Teme
Nakon Odluke Ustavnog suda BiH o zahtjevu Narodne skupštine RS-a
TUŽITELJSTVO BIH MORA ODMAH REAGIRATI!
|
|
Autor: Dženana Karup Druško
Objavljeno: 21. September 2016. 14:09:21
Najavljeni referendum u RS-u već duže izaziva brojne političke reakcije, ali i analize u kojima se govori o novim geostrateškim podjelama u regionu, ulozi međunarodne zajednice, Rusije, Vućića, Amerikanaca, Putina… Međutim, nakon odluke Ustavnog suda BiH sve je jasno. Sad je na državnim institucijama u BiH da provedu odluku najvažnijeg suda u državi, odnosno na Tužiteljstvu BiH da sankcionira one koji to odbi(ja)ju uraditi
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je na 99. plenarnoj sjednici odbio zahtjev Narodne skupštine Republike Srpske o promjeni svoje odluke čime je potvrđeno da se 9. januar kao Dan RS-a smatra neustavnim, te je usvojio privremenu mjeru kojom se obustavlja odluka o raspisivanju referenduma u RS-u.
Negativne posljedice
Ustavni sud BiH je Odlukom (br. U 10/16) konstatirao da u ovoj fazi postupka postoji dovoljno razloga koji ukazuju na to da bi provedba referenduma, prije nego što Ustavni sud BiH odluči o zahtjevima koji su podneseni u konkretnome slučaju, imala ozbiljne i neotklonjive i štetne posljedice najprije za izvršenje Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 3/13. Imajući u vidu da podnositelji zahtjeva ističu, a to ni Narodna skupština Republike Srpske u odgovoru ne pobija, da su aktivnosti na organizaciji i provedbi referenduma u toku, Ustavni sud BiH smatra da sve navedeno može imati vrlo negativne posljedice za izvršenje njegove Odluke broj U 3/13 i za nesmetan i efikasan rad Ustavnoga suda BiH u konkretnom predmetu, ali i za ustavni poredak općenito.
Ustavni sud je uvjeren da je (u smislu članka 64, stavak 1. Pravila Ustavnog suda BiH), u interesu svih strana u ovome postupku zaštita ustavnoga poretka i stabilnosti Bosne i Hercegovine, te nesmetan rad Ustavnoga suda BiH u konkretnome slučaju. Ustavni sud BiH je uvjeren i da privremena obustava primjene Odluke o referendumu – do donošenja konačne odluke o postavljenim zahtjevima, nije u suprotnosti sa navedenim interesima, već im izravno doprinosi. Ustavni sud BiH je, stoga, usvojio privremenu mjeru kojom se privremeno obustavlja Odluka o raspisivanju republičkoga referenduma.
Nakon ove odluke Ustavnog suda BiH s pravne sve je jasno u vezi sa Dodikovim referendumom, no, samim tim zbunjenost izaziva saopćenje Tužiteljstva BiH objavljenog 18. septembra (u nedjelju, kad je neradni dan) da “Tužilaštvo BiH u vezi s najavom referenduma u RS-u može postupati tek nakon što dobije rješenje Ustavnog suda BiH u kojem se konstatuje da odluka nije izvršena, te koje fizičke osobe ili organi tu odluku ne izvršavaju”!? Saopćenje podsjeća na sekvence iz nekog filmova koji se bavi ratnim ili obavještajno-kriminalističkim temama, kada birokrate čekaju da neko od uposlenika u banci koja se pljačka, ili neko od vojnika koji su upali u neprijateljsku zasjedu, pritisne alarm, odnosno pošalje šifriranu poruku, kako bi reakcija birokata bila u skladu s formalnim procedurama.
Iako Ustavni sud BiH jasno navodi da donosi privremenu mjeru kako bi osigurao zaštititu ustavnog poretka i stabilnost BiH, iz Tužiteljstva BiH poručuju da će čekati… Šta? Da Milorad Dodik sprovede referendum, a da se onda nakon nekoliko mjeseci, ili godina, možda raspisuje crvena potjernica, ili Tužiteljstvo BiH čeka najavljeni referendum 2018. godine o otcjepljenju RS-a iz BiH kako bi reagirali.
