Nedžad AHATOVIĆ: Antagonizmi između Rusije i SAD-a su toliki da je Velika Britanija istupila iz EU kako ne bi bila vezana uz kolektivne odluke Brisela i u osnovi mlak odnos EU prema ruskim agresivnim potezima u svijetu zbog zavisnosti Njemačke i Francuske industrije o ruskom prirodnom gasu i drugim ekonomskim vezama sa Rusijom koje drže ekonomije ovih zemalja konkuretnim. U takvoj međunarodnoj situaciji treba očekivati i političku i diplomatsku, a nikako ne isključivati i vojnu ofanzivu zvaničnog Beograda uz bezrezervnu podršku Moskve kako bi najveći uspjeh srpske vanjske politike u posljednjih 100 godina entitet RS pripojili matici.

Po jednom ustaljenom klišeu, poznati govornik je počeo seminar tako što je podigao novčanicu od 100 € u vis i upitao je polaznike, da li neko želi tu novčanicu? Šta god da je uradio sa ovom novčanicom, polaznici su je i dalje htjeli, jer ni u jednom trenutku ona nije izgubila na vrijednosti. U svakom trenutku je vrijedila 100 €. Istovjetno tom socijalnom eksperimentu sa vrijednosti 100 € je i višestoljetna percepcija glavnih eksponenata srpskih hegemonista i njihove velikosrpske akademske zajednice kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. Ona je za Srbiju uvijek bila teritorijalni dobitak za koji srpski hegemonisti ne prezaju da upotrijebe prekomjernu silu sa kojom planski i ciljano vrše konstantan višedecenijski pritisak na najbrojniji narod u BiH – Bošnjake u smislu njihovog fizičkog istrebljenja, iseljenja i napuštanja cijelih regija u BiH ili nasilne asimilacije u srpsku ili hrvatsku etničku zajednicu ili ideološki koncept.

Globalno gledano situacija u svijetu naklonjena je teritorijalnim pretenzijama srpskih hegemonista koji pod Putinovim kišobranom vrebaju svoju priliku da kombinacijom političkih pritisaka i upotrebe sile otmu manji BiH entitet od države Bosne i Hercegovine. U političkom košmaru u kakvom se nalazi BiH koja je sa jedne strane vezana lošim ustavnim rješenjima skrojenim u Dejtonu, a sa druge strane različitim političkim interesima njenih etničkih zajednica, politički i vojni ciljevi srpskih hegemonista dobijaju priliku za realizaciju. Apsolutna odustnost državotvorne svijesti u prvom redu kod Bošnjaka, kojima je lojalnost jednoj partiji i njenom predsjedniku važnija od teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, reflektuje se i na druge dvije etnije i njihove političke etno-elite u Bosni i Hercegovini. Srpska iredenta u BiH koju predvodi Mile Dodik ima jasno izdefinisane ciljeve koji su određeni u srpskim akademskim krugovima u čak dva memoranduma za šta se lobira preko Ministarstva vanjskih poslova Srbije. Dakle, to je kompletan koncept koji se prati i čiji se zaključci vrijedno realiziraju (poput zabrane prodaje hemijskih proizvoda iz FBIH u manji BiH entitet). Ukoliko Srbija uvidi da je korištenje sile optimalna opcija za teritorijalni dobitak u vidu pravne aneksije manjeg BiH eniteta koju odobrava većina uticajnih zemalja, niti jednog momenta se neće okljevati da se ista i upotrijebi. Za uzvrat Beograd će se sasvim sigurno veoma lako odreći Kosova.

Sa druge strane hrvatski hegemonisti koji su svoje teritorijalne aspiracije prema BiH, prodali za stvaranje Federacije BiH i zeleno svijetlo za rješavanje pitanja tzv. Republike Srpske Krajine u Hrvatskoj vojnim putem, također ne miruju. Njihove težnje za trećim entitetom zasada kontroliše Bosanska katolička crkva duboko svjesna da se na taj način otvaraju vrata podijeli BiH u kojoj bi hrvatski etnički element i po vertikali i horizontali i dalje bio u zajednici sa bošnjačkim na portfoliju Wašingtonskog sporazuma. Državni vrh BiH po ovim pitanjima i stavovima različitih etno-političkih elita u BiH nesmije imati nikakvu dilemu. Posebno se to odnosi na bošnjački etno-politički establišment, koji mora pod svaku cijenu braniti BiH od svih političkih i vojnih nasrtaja na njen suverentitet i teritorijalni integritet, jer time brani fizički opstanak Bošnjaka. U situaciji kada je Republika Srbija unilateralno istupila iz Opšteg okvirnog mirovnog ugovora o miru u BiH. U situaciji gdje političari iz Srbije prijete novim ratovima, nabavljaju novo naoružanje i uvježbavaju policiju manjeg BiH entiteta u procesu spuštanja vertikale njihovog sistema rukovođenja i komandovanja oružanim snagama i policijskim sastavima, svaka, pa i najmanja politička naivnost platit će se desetoristruko većim žrtvama nego u predhodnom ratu.

