Kolumne
GLAS ZA BOSNU u pet tačaka
BOSANSKA POLITIKA NEMA STRATEGIJU
|
|
Autor: Senad Ušanović
Objavljeno: 25. December 2016. 13:12:54
BOŠNJAČKI POLITIČARI I DRŽAVNICI NISU U STANJU LANSIRATI KONTINUIRANU PROBOSANKU KAMPANJU
Svi koji vole Bosnu ne smiju tabuizirati niti okretati glavu od činjenice da su bošnjački političari napravili katastrofalne greške i čine ih još uvijek:
1. Dejtonsko priznavanje imena Republika Srpska od strane rahmetli Alije Izetbegovića u situaciji nakon genocida u Srebrenici je katastrofalna greška.
Očigledno je napravljena pogrešna procjena o intergraciji srpskog stanovništva u državu BiH. Na žalost taj proces realno ide u suprotnom smjeru i vremenom udaljuje srpski narod od države – a državni sistem nema snage da spriječi antibosansko destruktivno djelovanje i vaspitanje mlađih generacija u tom smjeru.
2. Nakon 1996. bošnjački politički autoriteti nisu bili u stanju da vrate bošnjački narod u istočnu Bosnu, da iskoriste prijeteljstva s islamskim zemljama te investicijame ožive privredu, naprave fabrike za povratnike i omoguće povratak u istočnu Bosnu.
Dozvolilo se trajno naseljavanje protjeranih Bošnjaka iz istočne Bosne u Sarajevu.
(Uporedbe radi – Tito je nakon 1945. puno efikasnije vratio Bošnjake u Istočnu Bosnu i tako osujetio velikosrpske planove.)
3. Dozvoljena su entitetska državljanstva što je dodatno oslabilo BiH državnost.
4. Dio Teritorija Bosne i Hercegovine na Jadranskom moru je bez pitanja naroda poklonjen Republici Crnoj Gori.
5. Predstavnik bošnjačkog naroda u Predsjedništvu BiH - Bakir Izetbegović (Bošnjaci glasali većinom za njega) bez ikakve strategije dao najvažnije državne funkcije u ruke političara koji vode antibosansku poliku – što je omogučilo da bosanski interesi budu na margini. To je pospješilo otvorena antiustavna djelovanja i oživljavanje odnosno jačanje antibosanke politike (obilježavanje Herceg-Bosne, prijetnja referendumom i uništenjem države BIH). Bošnjački politički predstavnik nije dovoljno jak niti hrabar da zakonski pokrene proces kažnjavanja onih koji žele uništiti Bosnu i Hercegovinu.
Bošnjačka politička pasivnost i nepokretanje žalbe na presudu tj. revizije tužbe protiv Republike Srbije i Crne Gore za agresiju na Bosnu postaje sumnjiva. Iako postoje nove činjenice o aktivnom učešću Republike Srbije u brojnim zločinima nad bošnjačkim narodom, bošnjački politički predstavnici ne reaguju adekvatno kako bi zaštitili interese svog naroda te konačno istinski zaključili sudski epilog sa Srbijom. Istinska i pravedna presuda odnosno preuzimanje odgovornosti Srbije za zločine u Bosni je osnovica za pomirenje i dogovor između Srba i Bošnjaka.
Možda smo mi izgubili podršku Zapada, možda mi nemamo ni podršku Amerike s Trumpom na čelu?
Ali zaboga zašto niko od bosanskih političara nije u stanju da u novoj globalnoj političkoj situaciji osmisli i pokrene inicijativu iz Sarajeva „Za pomirenje sa Srbima“. Da se pokrene diskusija i dogovor promjeni diskriminirajućeg naziva „srpska“ – koji obuhvata teritoriji na kojoj je počinjen Genocid.
Da li su bošnjački političari sposobni samo da blago reaguju a da za agiranje i pravljenje važnih strateških projekata nemaju kapaciteta?
Većina bošnjačke javnosti se slaže s analizom aktuelne bošnjačke politike - da se ovdje radi ili o bošnjačkoj blesavoj i nevještoj politici ili o namjernoj izdaji?
Ovo podsjeća na izjavu: „Rata neće biti, za to je potrebno dvoje“. To je bila velika zablude, a sada smo u još većoj zabludi ako mislimo da nam ovakva pasivna politika neće naštetiti.
BOŠNJAČKI POLITIČARI I DRŽAVNICI NISU U STANJU LANSIRATI KONTINUIRANU PROBOSANKU KAMPANJU - čak ni na državnoj televiziji nemamo TV spotove koji bi pod pokroviteljstvom predsjedništva konstantno podsticali na ljubav prema domovini BiH. (Npr. TV Spot: Svake sedmice druga prominentna ličnost izjavi: „Ja volim Bosnu a ti“? - u Banjaluci, Sarajevu, Širokom Brijegu, Bijeljini, Foči itd...)
|
Svi koji vole Bosnu ne smiju tabuizirati niti okretati glavu od činjenice da su bošnjački političari napravili katastrofalne greške i čine ih još uvijek:
1. Dejtonsko priznavanje imena Republika Srpska od strane rahmetli Alije Izetbegovića u situaciji nakon genocida u Srebrenici je katastrofalna greška.
Očigledno je napravljena pogrešna procjena o intergraciji srpskog stanovništva u državu BiH. Na žalost taj proces realno ide u suprotnom smjeru i vremenom udaljuje srpski narod od države – a državni sistem nema snage da spriječi antibosansko destruktivno djelovanje i vaspitanje mlađih generacija u tom smjeru.
2. Nakon 1996. bošnjački politički autoriteti nisu bili u stanju da vrate bošnjački narod u istočnu Bosnu, da iskoriste prijeteljstva s islamskim zemljama te investicijame ožive privredu, naprave fabrike za povratnike i omoguće povratak u istočnu Bosnu.
Dozvolilo se trajno naseljavanje protjeranih Bošnjaka iz istočne Bosne u Sarajevu.
(Uporedbe radi – Tito je nakon 1945. puno efikasnije vratio Bošnjake u Istočnu Bosnu i tako osujetio velikosrpske planove.)
3. Dozvoljena su entitetska državljanstva što je dodatno oslabilo BiH državnost.
4. Dio Teritorija Bosne i Hercegovine na Jadranskom moru je bez pitanja naroda poklonjen Republici Crnoj Gori.
5. Predstavnik bošnjačkog naroda u Predsjedništvu BiH - Bakir Izetbegović (Bošnjaci glasali većinom za njega) bez ikakve strategije dao najvažnije državne funkcije u ruke političara koji vode antibosansku poliku – što je omogučilo da bosanski interesi budu na margini. To je pospješilo otvorena antiustavna djelovanja i oživljavanje odnosno jačanje antibosanke politike (obilježavanje Herceg-Bosne, prijetnja referendumom i uništenjem države BIH). Bošnjački politički predstavnik nije dovoljno jak niti hrabar da zakonski pokrene proces kažnjavanja onih koji žele uništiti Bosnu i Hercegovinu.
Bošnjačka politička pasivnost i nepokretanje žalbe na presudu tj. revizije tužbe protiv Republike Srbije i Crne Gore za agresiju na Bosnu postaje sumnjiva. Iako postoje nove činjenice o aktivnom učešću Republike Srbije u brojnim zločinima nad bošnjačkim narodom, bošnjački politički predstavnici ne reaguju adekvatno kako bi zaštitili interese svog naroda te konačno istinski zaključili sudski epilog sa Srbijom. Istinska i pravedna presuda odnosno preuzimanje odgovornosti Srbije za zločine u Bosni je osnovica za pomirenje i dogovor između Srba i Bošnjaka.
Možda smo mi izgubili podršku Zapada, možda mi nemamo ni podršku Amerike s Trumpom na čelu?
Ali zaboga zašto niko od bosanskih političara nije u stanju da u novoj globalnoj političkoj situaciji osmisli i pokrene inicijativu iz Sarajeva „Za pomirenje sa Srbima“. Da se pokrene diskusija i dogovor promjeni diskriminirajućeg naziva „srpska“ – koji obuhvata teritoriji na kojoj je počinjen Genocid.
Da li su bošnjački političari sposobni samo da blago reaguju a da za agiranje i pravljenje važnih strateških projekata nemaju kapaciteta?
Većina bošnjačke javnosti se slaže s analizom aktuelne bošnjačke politike - da se ovdje radi ili o bošnjačkoj blesavoj i nevještoj politici ili o namjernoj izdaji?
Ovo podsjeća na izjavu: „Rata neće biti, za to je potrebno dvoje“. To je bila velika zablude, a sada smo u još većoj zabludi ako mislimo da nam ovakva pasivna politika neće naštetiti.
BOŠNJAČKI POLITIČARI I DRŽAVNICI NISU U STANJU LANSIRATI KONTINUIRANU PROBOSANKU KAMPANJU - čak ni na državnoj televiziji nemamo TV spotove koji bi pod pokroviteljstvom predsjedništva konstantno podsticali na ljubav prema domovini BiH. (Npr. TV Spot: Svake sedmice druga prominentna ličnost izjavi: „Ja volim Bosnu a ti“? - u Banjaluci, Sarajevu, Širokom Brijegu, Bijeljini, Foči itd...)