Istraga zbog neimplementacije presude Sejdić-Finci
Šta god da čeka Tužiteljstvo BiH, ignorira objektivnu situaciju i zakone, a sljedeća sjednica Ustavnog suda BiH zakazana je za 29. septembar, četiri dana nakon termina predviđenog za održavanje referenduma. Bilo bi sasvim komplementarno da Tužiteljstvo BiH odmah otvori istragu, ali i da visoki predstavnik u BiH, Valentin Inzko, primjeni Bonske ovlasti. Što je u potpunosti zakonski utemeljen odgovor onima koji krše Dejtonski sporazum, ali i Ustav BiH.
Podsjetimo na istragu koju je u decembru 2013. godine (uz veliku medijsku pompu) pokrenulo Tužiteljstvo BiH oko neimplementacije presude Sejdić-Finci (iako sama istraga nikad nije dala nikakve rezultate). Naime, “u Posebnom odjelu za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva BiH, donesena je naredba o sprovođenju istrage protiv nepoznatog počinitelja i već se provode određene istražne aktivnosti i prikupljanje dokaza”, navedeno je tada u saopćenju Tužiteljstva BiH, kao i da je postupajući tužitelj Oleg Čavka.
“Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine radi na tom predmetu i postupa u skladu sa svojim nadležnostima i ovlaštenjima. To je sve što možemo reći, ne možemo davati dodatne komentare”, izjavio je tim povodom Boris Grubešić, glasnogovornik Tužiteljstva BiH, a nakon brojnih (političkih) komentara koje je izazvala njihova odluka. Čini se da Tužiteljstvo BiH tada nije imalo dilema da se obruši na parlamentarce BiH, iako su mnogi taj “napad” povezivali s najavama da Parlament BiH neće usvojiti godišnji izvještaj o radu glavnog tužitelja, Gorana Salihovića, kao i kritikama upućivanim na njegov račun.
Zlatko Lagumdžija, predsjednik SDP-a, čak je smatrao kako je vijest o najavljenoj istrazi Tužiteljstva BiH “prvoaprilska šala”, komentirajući: “Ako nije šala, tvrdim da ovaj nerad i ovaj Parlament BiH neće zaustaviti nikakvo Tužilaštvo, nego građani na sljedećim izborima.” Koliko ih je ozbiljno shvaćao govori i to što im je predložio da za svjedoke u svojoj istrazi pozovu Štefana Fulea, tadašnjeg evropskog komesara za proširenje, i Petera Sorensena, šefa Delegacije Evropske unije u BiH, kako bi im oni pomogli da “identifikuju N.N. počinitelje” krive što presuda Evropskog suda još nije provedena.
“Istraga bi trebalo da obuhvati dva saziva Predsjedništva, parlamenta, Vijeća ministara, ali i čelnike stranaka. Sebe ne smatram odgovornim i ne vjerujem da sam ja među tim N.N. počiniteljima”, istakao je Fahrudin Radončić, u to vrijeme ministar sigurnosti BiH. U Tužiteljstvu su svjedočili državni ministar Bariša Čolak i parlamentarac Šefik Džaferović, predsjedavajući i član Radne grupe koja je trebala pronaći rješenje za “slučaj Sejdić-Finci”. No, parlamentarka Dušanka Majkić (SNSD) je smatrala da je “akcija je napravljena zbog toga da se politički pritisak napravi na Parlament u cilju donošenja odluke”, kao da je presuda Evrospkog suda u slučaju Sejdić-Finci bila usmjerena protiv BiH.
Neće se na nama niko vježbati
Ništa manje (ili više) nisu “strašne” izjave, ili na štetu države, kao ni potezi političara koji su isprovocirali istragu Tužiteljstva BiH, od izjava i postupaka vezanih za referendum, ali jedna od posljednjih izjava Milorada Dodika zaslužuje pažnju. Naime, on tvrdi: “Mi nismo rekli da ne provodimo odluku Ustavnog suda, mi je provodimo, nama nije rečeno kako da je provodimo. Odlučili smo da je provedemo putem referenduma. Što je neko histeričan, nervozan, taman on dolazio i iz Ambasade SAD, to je njihov problem. Na nama se neće vježbati ni Amerikanci, niti bilo ko drugi.”
