Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Kolumne

BOG I ĐAVO U KNJIŽEVNOSTI
Autor: Prof. Habib Mandžić
Objavljeno: 03. January 2017. 21:01:23
Habib MANDŽIĆ: Ljudsko Ja je najslabija strana naše ličnosti. Naše Ja je jako javno i jako jadno. Ono je pod neprekidnim pritiskom. Ukliješteno je izmedju nadja i onog nesvjesnog u nama i zbog toga nas vodi u sebičnost i egocentrzam. S druge strane, ljudski duh teži ka ujedinjenju suprotnosti. Naša osobnost s jedne strane teži ka raspadu cjeline a s druge strane teži ka cjelini.
Vječita borba dobra i zla stalna je tema koja se provlači kroz religije, knjige, filozofiju i filmove. Šta su zparavo dobro i zlo koji se neprestano bore? Jesu li to praiskonske sile koje se manifestiraju kroz nas ili su to suprostavljene snage u nama samima?

Niko od nas se ne sjeća ničega što se dogodilo prije nego što smo postali svjesni da postojimo. Tek kad smo stekli pojam o sebi, dobili smo mogućnost spoznaje svijeta. Borba dobra i zla zapravo je borba naših vlastitih životnih iskustava: identifikacije i interpretacije sebe i svijeta oko sebe. Kada se tome dodaju najviši autoriteti – Bog i djavo – tada se stvari još više zakomplikuju. “U ime Boga se dogodila inkvizicija, krstaški ratovi, u ime Boga se čine zločini, konc-logori, etnička čišćenja, genocidi i silovanja. U ime Boga se čine i teroristički napadi i sl.” Ljudi krive đavola (šejtana), opravdavaju se Bogom kako bi činili ono što je u skladu s njihovim svjesnim ciljevima, nesvjesnim idealima ili iskrivljenom slikom svijeta.

Ljudi na Balkanu su na ti s đavolom. Neki pisci i umjetnici s tog područja koji su pisali i ovi novi koji danas pišu, u neku ruku, u sprezi su sa djavolom. Pitanje Boga i đavola, odnosno dobra i zla, vječite su teme i o njima su pisali i pišu najveći umovi iz oblasti religije, filozofije, etike, estetike, književnosti i sl.

Tema ovog eseja su Bog i đavo, odnosno Dobro i Zlo, u evropskoj literaturi. Tri najveća djela evropske književnosti su: Dr. Faust, Don Kihot i Hamlet. Oni su, zapravo, tri najveća arhetipa Evrope i o njima ponaosob ćemo nešto više kazati u ovom eseju.

Svaki od nas nosi u sebi Fausta, Don Kihota i Hamleta. Ne zna se koji je veći i sposobniji. Kad napraviš pakt sa djavolom, onda te djavo vuče u vječni pakao. Treba čitati ova tri djela i zbog Boga i zbog đavola.

Don Kihot je na početku romana Alonso Quijano, plemić, snažnog rasta, veliki ranoranilac i ljubitelj lova. Odjednom spazi čari čitanja starih viteških romana i poslije i sam, pomućenog uma od tolikog čitanja, odluči postati vitez i krenu u pustolovine po Španiji.

Don Kihot postade hrabar, nepokolebljiv i istrajan; postavlja sebi cilj od kojeg ne odustaje – iako bezuman u svojim postupcima, plemenit je u svojim namjerama. Njegova djela, koliko god suluda, zrače veličinom. On je lud, ali to nije patološko ludilo, već sam način njegovog postojanja i djelanja. Stoga nikada nije sveden na lakrdijašku figuru i Cervantes mu tokom cijelog romana nije oduzeo ljudsko dostojanstvo. On nije odbačen od okoline, već uzdignut iznad nje, iako se na prvi pogled ne čini tako.

Don Kihot je utjelovljenje ljudskog sna, ljudske bezumnosti, ljudskih stradanja i uporne borbe za pravdom, istinom i nedostižnim idealima. On je ludak, ali mudar i vidovit.

Cervantes mu pred smrt ipak vraća razum pa i sam Don Kihot odbacuje to svoje lažno ime i odlučno umire kao Alonso Quijano.

S druge strane, genijalni Gete, polazeći od srednjovjekovne legende o astrologu i alhemičaru dr. Faustusu, koji je prodao dušu djavolu, stvara simbol ljudske težnje za spoznajom i napretkom. Djelo je romantičarska drama, iz dva dijela, od kojih je samo drugi dio u činovima.

