Komentari
UZ DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE
|
|
Autor: Mick-Mirsad Maslić
Objavljeno: 25. November 2016. 00:11:29
Danas je 25. novembar, Dan Državnosti Bosne i Hercegovine (Statehood Day of Bosnia and Hercezegovina).
Njen današnji 73. rođendan, nas vraća u treću godinu II svjetskog rata kada se, uporedo sa oslobađanjem okupiranih teritorija od spoljnjih agresora i domaćih fašista, mijenjao i tadašni politički system. U pepelu totalne ratne destrukcije nestajala je Kraljevina Jugoslavija, nevoljena od većine njenih građana, a rađala nova moderna društvena zajednica –Republika Jugoslavija.
25. novembra 1943. u Mrkonjić Gradu - gradiću u zapadnoj Bosni, održano je Prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine), koje je u to vrijeme bilo, ne samo najveći politički i vojni organ narodno-oslobodilačke borbe, nego i embrion buduće civilne vlasti.
Na zasjedanju je doneseno nekoliko historijskih odluka, a jedna od najvažnijih je bila obnova državnosti BiH u njenim historijskim granicama. Nakon gotovo pola milenijuma, tačnije 480 godina, obnovljena je državnost, izgubljena 1463. godine, kada je srednjovjekovna Bosna silom pripojena Osmanskom carstvu.
Glasovima delegata-predstavnika svih njenih naroda i narodnosti donesena je Rezolucija o stvaranju jedinstvene, nezavisne Republike Bosne i Hercegovine. Kao takva, ušla je u sastav šest ravnopravnih federalnih jedinica koje čine državu Jugoslaviju. Ta odluka je kasnije potvđena i na saveznom nivou.
Zahvaljujući svom geografskom položaju i prirodnim bogatstvima, da li srećom ili prokletstvom, Bosna je oduvijek bila meta osvajača. Mjenjale su se okupatorske vlasti Osmanskog carstva, Austro-ugarske monarhije, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevine Jugoslavije. Smjenjivale su se vojske i uprave. Period njihove vladavine karakteriše veći broj lokalnih ratova i jedan “Veliki”, I svjetski rat. A sve to je praćeno uništenjem svega što je do tada izgrađeno, terorom, zločinima, neopisivom ljudskom patnjom. Pojedinačnim seobama prognanih ali i njihovim masovnim migracijama.
I u svim tim prolaznim državnim sistemima Bosna je uspijevala da zadrži neki vid autonomije i prepoznatljivog identiteta. U svom biću, željom svojih građana, uvijek je ostajala homogena iznutra, miroljubiva i imultikulturalna.
Godina 1941., ponovo rat, II sjetski, nezapamćen po obimu i brutalnosti. Opšta destrukcija, logori, gasne komore, holokaust. BiH ponovo gori, sa svih strana napadnuta. Susjedi –lješinari su se ponovno sjatili da pokušaju ugrabiti svoj dio “plijena”.
Slijed događaja nas vraća na početak ove priče, na ZAVNOBIH i završetak II svjetskog rata. Kompletna zemlja je izranjavana ali nastavlja živjeti, uz poruku “bratstvo i jedinstvo zauvijek”.
I najzad jedan duži period mira, čitavih 47 godina. Bosna, zemlja pametnih i kreativnih ljudi se brzo oporavljala. Postaje privredno čudo, prvi izvoznik u Jugoslaviji, a njen glavni grad istinski ekonomski i kulturni centar. Godina 1984. i vrhunac bajke. U Sarajevu su održane XIV Zimske Olimpijske Igre, najbolje organizovane do tada. Na krovu smo svijeta a Juan Antonio Samaranch kroz suze izgovara: ”Hvala drago Sarajevo”.
Valjda se više nikada, nista loše ne može desiti.
