Predsjednik RS Milorad Dodik rekao je da će on podnijeti ostavku i više se neće baviti politikom, ako neko nađe da u dejtonskom Ustavu BiH piše da je pravosuđe, osim Ustavnog suda BiH, na nivou države BiH, a ne entiteta. Tačna je formulacija da u dejtonskom Ustavu BiH ne piše da je pravosuđe, osim Ustavnog suda BiH, na nivou BiH. Ipak, dvije su ključne sjednice Parlamenta BiH koje su omogućile da Zakon o sudu BiH i Zakon o Tužilaštvu BiH zažive, objavila je TV1.

Na sjednici Doma naroda Parlamenta BiH 25. 06. 2002. godine Zakon o Sudu BiH usvojen je sa 11 glasova "za", od 12 prisutnih. Za Zakon su glasali svi poslanici iz FBiH, te sljedeći poslanici iz Republike Srpske: Nikola Špirić (tada PDP), Dragutin Rodić (DNS), Dragutin Ilić (SPRS) i Goran Turjačanin (SNSD).

Predstavnički dom Parlamenta BiH 03. 07. 2002. godine usvojio je Zakon o Sudu BiH sa 31 glasom "za", od 36 prisutnih. Za Zakon su glasali svi poslanici iz FBiH i poslanici iz Republike Srpske: Branislav Lolić (SNS), Tihomir Gligorić (tada SPRS), Željko Mirjanić (SNSD), Abdulrahman Malkić (SDA), Nedžad Šašivarević (SBiH) i Dragi Stanimirović (SDP).

Sjednicu su napustili svi poslanici SDS, a dva poslanika PDP-a bili su uzdržani.

Parlament BiH je u oktobru 2003. godine usvojio Zakon o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, koji je donesen odlukom visokog predstavnika u augustu 2002. godine.

Zakon je usvojen sa 31 glasom "za", od 36 prisutnih. Zakon su podržali svi poslanici iz FBiH, a iz RS su ga podržali: Nikola Špirić (SNSD), Nikola Kragulj (SNSD), Milorad Živković (SNSD), Jelina Đurković (PDP) i Tihomir Gligorić (SP).

Protiv su bili poslanici SDS i SRS Vojislav Šešelj.

Tadašnji zastupnik SNSD-a Nikola Kragulj smatra da je u tom vremenskom periodu to izgledalo logično. Kako navodi, SNSD je podržao ove zakone da bi bili verifikovani u Skupštini i kao takvi podložni izmjenama.

"Mi smo iz praktičnih razloga to prihvatali smatrajući da je dobro da se to tada uradi. Međutim nismo smatrali da će to otvoriti mogućnost za preglasavanje i da će to biti u funkciji samo ejdnog naroda, nego da će to biti u funkciji svih u BiH", kaže za TV1 Kragulj.

Kada se činjenice poslože, onda se nameće pitanje šta je ovdje istina. Odnosno šta nije. Analitičari smatraju da je problem što naši političari generalno nemaju odgovornost za javno izgovorenu riječ. Tako da u dnevnopolitičke svrhe veoma brzo zaboravljaju šta su rekli i šta su mislili. S druge strane, narod se ponaša kao da ima kolektivnu amneziju.

"Nedostatak javnog mnjijenja daje prostor političarima da mogu pričati šta žele bez bilo kakve odgovornosti", ističe za TV1 politički analitičar Srđan Puhalo.

Za Zakon o sudu BiH i Zakon o Tužilaštvu BiH svoj doprinos dali su zastupnici SNSD-a. Tačno je da je do prenosa nadležnosti došlo nametanjem odluka visokog predstavnika, ali SNSD ih je ozakonio. Da to nije uradio, oni bi danas bili oktroisani zakoni i jednog dana, kada ode visoki predstavnik, morali bi se staviti u parlamentarnu proceduru, a tada bi postojao mehanizam da se to blokira, tvrde pravnici.