Odluka Ustavnog suda BiH je više no jasna, ali još jasnije su izjave i akcije na čelu s Dodikom oko organizacije i sprovođenja referendum, kao i o Amerikancima, odnosno njihovim stavovima od kojih oni ne odstupaju. Zašto Tužiteljstvo BiH ne sprovodi zakon, odnosno zašto ne postupi hitno kad se zna da upravo Tužiteljstvo BiH to treba da uradi, a kad hoće to zna i odlično uraditi.
Podsjetimo na nekoliko brzih reakcija Tužiteljstva BiH kad su bili u pitanju “njihovi interesi”. Jedna od njih je bila kroz saopćenje da Fahrudin Radončić nije pod istragom isti dan nakon što su mediji objavili tu informaciju. Nije nebitno spomenuti da je u to vrijeme Radončić bio nosilac funkcije, odnosno značajan čimbenik u vlasti.
Možda je ipak najilustrativniji primjer hitna reakcija Tužiteljstva BiH koja je uslijedila na izvještaj sutkinje Joanne Korner, iz juna 2016. godine koja je za OSCE i Haški tribunal uradila analizu rada Tužiteljstva BiH, ali koja je bila vrlo kritična, što je samo dan nakon objavljivanja izvještaja izazvalo hitnu reakciju glavnog tužitelja, odnosno “kolektiva uposlenika i Kolegija Tužilaštva BiH”, u kojoj je “jednoglasno” odbačena analiza sutkinje Korner i Misije OSCE-a u BiH. Analiza je odbačena kao “neutemeljena, neistinita, paušalna i zlonamjerna, kojoj nije cilj unaprijeđenje procesuiranja ratnih zločina, već rušenje pravosudnih institucija, Tužilaštva BiH i ostvarenih rezultata.”
Tada je Kolegij uposlenika Tužiteljstva BiH zatražio od predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH da “tokom današenjeg sastanka upozna ambasadore OSCE-a sa stavom Tužilaštva BiH da navodna analiza predstavlja grubo miješanje u neovisnost pravosuđa BiH”. Glavni tužitelj je tada tražio pomoć od predsjedavajućeg Vijeća ministara, a danas građani traže “pomoć” od glavnog tužitelja, odnosno da poštuje i provodi zakone ove zemlje, i zaštiti Ustav BiH.
Međutim, da Tužiteljstvo BiH zna itekako biti ekspeditivno pokazuje njihova reakcija oko popisa stanovništa. Podsjetimo, tada je prema nalogu glavnog tužitelja formiran predmet s ciljem da se provjeri kompletan proces popisa stanovništva u kojem su se istraživale sve aktivnosti u vezi s popisom, kako bi se utvrdilo postoje li elementi krivične odgovornosti pojedinaca. Može se reći da bi skoro pa sigurno bez uključivanja Tužiteljstva BiH rezultati popisa i dalje bili predmet političkih spekulacija i zakulisnih političkih igara, a BiH bi bila još dalje od evropskih integracija, dok se sad može ozbiljno uključiti u evropske procese, pogotovo što je prihvaćena njena aplikacija za članstvo u EU, a podsjetimo upravo je jedan od uvjeta bio – popis.
Kredibilitet glavnog tužitelja
Ako Goran Salihović, kao glavni tužitelj Tužiteljstva BiH želi zadržati kakav-takav kredibilitet, ali i biti referentan kandidat za fukciju koju sada obnaša, ili za buduću, o kojoj se već uveliko govori, a na koju on pretendira – predsjednik Suda BiH – onda odmah mora otvoriti istragu i početi procesuirati najodgovornije za do sada najjače urušavanje stabilnosti BiH.
I OHR i sve zapadne ambasade u BiH su istakli da je referendum “neodgovorna politička provokacija. “Sjedinjene Američke Države i međunarodna zajednica su izuzetno puno uložili u mir, stabilnost i prosperitet BiH. Mi nećemo prihvatiti pokušaje opstruiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma niti slabljenja institucija BiH”, navodi se u saopćenju Američke ambasade nakon odluke Ustavnog suda BiH.
Referendum koji vlasti Republike Srpske planiraju provesti 25. septembra najozbiljnija je prijetnja miru i stabilnosti Bosne i Hercegovine nakon Daytona i moraju se poduzeti odlučne mjere kako bi se takvo protuustavno izjašnjavanje spriječilo, bila je i ostala ocjena vodstva Stranke demokratske akcije. Bakir Izetbegović, predsjednik SDA i član Predsjedništva BiH, iskazao je “nezadovoljstvo nikakvim ili mlakim” reagiranjima na referendumske najave iz RS-a i poručio da vodstvo SDA poziva sva tijela vlasti da odmah i energično reagiraju i da svi rade ono što im je zadaća i zakonska obveza.
Od 2005. godine čak 91 odluka Ustavnog suda BiH nije sprovedena, o čemu je navodno obaviješteno i Tužiteljstvo BiH, međutim, skoro pa da se može reći (sve odluke Ustavnog suda BiH su značajne) da niti jedna od njih nije imala ovakav značaj, pogotovo što Dodik i Radmanović nedvosmisleno poručuju da je zakazani referendum uvertira za referendum o otcjepljenju najavljenom za 2018. godinu.
Historijske odluke
Treba podsjetiti na dvije historijske odluke Ustavnog suda Republike BiH iz 1992. godine. Ustavni sud RBiH je 14. septembra 1992. proglasio nezakonitom i nelegalnom odluku o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. U presudi Haškog tribunala u predmetu Naletilić i Martinović decidno se navodi: “Ni Republika Bosna i Hercegovina, ni međunarodna zajednica nikad nisu priznale Herceg-Bosnu kao državu. Ustavni sud RBiH proglasio je Herceg-Bosnu nezakonitom, prvi put 14. septembra 1992. ili približno tog datuma, te ponovo 20. januara 1994.”
Druga historijska odluka Ustavnog suda RBiH je donešena 8. oktobra 1992. godine. Tada je Ustavni sud RBiH (predsjednik je bio Ismet Dautbašić) donio Odluku kojom se ukida Deklaracija o proglašenju Republike srpskog naroda u BiH (donešena upravo 9. januara 1992. godine), te Ustav Srpske Republike BiH od 28. februara 1992. godine, kao i njegove promjene od 11. avgusta i 1. septembra 1992.
Upravo ove dvije odluke Ustavnog suda RBiH odigrale su značajnu ulogu u utvrđivanju odgovornosti srpskog i hrvatskog rukovodstava za počinjene zločine u BiH pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu.
Ako se vratimo u 1991. i 1992. prisjetit ćemo se da, iako je tadašnji Zakon o referendumu (na isti način kao i sadašnji u Republici Srpskoj) regulirao učešće građana u neposrednom odlučivanju, odnosno da referendum može raspisati zakonodavni organ (skupština društveno-političke zajednice) i to isključivo u vezi izjašnjavanja građana na pitanja iz svoje nadležnosti, plebiscit srpskog naroda je ipak održan sa pitanjem za koje se trebalo izjasniti: “Da li ste saglasni sa Odlukom Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, od 24.11.1991. godine, da srpski narod ostane u zajedničkoj državi Jugoslaviji, sa Srbijom, Crnom Gorom, SAO Krajinom, SAO Slavonijom, Baranjom i Zapadnim Sremom, te drugima koji se za taj ostanak izjasne?”
U suprotnosti sa Ustavom
U ovom slučaju, nesporno je, radi se o aktu koji je proveden u suprotnosti sa tadašnjim Ustavom i Zakonom o referendumu. Bosanskohercegovačka vlada je u novembru 1991. jasno istakla u svom zaključku da osporava obavezujući karakter plebiscitarne odluke. I Ustavni sud RBIH je svojom odlukom poništio Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda u RBiH kao i doneseni Ustav i opće akte. Na kraju se ispostavilo da je plebiscit imao specifičnu socijalnu ulogu: stvaranja funkcionalnog okvira srpskim političkim vođama, okvira koji je zasnovan na neustavnim osnovama, ali je omogućavao da se po njemu formira vlast “srpskog naroda” na državnom teritoriju koji ni po kojem kriteriju nije mogao fungirati kao “vlasništvo” jednog naroda – kako je u svojim analizma još prošle godine navodio Centar za javno pravo u Sarajevu, koji vodi profesor Ustavnog prava Edin Šarčević.