Može! I zadnja decenija dvadesetog stoljeća donosi tekstonske društvene promjene u svjetskim razmjerama; raspad Sovjetskog Saveza, nestanak komunizma, ujedinjenje dvije Njemačke… Slijedeći logiku događaja pojedine republike socijalističke Jugoslavije provode legalne referendume tražeći od građana podršku za osamostaljenje. I Bosna i Hercegovina želi da ide svojim sopstvenim putem. Te neparne 1992. godine, po preporukama međunarodne zajednice i uz njen nadzor, u BiH je provoden referendum na kome su se njeni stanovnici izjasnili da žele da žive u nezavisnoj državi ravnopravnih građana i naroda. Velikom većinom, čak sa 63.7 % glasova “ZA”, potvrđena je ZAVNOBIH-ovska/AVNOJ-evska odluka o nezavisnosti BiH u međunarodno priznatim granicama. Republika Bosna i Hercegovina je postala samostalna država i 22. maja 1992. godine primljena u članstvo Ujedinjenih Nacija (UN). Zastava sa ljiljanima se zavijorila na East River-u u New York-u.
Na ovu odluku susjedi su, vođeni mržnjom, odgovorili napadom sa sve tri strane, srećom ne u isto vrijeme i ne istim intenzitetom. Kao i obično, prednjačio je istočni susjed, kome se pridružuju njihovi sunarodnjaci u BiH. Uslijedila je agresija nezapamćena u historiji, nekada zajednička armija ubija svoj nenaoružani narod. Oprobani scenario; koncentracioni logori, planirana sistematska silovanja, barbarska opsada gradova, udruženi zločinački poduhvat, genocid. Nove kolone izbjeglica, sa imetkom koji stane u jednu neveliku putnu torbu. To se sada zove “etničko čišćenje”, a čim se spomene čišćenje nekako zvuči manje strašno.
A UN? Donose brojne rezolucije koje sami ne poštuju, a po zakonu i pravdi su dužni da ih sprovedu u djelo. Time postaju saučesnici. Barbari polako razaraju olimpijski grad, gore zgrade državnih institucija. Svijet mirno glada. Na CNN-u prenos “uživo”. Ekskluzivno. Ne propusti da pogledaš.
Kao i uvijek u historiji, bosanski patrioti su bili odlučni da odbrane svoju domovinu. Formirana iz “ničega” nastala je je moćna, herojska Armije Republike BiH koja bi oslobodila svaki pedalj svoje zemlje da su joj to svjetski mešetari dozvolili.
Nakon nešto više od tri i po godine rata, osvanu Dejtonski “mir”. Zlikovci slave. BiH je po prvi put podjeljena iznutra, po krvavim, vještački iscrtanim, etničkim linijama. Tako to vide oni koji su sebi dali pravo da upravljaju svijetom i tuđim životima. Hiljadugodišnu suverenu državu podjeliše “po kantar sistemu” ili biznis principu, meni 51 % zemlje, tebi 49 %. Sjeci pravo kroz “živo meso”. Naravno, po istom principu treba podijeliti i krivicu za zlo učinjeno u ratu.
Amaterski, površno, protiv zakona i logike, napraviše “zemlju apsurda”. Dejtonski ustav, sinonim za aparhejd, poslao je poruku potencijalnim agresorima: “Bujrum, izvolite, genocid se isplati”!
Zato danas, na nešto više od polovine zemlje, plus mi rasuti po cijelom svijetu, slavimo dan rođenja države utemeljene na antifašizmu, u kojoj su svi njeni žitelji, građani i narodi, slobodni i ravnopravni. Nasuprot tome, na nešto manje od polovine zemlje, slave ratne zločine i genocid, njihove ideologe i izvršioce.
Ipak danas je rođendan a po starom običaju, tom prilikom, nešto lijepo treba poželiti. Zlo u konačnici nikada na smije pobjediti. Bosno i Hercegovino, želimo ti da povratiš ono “Republika” ispred svoga imena.
Sretan rođendan!
