Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Komentari

Povodom izlaska iz štampe knjige ISTINA, autorice Elmedine Muftić
KNJIGA KOJA UPOZORAVA ALI I ULIJEVA NADU BOŠNJACIMA
Autor: Dr. Tarik Kurbegović
Objavljeno: 12. April 2017. 14:04:19
U Sarajevu je nedavno održana promocija knjige Istina, koju je napisala Elmedina Muftić, inače autorica veoma korisnih kolumni i tekstova o Bošnjacima, njihovom stradanju ali i herojstvima i otporu koji pružaju na putu očuvanja svog nacionalnog i vjerskog identiteta. Jedan od promotora knjige je bio i dr. Tarik Kurbegović, doktor ekonomskih nauka, koji je tom prilikom iznio interesantna viđenja o ovoj knjizi. Govor dr. Kurbegovića sa navedene promocije donosimo čitaocima našega portala.


Dr. Tarik KURBEGOVIĆ: Ako prihvatimo činjenicu da pravi pogrom Bošnjaka na prostorima Balkana počinje sa Berlinski kongresom, s tim da je situacija već i prije počinjala da poprima lošu dimenziju, a da internet u punom kapacitetu je prisutan nekih 20 godina, onda govorimo o 120 godina mračnog perioda. Mračnog perioda u kojem su Bošnjacima pored fizičkog istrebljenja pripremane i uradjene sve vrste zuluma: negacije vjere, kulture, tradicije, jezika, identiteta, osiromašivanja preko agrarnih reformi, falsificirane historije, lažnih junaka, prikazivanja zlotvora kao spasitelja, iščitavanja i divljenja onim piscima poput Andrića i Njegoša koji su sa najvećim gadostima opisivali bošnjački narod, viceva na sopstveni račun kao kolektivnog plana zaglupljivanja Bošnjaka i vrhunca ibliskog djelovanja, a to je prikazivanje doba za vrijeme Tita zlatnim dobom, kada dobar dio Bošnjaka prihvatanjem svih oblika ateističko-paganskog stila života doživljava i ahiretsko uništenje čime se ovaj period može smatrati i najmračnijim periodom bošnjačkog naroda.


Svako vrijeme sa sobom nosi izazove i ono ima pozitivne i negativne strane. Vrijeme u kojem mi danas živimo uz sve poteškoće ima jednu posebnu dimenziju za nas Bošnjake, dimenziju informacionih tehnologija gdje informacija, a samim tim i istina mnogo lakše isplivava na površinu i dolazi do krajnjih korisnika.

Danas, svi mi koristeći društvene medije možemo plasirati svoja mišljenja i stavove, o bilo kojoj ličnosti i na bilo koju temu, bez prethodnog odobrenja ljudi o kojima pišemo i cenzure. Ako prihvatimo činjenicu da pravi pogrom Bošnjaka na prostorima Balkana počinje sa Berlinski kongresom, s tim da je situacija već i prije počinjala da poprima lošu dimenziju, a da internet u punom kapacitetu je prisutan nekih 20 godina, onda govorimo o 120 godina mračnog perioda. Mračnog perioda u kojem su Bošnjacima pored fizičkog istrebljenja pripremane i uradjene sve vrste zuluma: negacije vjere, kulture, tradicije, jezika, identiteta, osiromašivanja preko agrarnih reformi, falsificirane historije, lažnih junaka, prikazivanja zlotvora kao spasitelja, iščitavanja i divljenja onim piscima poput Andrića i Njegoša koji su sa najvećim gadostima opisivali bošnjački narod, viceva na sopstveni račun kao kolektivnog plana zaglupljivanja Bošnjaka i vrhunca ibliskog djelovanja, a to je prikazivanje doba za vrijeme Tita zlatnim dobom, kada dobar dio Bošnjaka prihvatanjem svih oblika ateističko-paganskog stila života doživljava i ahiretsko uništenje čime se ovaj period može smatrati i najmračnijim periodom bošnjačkog naroda.

Agresija je samo bila očekivani ishod sudbine naroda koji je u tom momentu odlučio da promjeni tok svoje historije od one koja mu je bila od dušmana pripremana i namjenja. Ostatci tog zuluma i danas se vidno osjećaju medju Bošnjacima čak i pored proživljenih svih oblika golgota.

S druge strane ako se vratimo na doba informacionih tehnologija, društvenih mreža i opšte dostupnih informacija možemo reći da je istina isplivala na površinu uprkos onima koji i danas hoće da nastave tradiciju falsifikata, no sa mnogo manjim uspjehom jer oni koji traže istinu danas je imaju dostupnom.

Danas mi znamo, već se to dokumentuje, sve i jedan genocid koji ja napravljen nad Bošnjacima od onih prvih s kraja 17. vijeka pa do zadnje agresije na Bosnu, znamo da govorimo bosanskim jezikom, kao i oduvijek, te da je upravo taj jezik bio osnova čije su izvedenice srpski i hrvatski jezik, znamo da su u Bosni živjeli samo Bošnjaci različitih konfesija, gdje su određeni zbog teške situacije i komšijskih aspiracija izdali svoju državu kao što i danas to čine kada je revizija presude za genocid u pitanju, znamo da je ime naše države Bosna, a prihvatamo oficijelni naziv iako je namentut, znamo da u Hercegovini žive porijeklom Albanci katolici koji su vremenom postali Hrvati te su tako olako izdali interese Bošnjaka katolika sa područja cijele Bosne, znamo da se nepismeni seljak kodnog naziva „Stari“ odrekao u kafani Sutorine ... Mogao bih još dugo, dugo nabrajati primjere kojih smo itekako svjesni ... Dobro je da znamo.



Logično se onda pitati i da li smo onda definitivno postavili stvari na svoje mjesto ako sve znamo, jesu li svi problemi rješeni, jesu li sve dileme odbačene?

Nažalost i na našu štetu, još uvijek se nismo uspjeli izboriti sa našim najvećim neprijateljem, kojeg nam je nametnuo mračni period kako sam ga prethodno nazvao, a naš najveći neprijatelj jeste STRAH i to strah od ljudi, njihovih pogleda na nas, njihovog mišljenja o nama, njihovih reakcija na naše ponašanje. Kojih ljudi ? Ne onih koji su svojim ponašanjem uzor svima, koji sprovode Božiju odredbu čovjeka kao Božijeg namjesnika na zemlji, već upravo suprotno, ljudi koji svojim ponašanjem hoće da opravdaju iblisovu tvrdnju da je Bog neuzubillah pogriješio dajući čovjeku dimenziju koju mu je dao. Taj strah smo mi prigrlili i utkali u svoje biće te ga propagiramo kao vrhunac mudrosti, kao strategiju opstanka, kao osnov dobrosusjedskih odnosa sa drugim narodima koji djele životni prostor sa nama, kao nadu u bolje sutra, kao viziju naše budućnosti gdje ćemo mi isprepadani ubijediti svijet da smo u pravu i da je pravda na našoj strani, jer u suprotnom drugi bi se bojali nas. Da je ironija veća taj strah nije proizvod kukavičluka bošnjačkog naroda koji je kroz historiju nebrojeno puta dokazao svoju hrabrost, taj strah je dio sveukupne strategije naših dušmana koji pomaže da se dobiju bitke u kojima ćemo mi sami sebe pobijediti prije nego i dušman bude primoran da povuče poteze. U tom strahu mi smo se odricali svih svojih osobina, vrlina,pa čak i identiteta, kako bismo se dopali drugima, ne bi li oni promjenili svoje mišljenje o nama. Dok smo mi na taj način sputavali svoje snage praveći od naših revolucionara budale, od neljudi predvodnike i zastupnike, od kreativaca bezidejne, od hrabrih pasivne, od sposobnih nezainteresovane, od proaktivnih letargične, oni su sa suprotne strane svoj stvarni kukavičluk sputavali lažnom glorifikacijom svog izmišljenog junaštva i na taj način bez stvarne borbe ostvarivali svaki vid prednosti u odnosu na nas, dok smo mi živjeli u nadi da će oni jednog dana sami spoznati svoje greške i prihvatit nas ravnopravnima.



Upravo dodvaravanjem i odustajanjem od svog identiteta zahvaljujući svom najvećem unutarnjem dušmanu – STRAHU, u zadnjih 120 godina, mi nismo doživjeli ništa drugo nego sve moguće i nemoguće oblike zuluma. Da nas je čekala ovakva sudbina nije bilo potrebe za ljudima vizionarima u našim redovima koji su ovo trebali prepoznati i upozoriti nas ostale, dovoljno je bilo da smo se samo držali Kur'an-a Časnog u kojem se mnogo puta ponavlja da se samo Boga smijemo bojati što implicira da nas ne smije biti strah ljudi te da oni neće biti zadovoljni sa nama sve dok u potpunosti ne prihvatimo njihove vrijednosti i ne postanemo kao oni, prevedeno na našu današnjicu dok ne uradimo na primjer sve što je uradio Emir Kusturica, što za konačnicu dušmana STRAHA ima za ishod fizičko preživljenje, a ahiretsko uništenje, drugim rječima sve ono što je u suprotnosti sa čovjekom koji sebe smatra muslimanom i vjeruje u Allah dž.š i prati primjer njegovog poslanika Muhammeda s.a.v.s.
Kroz STRAH smo se podijelili u dvije grupe, a ta podjela se ogleda u toj lažnoj mudrosti i jednoj od njenih njačešćih izvedenica „Nemoj ti nek neko drugi.“ Prihvatajuću ovu mudrost „Nemoj ti nek neko drugi“ sva prioritetna pitanja ostaju po strani, jer svi prihvatamo da budemo mudri i da budemo onaj „Nemoj ti“, čekajući da to uradi neko drugi. Na taj način mi ostajemo bez tih drugih i sva bitna pitanja ostaju po strani.



Elmedina Muftić je jedna od rjetkih koja je rekla „Neću da budem mudra na Vaš način, neću da se bojim ljudi, hoću da budem ja, ne mora niko drugi“. Birajući ovu strategiju ona ne ostavlja stvari po strani i radi u svom domenu ono što najbolje može, a to je da koristi svoj književni talenat i piše o stvarima koje se tiču Bošnjaka i njihove svakodnevnice, ukazujući na pravi način, na ono što je uistinu bitno, veličajući u svojim kolumnama naše stvarne vrijednosti, te suprotstavljajući se dušmanu i ukazujući na sve anomalije koje su zahvatile naš narod.

Pored istine, kako i sama knjiga nosi naziv, na kojoj ona temelji svoja svjedočenja koja su preopoznali hiljade njenih čitaoca, jedna stvar za mene ima mnogo veću dubinu, a to je da se svi koji čitamo Elmedinine kolumne upitamo da li smo i sami digli svoj glas uvijek kada je trebalo i uvijek tamo gdje je trebalo. Dizanje glasa neće imati za ishod samo da ispliva istina na površinu, nego upravo da se suprotstavimo našem unutrašnjem neprijatelju - strahu, da preokrenemo stvari u svoju korist kada će svaki Bošnjak htjeti da bude onaj „drugi, koji riješava nama bitna pitanja“ odbacujući onaj savjet ili da nazovemo frazu „nemoj ti“.



Samo na ovakav način ćemo dobiti hiljade Bošnjaka koji će se utrkivati da stvari rade na pravi način i u sopstvenu korist, samo tada se uspostavlja balanas i ravnoteža koji kao suprotne vektorske sile poništavaju glorifikaciju dušmana i njihovog lažnog junaštva, kada njihov kukavičluk kaže da se sa Bošnjacima može samo na fin način tek tada imamo mogućnost da stvari postavimo na pravi način. Sve do tada, dok na tom putu pomislimo da posustanemo, imamo knjigu Elmedine Muftić da nas podsjeti na hrabrost i ponos jedne Bošnjakinje i posrami nas ako smo i na trenutak pomislili da odustanemo.

Želja mi ja da naša Elmedina ustraje na svom putu, a svojim je radom pokazala da je to ispravan i za sve nas koristan put, te da i u buduće bude svjetionik za sve one koji još žive u mračnom periodu, da vide to svijetlo, okupe se oko njega i da zajedno zasjajimo u našoj jedinoj domovini Bosni. Jer mi druge domovine nemamo.

Nadam se da ćete svi Vi, koji već čitate Elmedinine kolumne, uzeti ovu zbirku i istaći je na vidnom mjestu u svojoj kuću ili stanu, kako bi vas uvijek podsjećala na činjenicu da smo mi hrabar i ponosan narod koji prkosi silama zla i opstaje hiljade godina ispraćajući razne dušmane, redom jedne za drugima, a Bosna opet svako proljeće prkosno behara, ljepša nego ikad prije.



Ostali prilozi:
» PONOSNI SMO NA WEB MAGAZIN BOŠNJACI.NET I RAD UREDNIKA
Abdullah ef. Hodžić | 15. July 2017 16:23
» ALEKSANDRE, PRIČAJ SINU ISTINU O GENOCIDU
Ismet Zukorlić | 12. July 2017 21:58
» PODSJETNIK NA SREBRENIČKI GENOCID DO SUDNJEGA DANA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 09. July 2017 20:33
» BOSNA MI GOVORI DA NE SMIJEM ZABORAVITI
Faris Kadušić | 09. July 2017 13:06
» MLADI KOJI SU ŽIVJELI "TUĐI" ŽIVOT
Senada Đešević, prof. | 25. June 2017 00:52
» NE IDITE PROTIV VOLJE NARODA!
Ćerim Bajrami | 23. June 2017 01:24
» RAMAZANSKI NAPITCI
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 21. June 2017 19:15
» DODIK, ČOVIĆ I CRNOKOŠULJAŠI
Mr. Milan Jovičić | 20. June 2017 15:29
» PISMO SESTRE NIZAME BRATU RAHMETLI HAMDIJI
Nizama Alić Zukorlić | 17. June 2017 18:36
» POZIV NA RAZUM I RAZBORITOST
B.net | 15. June 2017 20:59
» RAZVOJ EVROPSKE CIVILIZACIJE
Fikret Hafizović | 12. June 2017 15:29
Ostali prilozi istog autora:
» DJELOVANJE FEJZIĆA SE MORA OSUDITI!
08. September 2015 16:49