Nedžad ĆEMAN: O Njegošu, kako kaže 'duhovnoom vladaru', ima nekih par stihova iz "Gorskog vijenca" koji vrijeđaju muslimane od Bara do Plava. Eto kada bi se izdvojili tih par stihova koji nas vrijeđaju, svi bi muslimani listom guslali Gorski vijenac, a to što je od objave u periodu više od 150 godina istrijebljeno na stotine hiljada muslimana i zatrti tragovi postojanja to je ne bitno, isto kao što je izgleda ne bitno da je to u amanet ostavio crnogorski mislilac i državnik kojeg danas bolje slušaju nego u vaktu kada je sklepao genocidno štivo.

Tragom emisije “Iz pravog ugla” voditeljice Duške Pejović (08.feb. 2017.), RTV Crne Gore, gost emisije Rifat Fejzić, reis IZ u CG.
Bilo je zaočekivati da će u protekle dvije hefte bar neko, mimo BDZ omladinaca u CG, reagirati na teške optužbe i potvore koje su plasirane tokom emisije koju je voditeljica Duška Pejović posvetila zaštiti genocidnog pjesnika Njegoša i njegovog genocidnog blaga upakovanog u koricama “Gorski vijenac”, te posebno potvori i izmišljanje neprijatelja među Bošnjacima u čemu je uvukla i reisa Mešihata IZ u CG. Novinarka Duška Pejović očito umišljena kao da je svaki građanin CG zaboravio šta se u bliskoj prošlosti, odnosno od kraja ’80 do sredine ’90 dešavalo u privatnoj državi Mila Đukanovića i njegovih DPS-ovaca, kada su ljudi nestajali kao da kažeš “brtiva”. Reda radi, idemo redom, ali i mimo reda…

Za nadati se u državama nastalim na prostoru bivše YU da se još uvijek svi dobro sjećamo kraja '80-tih i ranih '90-tih godina, početka veliko srpsko-crnogorske genocidne revolucije na Balkanu, kada se na mitinzima u užoj i široj Srbiji i Crnoj Gori Miloševiću i džemperašima klicalo „poklaćemo, zaklaćemo ko sa nama neće“... I tako se širio svetosavski tamjan velikosrpstva, političkim, vojnim, SANU i SPC projektima istrebljenja svih onih koji se nisu uklapali u velikodržavnim planovima vođa nebeskog naroda za veliku Srbiju i malo veću Crnu Goru.

Složit će se oni koji imaju ljudskosti i časti, da uz oružane zlikovačke horde u velikosrpskim osvajačkim i genocidnim bitkama u Bosni i okruženju ključnu ulogu su imali mediji, kako u Srbiji tako i u Crnoj Gori, čiji novinari, dopisnici i reporteri prosto su se utrkivali ko će perom da pokolje više svojih komšija, ali i da zadre u svijest svojih čitatelja huškajući ih na kamu, krst i krv, s namjerom da Krstimo vodom ali krvlju!, a sve u cilju da … Trijebimo gubu iz torine! Tako su u modernijem vaktu ispisani novi srpsko-crnogorski stihovi kada su u guslarskom zanosu čojski i sojski iz grla urlali „muslimani, muslimani nema Tita da vas brani“ ..., tako da bi im i genocidni pjesnik pozavidio na inspiracijama koje su po brlozima obrazovanje stekli, učeći stihove zločinačkog Gorskog vijenca. I tako put Bosne i Sandžaka krenuše sa kamom i stihovima genocidnog pjesnika:

"Nego udri dokle mahat možeš,
a ne žali ništa na svijetu!
Sve je pošlo đavoljijem tragom,
zaudara zemlja Mu’amedom."

Dakako, u rat za mir krenuše sa genocidnom namjerom potpunog zatiranja tragova:
"No lomite munar i džamiju,
pa badnjake srpske nalagajte…”

Ne bi bilo fer iz tog' ratnog brloga, ovom prilikom u Crnoj Gori, ne izdvojiti one koji su bili okupljeni oko Liberala, kao i sedmičnika „Monitor“ koji je bio svjetlo u srpsko-crnogorskom ratnom mraku. Naspram njih, bajraktari velikosrpstva i četništva je bila Radio televizija Crne Gore i dnevni list Pobjeda, koji su bili udarna pesnica političke ratne mašinerije Miloševićevog SPS-a i Bulatovićevog i Đukanovićevog DPS-a, velikosrpstva, četništva, čiji novinari su huškali srpsko-crnogorske 'junake' da:

"(...) borbi našoj kraja biti neće;
do istrage turske ali naše (...)"