From Diaspora with love
Mr Mick-Mirsad Maslić
Njen današnji 73. rođendan, nas vraća u treću godinu II svjetskog rata kada se, uporedo sa oslobađanjem okupiranih teritorija od spoljnjih agresora i domaćih fašista, mijenjao i tadašni politički system. U pepelu totalne ratne destrukcije nestajala je Kraljevina Jugoslavija, nevoljena od većine njenih građana, a rađala nova moderna društvena zajednica –Republika Jugoslavija.
25. novembra 1943. u Mrkonjić Gradu - gradiću u zapadnoj Bosni, održano je Prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine), koje je u to vrijeme bilo, ne samo najveći politički i vojni organ narodno-oslobodilačke borbe, nego i embrion buduće civilne vlasti.
Dom ZAVNOBiH-a Mrkonjić Grad |
Na zasjedanju je doneseno nekoliko historijskih odluka, a jedna od najvažnijih je bila obnova državnosti BiH u njenim historijskim granicama. Nakon gotovo pola milenijuma, tačnije 480 godina, obnovljena je državnost, izgubljena 1463. godine, kada je srednjovjekovna Bosna silom pripojena Osmanskom carstvu.
Glasovima delegata-predstavnika svih njenih naroda i narodnosti donesena je Rezolucija o stvaranju jedinstvene, nezavisne Republike Bosne i Hercegovine. Kao takva, ušla je u sastav šest ravnopravnih federalnih jedinica koje čine državu Jugoslaviju. Ta odluka je kasnije potvđena i na saveznom nivou.
Zahvaljujući svom geografskom položaju i prirodnim bogatstvima, da li srećom ili prokletstvom, Bosna je oduvijek bila meta osvajača. Mjenjale su se okupatorske vlasti Osmanskog carstva, Austro-ugarske monarhije, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevine Jugoslavije. Smjenjivale su se vojske i uprave. Period njihove vladavine karakteriše veći broj lokalnih ratova i jedan “Veliki”, I svjetski rat. A sve to je praćeno uništenjem svega što je do tada izgrađeno, terorom, zločinima, neopisivom ljudskom patnjom. Pojedinačnim seobama prognanih ali i njihovim masovnim migracijama.
I u svim tim prolaznim državnim sistemima Bosna je uspijevala da zadrži neki vid autonomije i prepoznatljivog identiteta. U svom biću, željom svojih građana, uvijek je ostajala homogena iznutra, miroljubiva i imultikulturalna.
Godina 1941., ponovo rat, II sjetski, nezapamćen po obimu i brutalnosti. Opšta destrukcija, logori, gasne komore, holokaust. BiH ponovo gori, sa svih strana napadnuta. Susjedi –lješinari su se ponovno sjatili da pokušaju ugrabiti svoj dio “plijena”.
Slijed događaja nas vraća na početak ove priče, na ZAVNOBIH i završetak II svjetskog rata. Kompletna zemlja je izranjavana ali nastavlja živjeti, uz poruku “bratstvo i jedinstvo zauvijek”.
I najzad jedan duži period mira, čitavih 47 godina. Bosna, zemlja pametnih i kreativnih ljudi se brzo oporavljala. Postaje privredno čudo, prvi izvoznik u Jugoslaviji, a njen glavni grad istinski ekonomski i kulturni centar. Godina 1984. i vrhunac bajke. U Sarajevu su održane XIV Zimske Olimpijske Igre, najbolje organizovane do tada. Na krovu smo svijeta a Juan Antonio Samaranch kroz suze izgovara: ”Hvala drago Sarajevo”.
 XIV Zimske Olimpijske Igre, Sarajevo 1984. |
Valjda se više nikada, nista loše ne može desiti.