Prvi dio počinje Prologom u pozorištu u kojem Gete, dramaturg, iznosi svoje gledište o pozorištu. Likovi tog prologa su Reditelj, Pjesnik i Glumac, tri aspekta pozorišta. Reditelj želi privuči publiku svojim djelom. Pjesnik želi iskazati svoje pjesničko umijeće. Glumac želi prikazati svoje glumačke sposobnosti.



Zatim upoznajemo Fausta, nesretnog i nespretnog, jer nakon mnogo godina proučavanja nauke, religije, medicine i alhemije, smatra da zna koliko je i prije znao, smatra da ne napreduje. Gleda sobu u kojoj živi, gleda knjige i sve to naziva svojim svijetom. Čezne za vanjskim svijetom, za iskustvom, a ne slovom na papiru. Uskoro ga posjećuje Mefistafeles, u obliku crnog psa, te sklapa pakt s njime, potpisujući ga svojom krvlju. Prema dogovoru Mefistafeles će služiti Fausta sve dok ne dostigne stanje istinske sreće na ovom svijetu. Nakon toga Faustova duša odlazi djavolu. Zajedno kreću u svijet i susreću mnoge ljude i nalaze se u raznim životnim situacijama: druženje s vješticama, demonima i čarobnjacima. Onda počinje zaljubljivanje podmlađenog Fausta i početak ljubavne drame.

Drugi dio portretira iskustva kroz koja Faust prolazi. Zatim se Faust vraća u prošlost, u doba grčkih junaka gdje dobiva dijete s lijepom Helenom. Dijete, nazvano Euforion, umire poput ikara. Ono ne može živjeti jer predstavlja spoj novoga (Faust, sadašnji svijet) i staroga (Helena, antika), koji se ne może održati. Nakon toga Faust traži zadovoljstvo u akciji, na ratištima. I pored svih uspjeha koje postiže i dostiže, idalje ne dostiže sreću o kojoj sanja.

Faust je neprestano stremio ka dobru, borio se u neprestanoj potrazi za Istinom. Zbog toga Bog dopušta svojim anđelima (melekima) da uznesu Fausta na nebo.

Ovo veliko i slojevito djelo koje se bavi ljudskom željom za spoznajom, Gete je uspio prikazati na način koji je imao najviše odjeka u Zapadnom svijetu. Mnogi su stvarali po uzoru na Geteovog Fausta, ne dostižući njegovu snagu. Djelo je trajno jer nosi bitnu poruku i pouku za sve ljude: rad je ključ, rad za čovječanstvo.

Međutim, glavna ideja Šekspirovog Hamleta je priča o danskom kraljeviću Hamletu koji traži osvetu protiv ujaka (dajdže ), koji je ubio njegova oca i oženio njegovu majku i zauzeop prijestolje. Kako bi uspio u svojoj namjeri, pretvara se da je lud. Ali, Šekspir još više komplikuje radnju, suočavajući čitaoca s brojnim dvoumljenjima; je li Hamlet zaista vidio duh svoga oca, snosi li njegova majka krivicu za ubistvo oca, je li Ofelijina smrt slučajnost ili samoubistvo. Tako tragedija dobiva dodatnu vrijednost jer se postavljaju moralna pitanja, poput onog najvažnijeg: ima li Hamlet pravo ubiti kralja i tako osvetiti oca?

Zbog postavljanja, tragedija se uklapa u razdoblje renesanse u kojem je napisana, kad se traži dopunsko značenje i odgovori na pitanja o ljudskom razumijevanju i poimanju svijeta, ali se ujedno i razlikuje od ostalih drama zbog toga što radnja dobiva neočekivane obrte, a ono što očekujemo: Hamletovu osvetu, stalno se odgadja.

Zbog tog odgađanja glavnopg događaja, naglasak nije na samoj radnji drame, nego na unutarnjoj dilemi glavnog junaka jer Hamlet nikako ne može biti siguran da je Klaudije krivac za ubistvo njegovog oca. To se vidi već na početku drame s pojavom duha što je i prva dvojba predstavljena čitaocima ove drame. Hamlet sebi postavlja pitanja o smrti i životu nakon smrti. Tu se suočava s moralnom dilemom oko ubistva.

Tragedija je napisana u pet činova. Prvi čin je uvod u dramu u kojem se najavljuje neposredna tragedija: “Ima nešto truhlo u državi Danskoj…”. U drugom činu odvija se zaplet radnje koji dostiže vrhunac. U trećem činu je Hamletova predstava Mišolovka. U četvrtom činu dogadja se preokret u radnji, spletkom o Hamletovu ubistvu. U petom činu je rasplet radnje koji se završava ubistvom svih glavnih likova.

