Sead ZUBANOVIĆ: Krajnje je vrijeme da Bošnjaci shvate da osim negativne kritike, koja podrazumijeva ukazivanja na pogreške, postoji i pozitivna kritika, a to je pohvala. Pohvala je nešto što je tako strano bošnjačkom biću, nešto naizgled nespojivo sa njim. Pogotovo kada su političari, pripadnici tog naroda, u pitanju. Zato danas moramo reći, bravo, Bakire Izetbegoviću, a sutra, odlično, Dino Konakoviću, izvrsno, Semire Efendiću, svaka čast, Denise Bećireviću... Oplemenimo duše vraćajući u svoj vokabular riječi poput ovih. Vrijeme je da se počnemo učiti međusobnom uvažavanju i poštivanju.

Stotinu godina, od strane velikosrpske okupatorske vlasti, Bošnjaci su učeni i obučavani da isključivo jedan drugome „lome vrat“. Potkazivanje, osporavanje, ismijavanje, omalovažavanje, ogovaranje, podmetanje, saplitanje, zavist i zloba, ali samo prema pripadnicima svoga naroda, bili su uslov njihove „podobnosti“. Na takav način se, u prošlim vremenima, dolazilo do mrvice vlasti, veće plate i boljeg namještenja. Ove grozne osobine su ostavile svoj ružan trag. Mnogim Bošnjacima kao da su ukucane u genetski kod. Inficiranost tim podaničkim virusom je osnovni razlog što Bošnjaci, u ogromnoj većini, i danas ne cijene jedni druge, bez obzira na znanje, sposobnost, rezultate rada ili povjerenu funkciju. Ne poštovati vlastite autoritete je velika opasnost, jer narod koji neće svoje, pristaje da uvažava tuđe.

Šta bi se desilo da nije podnesen zahtjev za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu? Bila bi to kapitulacija i poraz pravne države iza kojeg bi sigurno, kad-tad, slijedio konačni velikosrpski osvajački pohod i završni genocid nad domicilnim stanovništvom ovih prostora, Bošnjacima. Isti slučaj je i sa prethodno podnesenim zahtjevom Ustavnom sudu o ocjeni ustavnosti Zakona o praznicima na osnovu kojeg je donešena odluka da je Dan Republike Srpske, neustavan. Podnosilac oba zahtjeva je bio predsjednik Stranke demokratske akcije i član Predsjedništva države BiH. Pozivajući se na zakonsku ravnopravnost svakog stanovnika države BiH, postupio je jako mudro i legitimno. Na ovakav način zadati su teški udarci dušmanima Bosne i Bošnjaka i tako najavljen dolazak boljih vremena. U naša srca je vraćen optimizam i probuđen patriotizam. Bošnjaci su pokazali i dokazali da imaju pravo da glasno i jasno govore istinu. A istina je oružje pred kojom se fašističke laži ruše kao kule od karata.

Pravda mora pobijediti! (Ilustracija: Šukrija Meholjić)

Krajnje je vrijeme da Bošnjaci shvate da osim negativne kritike, koja podrazumijeva ukazivanja na pogreške, postoji i pozitivna kritika, a to je pohvala. Pohvala je nešto što je tako strano bošnjačkom biću, nešto naizgled nespojivo sa njim. Pogotovo kada su političari, pripadnici tog naroda, u pitanju. Zato danas moramo reći, bravo, Bakire Izetbegoviću, a sutra, odlično, Dino Konakoviću, izvrsno, Semire Efendiću, svaka čast, Denise Bećireviću... Oplemenimo duše vraćajući u svoj vokabular riječi poput ovih. Vrijeme je da se počnemo učiti međusobnom uvažavanju i poštivanju.