Mr. Milan JOVIČIĆ: Da li je sada, gospodin Terzić, kada je osjetio da mu probni balon neće uspjeti, po prvi puta iz tajnosti izašao pred građane u Blagaju, prisjetio se da postoje i neka druga rješenja. Danas, u vrijeme razvijenih tehnologija i znalačkih pristupa, iznalaženju povoljnih rješenja, našim građanima, kao stadu ovaca nudi se sol bez vode, uzmi pa crkni, jer je ovo politikantsko društvo veoma i naviklo na prisile, uticaje i ponude Danajaca, po receptima „lisičijih farmera” na ovim prostorima, u veoma čudnom vaktu.

Bosanci moji, imaju svoje guslare i vukove, a Hercegovci „lukave lisice”?

Ustala je konačno mostarska inteligencija, sa aktivnostima Mostarskog kruga, da li iz sna, da li pet do dvanaest ili na vrijeme, što će se tek sagledati, da sa svojim građanima grada Mostara, pomognu i sugrađanima iz lokalnih zajednica naselja u južnom dijelu Mostara, tzv. Malo Polje, Opine, Kočine, Ortiješ i dijelova Blagaja.

Naime, probni balon, koji im je donio u Blagaj ovih dana direktor Autocesta, gospodin Terzić, raspršio se i nestao, poput kule od karata i prije vremena. Predložena trasa koridora VC, treba da prolazi upravo, kroz vinograde, voćnjake i kroz navedena naselja.

Međutim, kada se zna, kako to reče u parlamentu gospođa Aleksandra Pandurević: ”U naseljima kroz koja bi trebala proći autocesta živi veliki broj povratnika srpske nacionalnosti. Ako bi se insistiralo na dosadašnjoj trasi veliki broj njih bi se ponovo odselio s ovog područja, jer bi uništavanjem poljoprivrednog zemljišta bila ugrožena njihova egzistencija. Stanovnici tih naselja su čak potpisali i peticiju, kojom traže izmjenu trase, a potpisnici su isključivo srpske i bošnjačke nacionalnosti”.

Međutim, ranija predložena trasa brdima do Blagaja, je nestala. Mimo potrebne javne rasprave i javnosti, izabran je plodni južni dio mostarske kotline, kroz naseljena i obradljiva zemljišta, lokalnog stanovništva, Bošnjaka i Srba, kojima to i život znači, kao i egzistenciju i budućnost njihovih potomaka, za trajna vremena.

Očito je za širu javnost, vjerujemo malo poznato, ali nama građanima ovoga grada i šire Hercegovine, duboko i trajno je urezano u naša pamćenja i poimanja riješavanja, inače, u svakome pogledu ovih prostora i nakana, zahvaljujući iščitavanju raznih memoranduma i ideoloških zabluda, njihovih tvoraca. Ne želeći i politiku uvlačiti u ovu problematiku, ali je politikanstvo poodavno ušlo u sve sfere našeg ambijentalnog bitisanja i regulisanja naših sospstvenih ljudskih prava, posebno kada je u pitanju građanska ravnopravnost u gradu Mostaru.

Duh Herceg Bosne i njeni vampirski potezi i poduhvati, osjećaju se na svakome koraku, pa i po pitanju izbora ove trase i iznalaženju rješenja, bez saglasnosti i znanja i Bošnjaka i Srba, sa ovih prostora, kako bi se zadovoljile želje hrvatske, lisičije komponente, u svakome pogledu.
Nije bez razloga, nedavno bio ministar prometa i komunikacija, niko drugi već „ kostolomac” tzv. Božo Ljubić, pod čijim je uticajem i crtano i riješavano u dijelu Hercegovine, diletantski i amaterski, ali sve u stilu, željama i zahtjevima, kao i strateškim interesima i „lijepe njihove” Hrvatske i posestrime Herceg Bosne. Većina našeg građanstva, nije naivna i kratkovidna, kakve su nakane i želje HDZ-ovih nakana i prohtjeva, pa silna povika na guslare i vukove iz Laktaških brda, daju dovoljno prostora i vremena da lisice u Hercegovini, poture silna kukavičija jaja, svojim komšijama, koje eto nisu uspjeli u namjeri, da ih poput jegulja u agresiji, totalno i otpreme dolinom Neretve u Jadransko more i dalje. Zašto to sada, izborom ovakve trase i atakom na prirodu i ljudski rod, preostalih Bošnjaka i povratnika Srba, na ovim prostorija, mirnodopski „dobronamjerno” žele djelimično ostvaririti i dio svoje recidivne nakane i politiku.

Da li se neko, od mojih Bosanaca, priupitao zašto se to ne gradi godinama put, Stolac do Neuma, a oni hitaju na more, čekajući satima na Doljanima carinski prelaz, uz dodatna iživljavanja njihovih službenika, kako im ni andoli u tašnama naših dama ne bi naškodili.Sve su to i „njihovi hrvatski” prostori, kako to oni ističu u svakoj prilici, ali im Mostar još uvijek nije promovisan u stolni grad, nažalost?

Mnogo je ovakvih i sličnih primjera, koji bi se istinski mogli prezentirati i elaborirati, ali je sada riječ o trasi koridora kod Mostara?



Da li je sada, gospodin Terzić, kada je osjetio da mu probni balon neće uspjeti, po prvi puta iz tajnosti izašao pred građane u Blagaju, prisjetio se da postoje i neka druga rješenja. Danas, u vrijeme razvijenih tehnologija i znalačkih pristupa, iznalaženju povoljnih rješenja, našim građanima, kao stadu ovaca nudi se sol bez vode, uzmi pa crkni, jer je ovo politikantsko društvo veoma i naviklo na prisile, uticaje i ponude Danajaca, po receptima „lisičijih farmera” na ovim prostorima, u veoma čudnom vaktu.

Valjda postoje i neka optimalna rješenja, predmetne trase, koja se mogu uz nužne studije razno-raznih uticaja na sredinu, ekologiju, postojeću infrastrukturu i buduću, kao uslova zdravog i sigurnog življenja stanovništva koje gravitira ovim prostorima, od kojih se, zaista, istinski i znalački, može nizom javnih rasprava i dogovaranja, sa svim ovim mještanima i doći do trajnog, pouzdanog i zdravog rješenja.

Nije sve ni u parama, da li će trasa ići po brdima ili ispod ovih naselja i njihovih imanja, ali nikako uništavati ovo što život znači ovim stanovnicima. Nije se bez razloga, na prvom skupu i razgovorima sa gospodinom Terzićem, čuli i iskreni povici pojedinaca, da će i svojim životima braniti svoje, zar nam to treba u ovome naprednom vijeku, ili se svi zajedno povratimo u neko feudalno ili robovlasničko društvo, ali ne i u Evropu?

Naši parlamentarci, moraju biti svjesni i razumni, da im se zaista nudi neko kukavičije jaje, da materija nije kvalitetno pripremljena o kojoj trebaju da raspravljaju i odlučuju. Da li je na vrijeme, ovo upozorenje, sigurni smo da je alarmantno i veoma nužno i krajnje opasno, što su izrekli i mostarski intelektualci, kao i naši sugrađani, čije se neposredno kože sve ovo i životno dotiče.

S poštovanjem,
Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija.