Svaka komplikacija u planu i odlaganje izvršenja osnovnog strategijskog zadatka imala bi katastrofalne posljedice po ukupne potencijale za vođenje oružane borbe Vojske Srbije. Stoga tvrdnje srbijanskih političara i vojnih analitičara koje ne uključuju i logističke potrebe 280 tenkova, 400 transportera, potreban broj kamiona, artiljerije, ljudstva, goriva i municije na denvnoj bazi, a da ne govorimo o pravilnom i racionalnom korištenju tog potencijala predstavljaju neozbiljne prijetnje koje mogu izavati samo podsmijeh, a ne nikako strah i bojazan od nekog novog rata.

Srbija je borbeno jača i od Hrvatske i od BiH. Smešno je uopšte i porediti ih – izjavio je Miroslav Lazanski za „Srpski telegraf“.

Da li je ova tvrdnja glasovitog propagandiste Miroslava Lazanskog istinita ili se radi o još jednom njegovom prop-pamfletu?

Ukoliko uzmemo činjenice, vidjećemo da Lazanski sa ovakvim izjavama teži ka senzacionalizmu, ličnoj medijskoj promociji potkrepljujući sa ovakvim tezama aktivnosti u vidu specijalnog rata kojeg vode srbijanski mediji proitiv BiH u posljednje vrijeme.

Naime, istina je da Vojska Srbije sprovodila određene vojne reforme još od 2003. godine da bi bila ustrojena u skladu sa NATO standardima. To znači da u taktičko-operativnom smislu, najviša razina organizacije bojišta i u napadau i u odbrani je rang brigade. Sposobnost Vojske Srbija za odvraćanje potencijalnog agresora temelji se još uvijek na staroj JNA doktrini masovne upotrebe artiljerije i oklopno-mehaniziranih sastava raspoređenih u 6 brigada, od toga 4 „pešadijske“, jedne brigade specijalne „namene“ i jednog „mešovitog“ artiljerijskog puka.

Ali u ofanzivnom smislu to je sasvim druga priča. Ukoliko Vojska Srbije krene u ofanzivna borbena dejstva u Bosnu i Hercegovinu pod izlikom stabilizacije prilika i osiguranja provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao njegova potpisnica i za cilj npr. postavi zauzimanje Distrikta Brčko kao strateške vršne tačke na kojoj se Entitet Republika Srpska spaja, onda će usljediti djelovanje oklopno-mahaniziranih sastava i ratnog zarkoplovstva koje će zajedno sa dalekometnom artiljerijom odmah bombardovati baze OS BiH posebno onu u Tuzli. Dakle, 287 tenkova (232 M-84A4 i 55 tenkova T-72M) su udarna pesnica Vojske Srbije i njena ofanzivna moć se mjeri sa vremenom preživljavanja ovih tenkova na bojištu. Ovdje treba dodati i 25 tenkova M-84 starije verzija koji se nalaze u kasarni 6. PBR OS BiH KOZARA u Banjoj Luci. Međutim, ako su branioci naoružani sa vođenim protuoklopnim sistemima poput TOW-a ili MILAN-a (koji se nalaze u naoružanju OS BiH) tenkovi tipa T-72/M-84 mogu izdržati svega 10 tak minuta na bojnom polju. Njihove posade ne mogu upotrijebiti tenk efikasno, prije nego isti budu neutralisani i izbačeni iz borbe. Ukoliko branioci djelovanjem vođenih PT raketa uspore ili zaustave napredovanje oklopnih klinova Vojske Srbije, Oružane snage BiH imaju na raspolaganju jednu tenkovsku brigadu sa 47 ispravnih tenkova M-60A3 i 60 transportera M-113. Ove snage u geografskoj prostoriji Semberije mogu izvršiti strategijski prihvat agresorksih snaga i to iz više pravaca i nanijeti im devastirajući kontraudar uz sadejstvo sa pješadijom i artiljerijom. Ovaj kontraudar Vojska Srbije bi pokušala da zaustavi strategijskim razvlačenjem naših snaga, elastičnom odbranom dostignutih linija upotrebom vođenih PT raketa u sadjestvu sa ratnom avijacijom, borbenim helikopterima i artiljerijom. Uspjeh kontraudara branioca zavisio bi od preciznosti artiljerijskog udarnog vala, brzine grupisanja snaga na glalvnim pravcima udara agresora, efikasnosti trupne PZO, kao i brzine izbacivanja tenkova agresora iz stroja prije nego agresor učvrsti liniju odbrane i nastavi napredovanje na svim pravcima.



