjenih nacija. U nevjerovatno složenim uslovima skoro potpune logističke blokade i zaustavljene privrede, stvorena je respektabilna vojna sila koja je nadjačala nadmoćnije agresorske vojske, nadjačala svjetske urote i embarga, nadjačala one u svojim redovima koji su željeli osvetu.

Armija RBiH je stvorena iz odlučnosti i riješenosti građana i naroda BiH da zajednički sačuvaju najvredniju tvorevinu bosanskohercegovačkog društva, suživot svih njenih građana i naroda i ostaće upamćena da je nastala u najtežim trenucima svoje zemlje boreći se za njenu cjelovitost, nezavisnost, suverenost, teritorijalni integritet i politički subjektivitet. Armija je organizovala otpor u najtežim godinama u historiji BiH, godinama stradanja, iskušenja i odlučnosti, ali i vremenu u kojem je sačuvala obraz i čast. Armija RBiH je branila čast Ujedinjenih nacija, Evrope, čovjeka i civilizacije, branila je kosmopolitizam.

Građani RBiH su izjašnjavanjem na referendumu za samostalnu, nezavisnu i suverenu državu, otvoreno rekli agresorima da ne žele da žive sa njima u tzv. „velikoj Srbiji“, i da bez obzira na posljedice žele da žive u svojoj jednoj domovini slobodno, gradeći demokratsko, humano, multietničko, multikulturno i multireligijsko društvo, dostojno čovjeku, bez obzira na njegovu polnu, nacionalnu, socijalnu, vjersku i političku pripadnost. Rezultati referenduma pokazuju da se većina građana odlučila za nezavisnu RBiH. Srbi, nezadovoljni ishodom referenduma, otvoreno su krenuli u oružane provokacije, nastojeći da što prije izazovu rat, smatrajući da Bošnjaci i ostali patrioti neće uspjeti ni pružiti otpor.

Nakon što su Evropska unija, SAD i Kanada priznale RBiH kao nezavisnu državu 06. aprila 1992. godine, Srbi su počeli žestoku agresiju svim sredstvima i vandalskim razaranjem RBiH. Bosanskohercegovačke patriote se, odmah, uključuju u odbranu svoje domovine. Većina Srba ne učestvuje u odbrani već prelazi na stranu četnika. U takvim okolnostima, Predsjedništvo RBiH donosi odluku o formiranju Štaba Teritorijalne odbrane koji okuplja sve oružane formacije. To je osnova za formiranje Armije RBiH i uspostavu Glavnog štaba oružanih snaga. Ovako brza transformacija Teritorijalne odbrane u Armiju doprinijela je poboljšanju organizacionih mogućnosti za vođenje odbrane. Efikasnom odbranom patriotskih snaga stvorene su mogućnosti za okrupnjavanje i formiranje jedinica Armije RBiH, a u cilju poboljšanja sadejestva i operativnog djelovanja u borbi protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Agresori iz Srbije i Crne Gore, pomognuti ekstreminim SDS-om ne uspjevaju slomiti otpor bosanskohercegovačkih patriota. Oni uzvraćaju udarce, stabilizuju postignute pozicije i počinju sa izvođenjem ofanzivnih borbenih dejstava

Radi lakšeg i svrsishodnijeg rukovođenja i komandovanja sve patriotske snage su od 09.04. – 15.04.1992. godine objedinjene u Teritorijalnu odbranu RBiH koja se, krajem maja, preformirala u Armiju RBiH. Armija je do kraja rata ostala multietnička, a po svojim ciljevima i Armija svih građana i naroda, koja se borila za cjelovitu RBiH i ravnopravne narode i građane u njoj.

Vodeći borbu za opstanak države i njenih naroda, Armija RBiH je neprekidno rasla i jačala, što se odražavalo i na postizanje sve značajnijih rezultata u odbrani. Ne treba nikada zaboraviti da je to mogla činiti jer je bila dio naroda u kome je uživala punu podršku, jer je bila pod kontrolom državnih organa i radila u skladu sa političkim naporima za rješenje situacije u RBiH i što je veoma značajno, borbu je vodila uz strogo poštivanje međunarodnih konvencija ne čineći zločine nad agresorskim vojnicima niti bilo kakvu represiju nad civilnim stanovništvom. Takođe treba naglašavati i učešće snaga Ministarstva unutrašnjih poslova kao dijela oružanih snaga RBiH u pružanju otpora agresiji.

Istovremeno, s jačanjem Armije i s njenim rezultatima, jačao je i međunarodni ugled, ne samo Armije nego i države BiH, što je, na kraju, i rezultiralo parafiranjem, pa potpisivanjem sporazuma o miru, u novembru (Dejton) i decembru 1995. godine (Pariz).

Potpisani mir onemogućio je daljnje oslobađanje, RBiH jer je Armija u tom momentu bila dobro organizovana, motivisana, a imala je 231.016 boraca, sa 101.580 komada ličnog naoružanja i 2.329 artiljerijskih oruđa i oko 90 tenkova. Armija nije mogla nastaviti oslobodilačke operacije bez, barem posredne saglasnsoti međunarodne zajednice.