Bosna i Hercegovina ima potencijal i oružana sredstva dostatna da se odbrani od vanjske pa i unutrašnje agresije. Ta oružana sredstva je u što kraćem periodu potrebno remontovati, maksimalno poboljšati i pripremiti zajedno sa ljudstvom na svaki mogući scenario narušavanja mira i stabilnosti Bosne i Hercegovine. Naprimjer, jedna do dvije brigade poboljšanih tenkova M-60T SABRA koji se rade po izraelskoj licenci u Turskoj, a čije starije varijante OS BiH imaju u svom arsenalu, odvratila bi potencijalnog agresora i obezbjedila ravnotežu u narušeni strategijski balans na Balkanu koji je poremećen ulaskom Crne Gore u NATO. Sve dok Oružane snage BiH imaju 137 ispravnih tenkova na desetak lokacija (među kojima je i Banja Luka), od 410 tenkova koliko nam je potrebno i koliko nam je dozvoljeni limit po Bečkom sporazumu o subregionalnoj kontroloi naoružanja, svakakve ideje vrtit će se u glavama vojnih stratega iz Beogradske ulice Neznanog Junaka br. 38. (Generalštab Vojske Srbije).

Tim prije, ako uzmemo u obzir međunarodnu situaciju vezanu za rat u Siriji, gdje su SAD i Ruska Federacija u klinču iz kojeg godinama niko ne želi izaći kao poražena strana, svaka vrsta opreza nije bez osnova. Ovo Sirijsko odmjeravanje snaga velikih sila se polako prenosi na ostatak svijeta, gdje se sad crtaju nove hladnoratovske granice. Antagonizmi između Rusije i SAD-a su toliki da je Velika Britanija istupila iz EU kako ne bi bila vezana uz kolektivne odluke Brisela i u osnovi mlak odnos EU prema ruskim agresivnim potezima u svijetu zbog zavisnosti Njemačke i Francuske industrije o ruskom prirodnom gasu i drugim ekonomskim vezama sa Rusijom koje drže ekonomije ovih zemalja konkuretnim. U takvoj međunarodnoj situaciji treba očekivati i političku i diplomatsku, a nikako ne isključivati i vojnu ofanzivu zvaničnog Beograda uz bezrezervnu podršku Moskve kako bi najveći uspjeh srpske vanjske politike u posljednjih 100 godina entitet RS pripojili matici. Hrvatska se već otrijeznila od nonšalantnog odnosa naspram srpskih patetičnih političkih izjava i prijetnji i predsjednica Grabar-Kitarević već pokreće novu inicijativu za BiH u kojoj bi bio redefinisan i uspostavljen „pravedniji“ politički sistem naše zemlje. Dakle, nove hladnoratovske granice u regionu se crtaju, a bošnjački etno-politički estabišment se prioritetno brine kako da kandidat SDA za načelnika pobijedi na lokalnim izborima u općini Centar Sarajevo 10 puta vrijednijoj od svih drugih općina u BiH. Za to vrijeme Ruska Federacija šalje svoje oružane sastave u Srbiju kako bi zajedno sa pripadnicima OS Srbije uvježbavali upotrebu transportnih zrakoplova u cilju obezbjeđenja zračnog koridora! Istovremeno, NATO priprema opsežne vojne vježbe u Hrvatskoj, dok se malobrojni sastavi EUFOR-a doduše uz sastave OS BiH redovito uvježbavaju po Manjači iznad Banja Luke. Region vri od vojnih aktivnosti, samo bošnjački etno-politički establišment sve to zbunjeno promatra i traži politička rješenja na brojna pitanja u BiH, dok svi drugi testiraju i vojna.

Ponovo postavljam pitanje BiH političarima, a u prvom redu bošnjačkom političkom establišmetnu, isto ono pitanje koje sam postavio i 2014. godine, koje sad ima veću težinu. Šta će uraditi BiH političari ukoliko se na Mahovljanima iz transportnih aviona i helikoptera iskrcaju ruski padobranici i krenu da uspostave kontrolne punktove na administrativnim razgraničenjima manjeg BiH eniteta sa FBIH?

Da li će Bošnjački član predsjedništva tada potražiti političko rješenje tako što će Putina pozvati da se sastane s njim u restoranu „Barka“ u Lukavici? Ako se kojim slučajem jedno jutro probudite i sa prozora svog stana ili kuće ugledate naoružane vojnike bez oznaka kako pričaju ruski ispred svojih oklopnih kola, ne brinite se, jer svi građani BiH sa neodgovarajućim imenom i prezimenom će tada po Prijedorskom šablonu biti obavezni staviti bijele trake na rukave i dobiti kartu u jednom pravcu uz izbor ili da odu iz BiH ili da nestanu pod crnom zemljom u BiH. Da se to ne bi desilo ponovo, potrebno je učiniti sve da do rata ne dođe, a pripremati se kao da će izbiti sutra.