I onda juriš vojska, policija, rezervisti, vikend ratnici, pljačkaši, četnici:
"Udri za krst, za obraz junački,
ko gođ paše svijetlo oružje…”

I tako organizirano iz Srbije i Crne Gore krenuše na Bošnjake, autohton, europski i civilizirani narod, da mu zatru tragove i istrijebe ga sa svoje zemlje, iz svoje domovine… U stvaranju srpsko-crnogorske Genocidne tvorevine, gorili su gradovi u Bosni i Hercegovini, pljačke, silovanja, logori, ubijanja… Bijeljina, Prijedor, Višegrad, Foča, Sarajevo… pa sve do Srebrenice, svaki pedalj bosanske zemlje nevinom krvlju je natopljen.. i tako skoro pune četiri godine /1992 -1995/.
Istovremeno sa srpsko-crnogorskim čojstvom i junaštvom po Bosni trajale su policijske represalije nad Bošnjacima u Sandžaku… hapšenja, zlostavljanja, deportacije, otmice, zatiranje… Lov na Bošnjake po Crnogorskom primoriju, Sandžaku, Bukovici, Štrpcima… Koliko vrijedi život Bošnjaka u Crnoj Gori, dovoljno je naglasiti da niko, baš niko za ratni zločin nije odgovarao niti je kažnjen. Ovo se posebno po državnj i komandnoj odgovornosti odnosi na Miloševićeve pajdaše Bulatovića, Đukanovića, Marovića i Vujanovića.

Istina, Daytonski mirovni sporazum je zaustavio oružanu agresiju na BiH ali specijalni rat je nastavljen. U nove prijetnje cijepanje ili potpuni nestanak BiH, zatim negiranje nacionalnog imena Bošnjaka, bosanskog jezika, islamofobija… dakako sve praćeno medijskom hajkom nad Bošnjacima, prijetnje novim genocidom, veličanje srpsko-crnogorskih zločinaca, davanje imena trgova, ulica, parkova, studentskih domova, četnička postrojavanja i orgijanja... Nasuprot toga, nema šta Bošnjacima nisu podvalile tajne službe i policija u Srbiji i Crnoj Gori i njihovo krvavo novorođenče Genocidna tvorevina koje su okotili na pola bosanske zemlje. Sa samoproglašenim ekspertima i udbašima kreće medijska hajka na Bošnjake… nema šta nisu prišili Bošnjacima, srpsko-crnogorski političari, kulturnjaci, SPC, mediji iz Srbije, Crne Gore i Genocidne tvorevine, urlali su i urlaju na sve strane: Alijini ekstremisti, Alijini ratnici, muslimanski fundementalisti, Bela i bijela Al kaida, kampovi za obuku, vehabije, islamski terorosti…, sve u cilju da bi opravdali genocid koji su počinili nad Bošnjacima, koji istovremeno godinama negiraju i pored niza presuda: Međunarodnisud pravde i Tribunal u den Hagu, Sud BiH, Sud u Njemačkoj, ... odnosno gdje god je suđeno ratnim zločincima. Također su usvojene rezolucije o genocidu u Kongresu SAD, Europskom parlamentu… kao i državama u regionu koje su u svojim parlamentima (izuzev Srbije koja je usvojila sramnu rezoluciju) usvojili rezoluciju osuđujući genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, dok se u ostalim gradovima prekriva prešućuje.

Ujedno, nema dokumenta gdje se uz agresorsku Srbiju i državno rukovodstvo Miloševića, Ćosića…, i njihove izvođače genocidnih radnji Karadžića, Mladića…, ne pominje Crna Gora i njeno rukovodstvo Bulatović, Đukanović, Marović, Vujanović…

Zato je nepojmljivo da kroz podaničke koalicije, ‘poslovne’ veze i dodvoravačke tv i radio emisije pokušava ubiti memorija bošnjačkog pamćenja; kako je CG primjer multu-kulti, kako se u njoj nije ratovalo, kako je sačuvan mir, kako CG i BiH nemaju otvorenih pitanja, kako…?