Međutim, međunarodna zajednica bila je odlučna da zaustavi rat u RBiH, što je Armiju stavilo u poziciju da, u slučaju suprotstavljanja, bude izložena pritiscima, pa, čak, i udarima iz vazduha blokirana u pogledu snabdijevanja i lišena savezništava. Kao krajnja konsekvenca, bilo je moguće i napuštanje RBiH od strane međunarodnih snaga, što bi bilo katastrofalno, imajući u vidu da je UNPROFOR štitio slobodne komunikacije za transport neophodnih roba i što je Sarajevo i dalje bilo u blokadi. Tako je, u njenoj punoj zrelosti, zaustavljen oslobodilački pohod Armije. Armija je odbranila građane i narode i očuvala pretpostavke državnosti BiH.

U teškom historijskom periodu, Armija se nije svetila i nije vraćala istom mjerom za zločine koji su počinjeni. Ona nije vršila agresiju, genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, elitocid, nije vršila zločin silovanja, nije otvarala koncentracione logore smrti, nije protjeravala građane i narode, nije vodila rat protiv civila, već odbrambeni rat protiv rušitelja države. Ona je pokazala najviši stupanj morala i spremnosti da se bori za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost.

Armija RBiH je bila vojska koja je obezbijedila mir i životni prostor za sve one koji osjećaju BiH kao svoju zemlju. Ona je obezbijedila da se u BiH sigurno osjeća svako, pa čak i oni koji to ne zaslužuju i koji i dalje pokušavaju da je unište ili u najmanju ruku destabiliziraju.

Stvaranje Armije RBiH je najkrupnija historijska činjenica koja je obilježila začetak nove epohe u političkoj realnosti bosanskohercegovačkih prostora. S tom činjenicom moraju računati svi neprijatelji BiH, svi oni koji žele njenu okupaciju i podjelu. Ona je stala na put fašizmu kojim je, u procesu raspada, bivše Jugoslavije otpočeo strahovit genocid nad građanima koji žele mir i slobodu, a poštuju svoju domovinu. Da kojim slučajem nije stvorena zasigurno možemo tvrditi da već sada ne bi postojali Bošnjaci, jer bi bili poklani, protjerani ili asimilirani, a sve što u materijalnom smislu simbolizira tragove kulture, vjere i tradicije bošnjačkog, više ne bi postojalo. Da kojim slučajem nije stvorena sada ne bi bilo države BiH, a ove teritorije bi već postale sastavni dio « velike Srbije » i « velike Hrvatske » Da kojim slučajem nije stvorena definitivno bi bila poražena Ideja Bosne i Bosanski duh, što bio bio poraz i kraj Ujedinjenih nacija i evropskog identiteta, koji je izdan u BiH.

Institut za istraživanje genocida Kanada smatra da buduće generacije nesmiju zaboraviti herojsku i časnu ulogu Armije RBiH u najtežim vremenima za opstanak države i njenih građana i naroda. Ponosni smo što se Armija sa tako visokim moralom, hrabrošću i dostojanstvom branila ne samo svoje nego i univerzalne ljudske ideale slobode i pravde. Sa ponosom se sjećamo tih velikih i hrabrih ljudi koji su ustali goloruci, ali snagom svoga duha da se bore protiv četnika i ustaša. Sa ponosom se sjećamo i spominjemo mudre glave, hrabre ljude, heroje, patriote, komandante, generale, branitelje, graditelje. Armija Republike BiH se rodila u krvi i u kricima patriota, koji nisu imali drugog izbora, nego da se suprostavi zlu, makar to susprostavljanje ne imalo zdravu logiku i vrlo malo šanse po aršinima eksperata rata. U tako teškom historijskom trenutku ona se nije svetila i vraćala istom mjerom za zločine koji su počinjeni nad građanima i narodima BiH. Ona je pokazala najviši stupanj morala i spremnosti da se bori za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost. Ona je odbranila Ideju Bosne i Bosanski duh na kojima poćiva ne samo bosanskohercegovačko društvo i država, već Evropa i Svijet. U njenim redovima je bilo mjesta za sve one koji su željeli da se dokažu kao patriote RBiH.

Agresorsko genocidni rat protiv bosanskohercegovačke države, rat protiv evropskog identiteta, rat protiv Ideje Bosne i Bosanskog duha, rat protiv bosanskog modela egzistencije čovjeka, porodice, naroda, građana nije srušio bosanski san. Evropa je sebe izdala, izdajom BiH. Armija nije izdala Ideju Bosne i Bosanski duh. Ostaje nam još da ubice Ideje Bosne i Bosanskog duha prisilimo da priznaju svoje zločine, te da žale za onim što su uradili. Jer nema budućnosti bez istine o zločinima i pravde za žrtve. Pripadnici Armije su imali ideale za bolju budućnost svih bosanskohercegovačkih naroda i građana. Ta želja, ideja, politički projekt o zajedničkoj slobodi i življenju je bio ključ pobjede u agresivno genocidnom ratu.

---

Napomena:
U izradu ovog teksta korišteni su rezultati naučnih istraživanja Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i Instituta za istraživanje genocida Kanada.

Autor direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada