Mr. Milan JOVIČIĆ: Srećna je okolnost, da ovom prilikom i naš Aleksandar Vučić, nije sa svojim sagovornikom i premijerom Plenkovićem, kao i sa svojim domaćinom, krenuo i u obilazak firme Aluminij, te nacionalističke jazbine i diskriminatorske sredine brojnih radnika srpske nacionalnosti, jer bi mu to bilo neoprostivo. Iako je bio okružen sve samim „dodikovcima“ kao i Dodikom, jaranom i prijateljem sa Draganom Čovićem, svi su izgledi, da se u društvu našao i neko razuman da ga savjetuje, šta se to sve dešavalo sa njegovim sunarodnjacima u ovoj firmi.

Dok su drugi čelnici svojih država, istinski razgovarali i razmišljali o ekonomiji, boljim međusobnim odnosima u regiji, stabilnosti u ovom dijelu Balkana i bržem putu u Evropsku uniju, nisam siguran da je naše troglavo Predsjedništvo iskreno mislilo o tim potezima, jer im je važnije biti veliki i čistokrvni Srbin ili Hrvat ili vodeći kod svojih Bošnjaka?

Pitamo se, da li u svijetu postoji država sa takvim „cirkusnim ustrojstvom“ svoje vrhovne vlasti, a posebno kada djeluju i ponašaju se kao rogovi u vreći, ne mogu se osloboditi svojih nacionalno, nacionalističkih poriva, djelovati jedinstveno i razumno, u interesu svoje jedne i jedine države, ako im je Bosna i Hercegovina, zaista takva domovina. Nadajmo se, da će doći vrijeme, kada ćemo imati samo jednog ozbiljnog i poželjnog Predsjednika, u liku i djelu čovjeka i ljudine, kakvog naši narodi i građani zaslužuju, a pojmove Srbina, Hrvata, Bošnjaka ili ostalog, zadržimo u institucionalnim i administrativnim sadržajima, prema nužnim potrebama zadovoljenja ravnopravnosti naših građana.

Evo i ovom prilikom, mostarskih susreta, novoizabrani Predsjednik Aleksandar Vučić, je svojom gestom i „čokoladnim poklonom“ premijeru Hrvatske, gospodinu Plenkoviću, na simboličan način pokazao, kojim putem i na koje načine trebaju ići njihovi međusobni susreti, a poboljšanje dobrih odnosa među njihovim državama, ne bi trebali nikada više biti upitni.

Istina je, da se Aleksandar Vučić i kao državnik i predstavnik svoje države Srbije, sasvim normalno i korektno interesovao i o statusu i položaju naroda i građana srpske nacionalnosti, u ovome gradu i šire, o njegovim istorijskim institucionalnim vrijednostima, o ljudima iz našeg kulturnog i društvenog života, a posebno i o velikom našem zajedničkom i univerzalnom pjesniku Aleksi Šantiću, čije je ime i nosila nadaleko čuvena Mostarska gimnazija, a njegovim imenom je bila i godinama postojeća ulica, što je nažalost u nedavnoj agresivnoj prošlosti i sve anulirano, na žalost mnogih dobrih građana ovoga grada.

Srećna je okolnost, da ovom prilikom i naš Aleksandar Vučić, nije sa svojim sagovornikom i premijerom Plenkovićem, kao i sa svojim domaćinom, krenuo i u obilazak firme Aluminij, te nacionalističke jazbine i diskriminatorske sredine brojnih radnika srpske nacionalnosti, jer bi mu to bilo neoprostivo. Iako je bio okružen sve samim „dodikovcima“ kao i Dodikom, jaranom i prijateljem sa Draganom Čovićem, svi su izgledi, da se u društvu našao i neko razuman da ga savjetuje, šta se to sve dešavalo sa njegovim sunarodnjacima u ovoj firmi. Sigurno je, da za njega i nisu svi ovi Srbi tzv. „rezervni Srbi“ prema doktrini guslara iz Laktaša i njegovih Mostarskih crkvenih vjerodostojnika. Za ovakav gest, ovoga puta, Predsjednik Vučić se odnosio i pokazao u pravom svjetlu svoje funkcije, te zaslužuje svako priznanje.

SRPSKE ČOKOLADICE I ZA HRVTASKU PREDSJEDNICU: Vučić poklonio čokoladice premijeru Hrvatske Plenkoviću

Da li je Predsjednik Vučić i ovom prilikom u „četiri oka“ sa premijerom Plenkovićem razgovarao nešto o hrvatskim Srbima iz „Oluje“ i njihovom statusu, nije mi poznato, ali da li je trebao nešto popričati i sa Draganom Čovićem o diskriminaciji Srba u firmi Aluminij, svakako je trebao, ali nažalost u nedostatku pravih srpskih savjetnika, nisu mu to mogli sugerisati „dodikovci“ odani HDZ-u, Čoviću i svom „slijepom vođi“ i guslaru, Miloradu iz RS-a.

U svakom slučaju, nadati se da će uvaženi, novi Predsjednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić, svojim razumnim i trezvenim razmišljanjima, izjavama i odnosima u međusobnim razgovorima i dogovorima, sa predstavnicima naše Bosne i Hercegovine, znati i uvijek koristiti samo pozitivne korake.Na to nas upućuje i njegov prvi intervju, nedavno dat „Politici“ iz Beograda, gdje veli;
„Nikakvog referenduma u BiH neće biti, to mi je rekao Milorad Dodik prije dva dana u Mostaru na večeri s ostalim premijerima regije. No odnosi Bosne i Hrvatske mogli bi biti problematični – napomenuo je, a onda komentirao odnose vođa BiH.

– Ljubazni su jedni prema drugima, no nisam vidio da su pričali o važnim pitanjima. Kad se zadubite u detalje, vidite da nema mogućeg dogovora na vidiku. Svi se bore za svoje teritorije i svoja prava.

– Ja sam ponosni Srbin i uvijek ću biti za svoj narod, no naučio sam stvari sagledati iz očiju drugih ljudi i shvatiti što oni vide i osjećaju. Moramo poštovati i njihove poglede, a ne gledati samo na sebe – kazao je Aleksandar Vučić“ /završen citat/

Dakle, srećno Predsjedniče Srbije, gospodine Aleksandre Vučiću i dobro nam došao ponovno u Mostar i Sarajevo, kao inaugurisani Predsjednik, sa svojim dobrim i poštenim stavovima u novim odnosima prema našoj Bosni i Hercegovini, njihovim narodima i građanima.
Potrudi se još da poprimiš i neke karakteristike Vili Branta, vjerujući da će te u tome podržati i Angela Merkel i čelnici Evropske zajednice. Srećno???

S poštovanjem,
Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija.
Mostar, april 2017.god.