U tom kontekstu treba reći da je tenk OS BiH tipa M-60A3 PATTON u defanzivnom smislu impresivno oruđe. Radi se o osnovnim borbenim tenkovima NATO-a 2 generacije koji su opremljeni navigacijskim i nišanskim uređajima tenkova 3 generacije. Ova verzija tenkova PATTON ima bacač dimnih granata, novo osvjetljenje, laserski daljinomjer (AN-VVG-2) kojeg koristi ujedno artiljerac i komandir tenka, te M21 balistički računar, sistem za stabilizaciju kupole i vrlo učinkovit sistem za termovizijsko gađanje noću tzv. Tank Thermal Sight AN/VSG-2. Njegov top M-68 kalibra 105 mm ispaljuje potkalibarno zrno M-735 koje na 3000 metara probija prednju oklopnu ploču tenka debljine 410 mm, što i jeste debljina prednjeg oklopa na tenkovima T-72 serije (u koji spada i M-84). Dakle, pravilnim taktičkim radnjama i postupcima tenkovske brigade u odbrani na otvorenom terenu, brigada tenkova M-60A3 može da zaustavi tri puta veće snage. A da ne govrimo o tome ukoliko bi se oklopne kolone Vojske Srbije uvukle u klance i usjeke koji čine 75% geografske prostorije BiH. Kao primjer ovakvog devastirajućeg defanzivnog djelovanja može se uzeti dejstvo 2. Oklopnog bataljona američkih marinaca u operaciji „DESSERT STORM“ tokom oslobađanja Kuwait Ctiy-a gdje je 3. Februara 1991. godine 18 tenkova M-60A1 braneći prilaze aerodromu u Kuwait City-u od napada iračkih oklopnih jedinica za svega nekoliko sati uništilo 110 tenkova T-72M, T-55 i T-69. No, u ofanzivnom smislu tenkovi M-60A3 imaju nešto manje vrijeme koje mogu provesti na bojnom polju od tenkova T-72 serije u koje spada i M-84, jer imaju slabiji oklop i veći klirens (veću visinu siluete). Njihova prednost u otvorenom duelu tenk na tenk ogleda se samo u obučenosti posade i pravilnom korištenju visokosofisticirane opreme, jer su svi drugi faktori zaštite tenka manji u odnosu na protivničke. U praksi, ovaj nedostatak nije toliko izražen, jer je brzina izbacivanja iz stroja tenkova baziranim na ruskom konceptu gradnje od strane posada tenka M-60A3 i dalje dostatna da posada preživi duel sa tenkovima, no protiv modernih vođenih PT raketa, M-60 kao i svi drugi tenkovi nema velike šanse da preživi.

Vojne i policijske prijetnje Bosni i Hercegovini upućuju iz Srbije i manjeg bh entitata poznat kao Genocidna tvorevina, te četnici iz Crne Gore

Dakle, ukoliko bi došlo do oružanog sukoba, Oružane snage BiH uz obezbjeđenu logističku podršku i ispravnu opremu imale bi veliku šansu da pravilnim odabirom momenta i pravaca djelovanja uz brzu koncetraciju naših oklopnih potencijala nanesu Vojsci Srbije neprihvatljive gubitke iz defanzive. Da bi ih zatim dotukli u brzom kontraudaru kojim bi presjekli linije sadbijevanja i stavili agresora sa kompletnom preostalom tehnikom u poluokruženje i okruženje, uz istodobnu opsežnu operaciju eliminacije pobunjenih jedinica OS BIH i to upotrebom avijacije, specijalnih sastava policije i djela Brigade za taktičku podršku. Sve pobrojano neuključuje djelovanje Hrvatske vojske i kao što rekoh uključuje nažalost djelovanje pješadijskih bataljona OS BiH iz Bijeljine, Bileće i 6. Pješadijske brigade iz Banja Luke u sastavu agresorskih snaga. Ovaj scenario također neuključuje djelovanje vojnih sastava EUFOR-a ili vojnu intervenciju NATO-a, SAD-a ili Rusije, ovo je samo odgovor na tvrdnje i prijetnje srbijanskih zvaničnika, analitičara i medija da se BiH samostalno ne može oduprijeti ofanzivnim planovima i pokretima Vojske Srbije.

Ako sve nabrojano uzmemo u obzir onda ćemo vidjeti da ratna opcija po kojoj bi entitet RS bio anektiran Srbiji silom uz potpunu političku i vojnu zaštitu Ruske Federacije ima ozbiljnih prepreka, a sam tok ratnih operacija nije ni izbliza tako izvjestan kako ga predstavlja Miroslav Lazanski. Svaka komplikacija u planu i odlaganje izvršenja osnovnog strategijskog zadatka imala bi katastrofalne posljedice po ukupne potencijale za vođenje oružane borbe Vojske Srbije. Stoga tvrdnje srbijanskih političara i vojnih analitičara koje ne uključuju i logističke potrebe 280 tenkova, 400 transportera, potreban broj kamiona, artiljerije, ljudstva, goriva i municije na denvnoj bazi, a da ne govorimo o pravilnom i racionalnom korištenju tog potencijala predstavljaju neozbiljne prijetnje koje mogu izavati samo podsmijeh, a ne nikako strah i bojazan od nekog novog rata.