Može! I zadnja decenija dvadesetog stoljeća donosi tekstonske društvene promjene u svjetskim razmjerama; raspad Sovjetskog Saveza, nestanak komunizma, ujedinjenje dvije Njemačke… Slijedeći logiku događaja pojedine republike socijalističke Jugoslavije provode legalne referendume tražeći od građana podršku za osamostaljenje. I Bosna i Hercegovina želi da ide svojim sopstvenim putem. Te neparne 1992. godine, po preporukama međunarodne zajednice i uz njen nadzor, u BiH je provoden referendum na kome su se njeni stanovnici izjasnili da žele da žive u nezavisnoj državi ravnopravnih građana i naroda. Velikom većinom, čak sa 63.7 % glasova “ZA”, potvrđena je ZAVNOBIH-ovska/AVNOJ-evska odluka o nezavisnosti BiH u međunarodno priznatim granicama. Republika Bosna i Hercegovina je postala samostalna država i 22. maja 1992. godine primljena u članstvo Ujedinjenih Nacija (UN). Zastava sa ljiljanima se zavijorila na East River-u u New York-u.
 Zastava Republike Bosne i Hercegovine ispred zgrade UN u New York-u |
Na ovu odluku susjedi su, vođeni mržnjom, odgovorili napadom sa sve tri strane, srećom ne u isto vrijeme i ne istim intenzitetom. Kao i obično, prednjačio je istočni susjed, kome se pridružuju njihovi sunarodnjaci u BiH. Uslijedila je agresija nezapamćena u historiji, nekada zajednička armija ubija svoj nenaoružani narod. Oprobani scenario; koncentracioni logori, planirana sistematska silovanja, barbarska opsada gradova, udruženi zločinački poduhvat, genocid. Nove kolone izbjeglica, sa imetkom koji stane u jednu neveliku putnu torbu. To se sada zove “etničko čišćenje”, a čim se spomene čišćenje nekako zvuči manje strašno.
A UN? Donose brojne rezolucije koje sami ne poštuju, a po zakonu i pravdi su dužni da ih sprovedu u djelo. Time postaju saučesnici. Barbari polako razaraju olimpijski grad, gore zgrade državnih institucija. Svijet mirno glada. Na CNN-u prenos “uživo”. Ekskluzivno. Ne propusti da pogledaš.
 Ratno Sarajevo, razrušeni centar grada (Photo: Stacey Wyzkowski) |
Kao i uvijek u historiji, bosanski patrioti su bili odlučni da odbrane svoju domovinu. Formirana iz “ničega” nastala je je moćna, herojska Armije Republike BiH koja bi oslobodila svaki pedalj svoje zemlje da su joj to svjetski mešetari dozvolili.
Nakon nešto više od tri i po godine rata, osvanu Dejtonski “mir”. Zlikovci slave. BiH je po prvi put podjeljena iznutra, po krvavim, vještački iscrtanim, etničkim linijama. Tako to vide oni koji su sebi dali pravo da upravljaju svijetom i tuđim životima. Hiljadugodišnu suverenu državu podjeliše “po kantar sistemu” ili biznis principu, meni 51 % zemlje, tebi 49 %. Sjeci pravo kroz “živo meso”. Naravno, po istom principu treba podijeliti i krivicu za zlo učinjeno u ratu.
Amaterski, površno, protiv zakona i logike, napraviše “zemlju apsurda”. Dejtonski ustav, sinonim za aparhejd, poslao je poruku potencijalnim agresorima: “Bujrum, izvolite, genocid se isplati”!
Zato danas, na nešto više od polovine zemlje, plus mi rasuti po cijelom svijetu, slavimo dan rođenja države utemeljene na antifašizmu, u kojoj su svi njeni žitelji, građani i narodi, slobodni i ravnopravni. Nasuprot tome, na nešto manje od polovine zemlje, slave ratne zločine i genocid, njihove ideologe i izvršioce.
Ipak danas je rođendan a po starom običaju, tom prilikom, nešto lijepo treba poželiti. Zlo u konačnici nikada na smije pobjediti. Bosno i Hercegovino, želimo ti da povratiš ono “Republika” ispred svoga imena.
Sretan rođendan!
From Diaspora with love
Mr Mick-Mirsad Maslić
