Dodik se bavi svojim poslom i svojim ciljevima, a vi ljudi, vjerujte da ga boli briga za projekat "Velike Srbije" da ga boli briga za očuvanje Republike Srpske, i da, vjerujte da je ovaj referendum samo politička igra na koju nasjedam i ja ovim tekstom.

Mehmedin NEZIROVIĆ: Zato se brinem šta će biti sutra, u ponedjeljak poslije referenduma, kada se svi probudimo sa spoznajom da je taj ponedjeljak zapravo dan kad je Dejtonski sporazum mrtav. Da li smo tehnički od ponedjeljka u ratu? Dejtonski sporazum više ne važi jer je prekršen, prekršena je odluka Ustavnog suda i samim tim i Dejtonski mirovni sporazum. Dakle, mi smo od ponedjeljka u ratu. Ili nismo? Ili ćemo svi da zažmirimo na Dodikovo bahato ponašanje i da kažemo ok, hajde nisi ništa prekršio, ovo ćemo ti zaboraviti?

Imao sam, za razliku od svojih vršnjaka nek sumanuti, idiotski, donekle i pametni stav da nije loše pričati sa starijima, penzionerima i sa njima dijeliti mišljenja. Tako mi se uglavnom znalo "potrefiti" u autobusu, dok bi se vraćao kući, da sretnem amidžu Hasana. Stariji čovjek koji je već odavno u penziji ali poprilično pokretljiv i zdrav za svoje godine. I tako je bilo i juče, nekako slučajno, sjedne amidža Hasan do mene i k´o iz topa kaže: "E moj sine, ne znam do kada ćemo se voziti ovim atobusom i sretati se, vidiš li da se rat sve ćešće pominje ?!". I zaista, nekako su svi oko mene juče pričali o ratu. Ipak, optimističnim stavom odgovorih: "Ma neće amidža, to je samo politička igra". Odgovorih mu i tako smo pričali dok se nismo razišli svako svojim putem.

Ali jedno je to reći u autobusu mom "drugu" amidži Hasanu, a jedno je zaista biti siguran da rata neće biti. Idiotski je ipak pominjati tu riječ. Dodik se bavi svojim poslom i svojim ciljevima, a vi ljudi, vjerujte da ga boli briga za projekat "Velike Srbije" da ga boli briga za očuvanje Republike Srpske, i da, vjerujte da je ovaj referendum samo politička igra na koju nasjedam i ja ovim tekstom. I ovaj tekst je zapravo samo davanje podrške toj igri iz koje će gospodin Dodik izaći jači za koji glas više. Ali ne mogu da šutim pa ću reći par stvari koliko god bilo to dobro ili ne. Prvo, mi nismo spremni za rat. Da bi ratovali morate biti bogata zemlja i razvijena toliko da vam stanovnici zaista nemaju drugih briga osim koje je ko nacionalnosti, koje je ko boje kože ili slično. I kada se bivša nam država raspala onim nesretnim ratom, desilo se jer je bila jedna od najjačih država u Evropi. Drugo, naši muškarci još uvijek nisu muškarci. Malo je njih zaista koji bi spremno išli u rat i borili se za ovu državu. Zar u državi koju je u posljednje vrijeme napustilo 80 000 mladih ljudi u potpunom miru, će neki odonih koji su ostali, uzeti oružje i braniti je? Sumnjam.

Da stvar bude gora svi pričaju o ratu a još nam se ni puške iz prošlog rata nisu ohladile. Neće biti rata, na kraju, ne zato što nema ko da brani ovu državu već zato što ona još nije "zrela država" za rat. Ne postoji ni interes zapada, ni interes domaćih političara za time. Ovo su lopovi, nisu vojskovođe. Ovo su kukavice, nisu heroji. Ne brinite, neće biti rata. Negdje na kraju evropskog puta na kojem je Bosna i Hercegovina nadam se da se nalazi mir a ne rat, nadam se da ćemo biti država koja će bar prividno živjeti u miru. Zato se brinem šta će biti sutra, u ponedjeljak poslije referenduma, kada se svi probudimo sa spoznajom da je taj ponedjeljak zapravo dan kad je Dejtonski sporazum mrtav. Da li smo tehnički od ponedjeljka u ratu? Dejtonski sporazum više ne važi jer je prekršen, prekršena je odluka Ustavnog suda i samim tim i Dejtonski mirovni sporazum. Dakle, mi smo od ponedjeljka u ratu. Ili nismo? Ili ćemo svi da zažmirimo na Dodikovo bahato ponašanje i da kažemo ok, hajde nisi ništa prekršio, ovo ćemo ti zaboraviti? Zaista ne znam, ali se brinem na koji način ćemo glumiti mir poslije ovog referenduma. Ipak, treba ostati hladne glave, glumimo 20 godina već, pa što ne bi još malo. Dejton je mrtav, živio mir !

I za kraj, rekao sam otprilike ovo sve amidži Hasanu na šta se on složio i zamišljen otišao kući.