Dobro znamo, da kakav takav mir u Crnoj Gori su protežirali i sačuvali Bošnjaci i Albanci, sa jednim malim brojem Crnogoraca i nekoliko Srba koje na prstima možemo pobrojati a koji su i danas glasoviti protiv rata, ratnih zločinaca, krminala. Tadašnji i današnji vlastodršci u Crnoj Gori su bili ratnici od Dubrovnika, Vukovara, Knina… a zatim su krenuli na Foču, Višegrad, Trebinje, Nevesinje, Mostar, Sarajevo, Srebrenicu i druge bosanske gradove.

Možda ne bi bilo ovog uvoda da nismo imali priliku vidjeti nesvakidašnje jezdenje u emisiji "Iz pravog ugla" RTV Crne Gore od strane novinarke Duške Pejović, koja u namjeri da opere genocidnost Njegoša i Gorskog vijenca, ustvari uradila je udbaški spin, napadima na pripadnike islama u CG. Emisija je ličila na udbaški brifing u čijim koncima se zeplela prva ahmedija u Crnoj Gori.

U emisiji "Iz pravog ugla" RTV Crne Gore, gospodar emisije novinarka Duška Pejović, čiji gost je bio reis IZ u CG Rifat Fejzić, konstatirala je, i bez sumnje je tako, da daje ogroman doprinos boljoj Crnoj Gori! Dok za uzvrat šta su dobili muslimani, Bošnjaci i Albanci?

Pejovićka je znalački u emisiju uhodala našeg reisa. Znala je kako Turčin pred ženama pada i baška kako se otvara srce poturice. Nije se čulo da je rekla "Kako smrde ove poturice!", ali neka je njoj na dušu ako je to pomislila u Milovoj “ekološkoj”, “građanskoj” i “europskoj” Crnoj Gori koja se vozi ka EU i NATO-u.

Posebno emotivan trenutak je bio kada se Pejovićka kao vasojevićka tužbalica sažaljeva prema muslimanima u Trumpovoj Americi, kako se navodno bore za pravo na slobodu vjeroispovijesti, tako što očekuju od kršćanskih sugrađana zagrljaj. Klasična budalaština. Koliko je samo gluposti izgovoreno na jednom mjestu, baš kao da u Americi vladaju zakoni iz CG. Nažalost voditeljica od njenih gluposti nije poštedjela našeg reisa, pa ga upita koliko bi izgrlili na ulici. Doduše ni Fejzić je se nije dao zbuniti, kazao da je on čovjek koji vjeruje u građansku Crnu Goru i da bi ga od 10 Podgoričana - Crnogoraca, 9 sigurno zagrlilo. Ni Duška se nebi mogla pohvaliti ovim ciframa. Ali hoće, inša’Allah, pošto je Crna Gora postala građanska svi odreda ponosno će se grliti bez mjere i broja, pa što mora biti od 10 nekih 9, kada će od 10 biti baš 10. Ionako u građanskoj CG nemaju drugoga posla već da se grle. Pa se onda čude zašto Pogoričani ponosno pjevuše “Mi smo djeca podgorička i nama je mila…”. Svašta će izmisliti na paradama. Prepredena novinarka dobro zna ovu pjesmu. Doduše, ona se cijelo vrijeme kroz emisiju ponašala kao policajac, a od priče je isticala ono što crnogorska udba treba čuti kako bi podvalila muslimanima u Crnoj Gori, kako neko nekoga regrutuje.



Bilo je interesatno čuti kada je naš reis kazao da je došao da spusti loptu oko polemike o Njegošu, o nekim neznatnim polemičarima i da “svi mi treba da se hvalimo prošlošću Crne Gore"?! Maša’Allah! Tako smo svi pozvani da zažimirimo nad stvarnom i zaista crnom prošlošću Crne Gore u kojoj je činila genocide nad Bošnjacima, ili npr. nasilna masovna pokrštavanja, pogotovo u Plavu i Gusinju, dok od Šahovića ni imena nije ostalo, tako da nije više ni vrijedno pominjati ga. Pobili su šta su pobili, zemlju popljačkali i ime pokrstili. Čojski i sojski.