Pravi smisao Hamleta nije u tragičnoj sudbini glavnog junaka, nego da u cijeloj tragediji ne postoji pravi smisao, jer sam Hamlet dovodi čitaoce do komplikovanih dilemma, a na pravi smisao se gleda kao na utvaru čijom pojavom počinje ova poznata tragedija. Neki u utvaru ne vjeruju, neki je ne vide, a neki osim što je ne mogu vidjeti, s njom razgovaraju.

Dubina Hamletova karaktera prikazana je u tome što čitaoc uvijek ima osjećaj da Hamlet zna ili misli više nego što govori. Hamlet ostavlja dojam neodlučne osobe, ali ta neodlučnost uzrokovana je željom za sigurnošću i donošenjem prave odluke. Hamlet na kraju osvećuje oca, ubija kralja, ali to plaća svojom smrću.

Kao što znamo i vidimo iz ovih drama, svi su ljudi gubitnici i tražioci. Ako ne tražiš, onda si do kraja gubitnik. I Faust i Don Kihot i Hamlet su uosnovi gubitnici, ali su i tražioci. Fausta spašava Gete, Don Kihota Cervantes dok Hamleta Šekspir ne spašava.

U čovjeku ostaje ona ambivalencija još od panetralnog začeća pa sve do smrti.
Ljudsko Ja je najslabija strana naše ličnosti. Naše Ja je jako javno i jako jadno. Ono je pod neprekidnim pritiskom. Ukliješteno je izmedju nadja i onog nesvjesnog u nama i zbog toga nas vodi u sebičnost i egocentrzam. S druge strane, ljudski duh teži ka ujedinjenju suprotnosti. Naša osobnost s jedne strane teži ka raspadu cjeline a s druge strane teži ka cjelini.

Drama, slatka, drama!



Ostali prilozi:
» "OSVETA TURCIMA - SREBRENICA 1995"
Muhamed Pašalić | 24. July 2017 15:24
» JEDNO VELIKO BOSANSKO HVALA ROBERTU GELBARDU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 23. July 2017 11:54
» DODIKOVI GENOCIDNI POKLIČI IZ BRATUNCA
Salih Brkić | 22. July 2017 16:02
» ATEISTA MEŠA SELIMOVIĆ NA DŽENAZI U POTOČARIMA
Sead Zubanović | 22. July 2017 03:41
» PRIJEDOR KAO SREBRENICA!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 20. July 2017 23:14
» TREBAJU NAM CRNE RUPE, A NE CRNE LISTE
Mr. Milan Jovičić | 18. July 2017 21:41
» DRINA, GROBNICA ISTINE I PRAVDE
Avdo Huseinović | 18. July 2017 03:15
» BOŠNJAČKO PITANJE (I DIO)
Džebrail Bajramović | 17. July 2017 03:57
» BOŠNJACI.NET - ČASNA MISIJA U VREMENU BEŠČAŠĆA
Dr. Safvet Halilović | 15. July 2017 18:44
» KOME TO PRIJETI MILORAD DODIK?
Nedžad Ahatović | 14. July 2017 13:43
» ALARMANTNO! DODIK SLAVIO STARI I NAJAVIO NOVI GENOCID NAD BOŠNJACIMA UZ DRINU!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 13. July 2017 17:54
» HOD SREBRENIČKIH ŽRTAVA GENOCIDA
Elmedina Muftić | 13. July 2017 17:53
» SRPSKI GENOCID I SREBRENIČKA POUKA – PORUKA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 12. July 2017 00:39
» POVRATAK NA MJESTO ZLOČINA
Mr. Milan Jovičić | 11. July 2017 20:19
» POČNI BROJATI OD JEDAN
Kanita Višnjić | 11. July 2017 02:28
» SRPSKA ZLOČINAČKA "ELITA"
Nedžad Ćeman | 07. July 2017 17:30
Ostali prilozi istog autora:
» ČAŠA BESMRTNOSTI
21. June 2017 20:37
» METI ISPRED SVOGA PRAGA
23. April 2017 15:08
» SKLAPANJE BRAKA
19. March 2017 00:37
» LJUBOMORA
16. February 2017 15:40
» OKRUTNA TVRDOGLAVOST
26. January 2017 15:14
» SREĆA JE U TRPLJENJU
11. December 2016 00:49
» MORALNO PROPADANJE
24. April 2016 13:26
» ČOVJEK MORA BITI ČOVJEK
14. February 2016 15:53
» DJECA I SEKSUALNO OBRAZOVANJE
25. December 2015 17:53
» UPOZNAJ SEBE DA BI UPOZNAO BOGA
11. December 2015 16:00
» ISLAM I EKOLOGIJA
25. October 2015 22:01
» ESEJ O JEZIKU BOSANSKOME
25. August 2015 18:24
» ŽIVOT U EKSTAZI
29. March 2015 14:28