O Njegošu, kako kaže 'duhovnoom vladaru', ima nekih par stihova iz "Gorskog vijenca" koji vrijeđaju muslimane od Bara do Plava. Eto kada bi se izdvojili tih par stihova koji nas vrijeđaju, svi bi muslimani listom guslali Gorski vijenac, a to što je od objave u periodu više od 150 godina istrijebljeno na stotine hiljada muslimana i zatrti tragovi postojanja to je ne bitno, isto kao što je izgleda ne bitno da je to u amanet ostavio crnogorski mislilac i državnik kojeg danas bolje slušaju nego u vaktu kada je sklepao genocidno štivo.

Ne može se ni zamisliti kolika je mržnja prema muslimanima, islamu i Kur’anu časnom, koja je proistekla iz poganog mozga pjesnika, vladike i državnika:

"Ko ne misli na Koran pljunuti
neka bježi glavom bez obzira!"

To nas jako malo vrijeđa, je li tako?
"Što će đavo u kršćenu zemlju?
Što gojimo zmiju u njedrima?"

Crnogorski državnik i vladika za mladih dana je još znao šta sa krvlju i vodicom treba raditi:
Mlečići te morem poduzeše,
Crnogorci gorom opasaše;
sastaše se u tvoje zidove,
okropiše krvlju i vodicom-
te od tada ne smrdiš nekršću."

I tako u toku jednosatnog gostovanja novinarka Duška Pejović nastojala je na sve načine navoditi našeg mudrog reisa da ospe paljbu po “nekima”, što je u biti bila namjena cijele emisije. Pejovićka je u više navata spominjala "neke" koji remete "stabilnost" Crne Gore. Naš reis kao da se nije mogao sjetiti o kome je riječ, pa je govorio da ne treba ulaziti u politička pitanja Bošnjačke stranke, albanske stranke ili bilo koje stranke pripadnika islama. Inače, naširoko je poznato da Bošnjačka stranka ima jednog predsjednika (Husović) i dva lidera (Đukanović i Fejzić).

Pejovićka je gubila živce zato što joj gestikulacija nije baš bila od pomoći, ali kad naš reis u jednoj rečenici spomenuo Orlje, sva sretna podvrisnu "aha, e sad ćemo o toj temi". Bilo je više nego primijetno da je malo falilo da pred kamerama počne i dlanove trljati.

Nakon nekoliko minuta, lukavim novinarskim metodama navela je našeg reisa da izjavi takve nebuloze i potvore u koje ni sam ne vjeruje, ali ih je izjavio kao da je bio u nesvjesnom stanju. Gledatelji su se grozili tog ponižavajućeg i samoponižavajućeg prizora i besmislenim izjavama o ekstremizmu, radikalizmu, vrtićima, medresi u kojoj je nekada sa svojom hanumom radio, predavao, za svoj evlad zarađivao… i sada kada on ne radi, ista škola je prijetnja nekome?! Od koga i kome ne zna, ali je bitno se kaže da su prijetnja. Godinama se gusla ista priča i nikako da se prestane sa podvalama. Dok, prepredena novinarka Pejović sa pozivom navodi tajne i javne službe “koji ih gledaju”, da krenu negdje u akciju. Kakve li sramote za novinarstvo!

Pomenuta novinarka i njen gost sa podvalama i nekontroliranim stavovima ugrozili su mir i suživot u svojoj građanskoj zemlji Crnoj Gori, čije, očito, zakone i institucije ne poštuju. Nepromišljenim i neistinitim javnim zaključcima i paušalnim stavovima nanijeli su štetu pripadnicima islama. Prema etičkom novinarskom kodeksu ova beskrupulozna voditeljica sa ratničke televizije trebala bi biti propisno sankcionisana. Ali kada nisu sankcionisani njene gazde za ratne zločine nad Bošnjacima, neće ni ona za potvoru pripadnicima islama u CG.

Na kraju, ne znamo koliko su u pomenutoj emisiji voditeljica i sagovornik spustili loptu među Njegoševcima, ali jesu bacili bombu među pripadnicima islama.

Lekciju iz bošnjačke prošlosti naučio je mlađahni Adnan Muhović iz Bošnjačke stranke (BS). Doduše za rečenu istinu o genocidnom pjesniku žrtvavao ga je predsjednik BS i to radi ličnih interesa. Ako je Muhović beznačajan, onda njegovo žrtvovanje je najavio i naš reis. Tako inače padaju glave Bošnjaka. Ipak, Muhović će u svakom pogledu nadživjeti one koji su ga žrtvovali.