Nema nikakvih sumnji u to koliko su važne odluke pravosudnih organa u ovakvim situacijama. Podsjetimo i na reakcije Haškog tribunala kada je nakon napada Slobodana Miloševića na kosovske Albance otvorio istragu, a nakon napada NATO snaga na Srbiju, podigao optužnice protiv političko-vojno-policijskog rukovodstva tadašnje Savezne Republike Jugoslavije. Nakon zahtjeva Srbije pred međunarodnim sudom da se protiv članica NATO-a “za agresiju” pokrene postupak, upravo su ključni dokaz članicama NATO-a bile optužnice protiv srbijanskih dužnosnika za zločine počinjene na Kosovu, koje su bile osnov po kome je NATO djelovao s ciljem zaštite međunarodnog prava.
U slučaju najavljenog referenduma u BiH, u Bosni i Hercegovini se štiti međunarodno pravo, ali i međunarodni ugovor iz Daytona koji je ujedno i Ustav BiH. Kršenjem Dejtonskog ugovora stvara se i prilika za novi oružani sukob. Prema upućenim izvorima već se formiraju “posebni centri za praćenje”, i “posebni fajlovi djelovanja, ne samo rukovodstva RS-a, nego i Srbije, ukoliko dođe do nasilja ili počinjenja zločina”.
Zbog svega ovoga uloga Tužiteljstva BiH je od krucijalnog značaja i ona bi trebala biti efikasna, ali i blagovremena, jer svaka reakcija nakon eventualno održanog referendum je izgubljena bitka Bosne i Hercegovine, ali i glavnog tužitelja koji nakon toga ne da bi mogao biti ozbiljan kandidat za poziciju predsjednika Suda BiH, već bi morao podnijeti ostavku i na mjesto glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH. (avangarda)
|
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je na 99. plenarnoj sjednici odbio zahtjev Narodne skupštine Republike Srpske o promjeni svoje odluke čime je potvrđeno da se 9. januar kao Dan RS-a smatra neustavnim, te je usvojio privremenu mjeru kojom se obustavlja odluka o raspisivanju referenduma u RS-u.
Ustavni sud BiH je Odlukom (br. U 10/16) konstatirao da u ovoj fazi postupka postoji dovoljno razloga koji ukazuju na to da bi provedba referenduma, prije nego što Ustavni sud BiH odluči o zahtjevima koji su podneseni u konkretnome slučaju, imala ozbiljne i neotklonjive i štetne posljedice najprije za izvršenje Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 3/13. Imajući u vidu da podnositelji zahtjeva ističu, a to ni Narodna skupština Republike Srpske u odgovoru ne pobija, da su aktivnosti na organizaciji i provedbi referenduma u toku, Ustavni sud BiH smatra da sve navedeno može imati vrlo negativne posljedice za izvršenje njegove Odluke broj U 3/13 i za nesmetan i efikasan rad Ustavnoga suda BiH u konkretnom predmetu, ali i za ustavni poredak općenito.
Ustavni sud je uvjeren da je (u smislu članka 64, stavak 1. Pravila Ustavnog suda BiH), u interesu svih strana u ovome postupku zaštita ustavnoga poretka i stabilnosti Bosne i Hercegovine, te nesmetan rad Ustavnoga suda BiH u konkretnome slučaju. Ustavni sud BiH je uvjeren i da privremena obustava primjene Odluke o referendumu – do donošenja konačne odluke o postavljenim zahtjevima, nije u suprotnosti sa navedenim interesima, već im izravno doprinosi. Ustavni sud BiH je, stoga, usvojio privremenu mjeru kojom se privremeno obustavlja Odluka o raspisivanju republičkoga referenduma.
Nakon ove odluke Ustavnog suda BiH s pravne sve je jasno u vezi sa Dodikovim referendumom, no, samim tim zbunjenost izaziva saopćenje Tužiteljstva BiH objavljenog 18. septembra (u nedjelju, kad je neradni dan) da “Tužilaštvo BiH u vezi s najavom referenduma u RS-u može postupati tek nakon što dobije rješenje Ustavnog suda BiH u kojem se konstatuje da odluka nije izvršena, te koje fizičke osobe ili organi tu odluku ne izvršavaju”!? Saopćenje podsjeća na sekvence iz nekog filmova koji se bavi ratnim ili obavještajno-kriminalističkim temama, kada birokrate čekaju da neko od uposlenika u banci koja se pljačka, ili neko od vojnika koji su upali u neprijateljsku zasjedu, pritisne alarm, odnosno pošalje šifriranu poruku, kako bi reakcija birokata bila u skladu s formalnim procedurama.
Iako Ustavni sud BiH jasno navodi da donosi privremenu mjeru kako bi osigurao zaštititu ustavnog poretka i stabilnost BiH, iz Tužiteljstva BiH poručuju da će čekati… Šta? Da Milorad Dodik sprovede referendum, a da se onda nakon nekoliko mjeseci, ili godina, možda raspisuje crvena potjernica, ili Tužiteljstvo BiH čeka najavljeni referendum 2018. godine o otcjepljenju RS-a iz BiH kako bi reagirali.
Šta god da čeka Tužiteljstvo BiH, ignorira objektivnu situaciju i zakone, a sljedeća sjednica Ustavnog suda BiH zakazana je za 29. septembar, četiri dana nakon termina predviđenog za održavanje referenduma. Bilo bi sasvim komplementarno da Tužiteljstvo BiH odmah otvori istragu, ali i da visoki predstavnik u BiH, Valentin Inzko, primjeni Bonske ovlasti. Što je u potpunosti zakonski utemeljen odgovor onima koji krše Dejtonski sporazum, ali i Ustav BiH.
Podsjetimo na istragu koju je u decembru 2013. godine (uz veliku medijsku pompu) pokrenulo Tužiteljstvo BiH oko neimplementacije presude Sejdić-Finci (iako sama istraga nikad nije dala nikakve rezultate). Naime, “u Posebnom odjelu za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva BiH, donesena je naredba o sprovođenju istrage protiv nepoznatog počinitelja i već se provode određene istražne aktivnosti i prikupljanje dokaza”, navedeno je tada u saopćenju Tužiteljstva BiH, kao i da je postupajući tužitelj Oleg Čavka.
“Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine radi na tom predmetu i postupa u skladu sa svojim nadležnostima i ovlaštenjima. To je sve što možemo reći, ne možemo davati dodatne komentare”, izjavio je tim povodom Boris Grubešić, glasnogovornik Tužiteljstva BiH, a nakon brojnih (političkih) komentara koje je izazvala njihova odluka. Čini se da Tužiteljstvo BiH tada nije imalo dilema da se obruši na parlamentarce BiH, iako su mnogi taj “napad” povezivali s najavama da Parlament BiH neće usvojiti godišnji izvještaj o radu glavnog tužitelja, Gorana Salihovića, kao i kritikama upućivanim na njegov račun.
Zlatko Lagumdžija, predsjednik SDP-a, čak je smatrao kako je vijest o najavljenoj istrazi Tužiteljstva BiH “prvoaprilska šala”, komentirajući: “Ako nije šala, tvrdim da ovaj nerad i ovaj Parlament BiH neće zaustaviti nikakvo Tužilaštvo, nego građani na sljedećim izborima.” Koliko ih je ozbiljno shvaćao govori i to što im je predložio da za svjedoke u svojoj istrazi pozovu Štefana Fulea, tadašnjeg evropskog komesara za proširenje, i Petera Sorensena, šefa Delegacije Evropske unije u BiH, kako bi im oni pomogli da “identifikuju N.N. počinitelje” krive što presuda Evropskog suda još nije provedena.
“Istraga bi trebalo da obuhvati dva saziva Predsjedništva, parlamenta, Vijeća ministara, ali i čelnike stranaka. Sebe ne smatram odgovornim i ne vjerujem da sam ja među tim N.N. počiniteljima”, istakao je Fahrudin Radončić, u to vrijeme ministar sigurnosti BiH. U Tužiteljstvu su svjedočili državni ministar Bariša Čolak i parlamentarac Šefik Džaferović, predsjedavajući i član Radne grupe koja je trebala pronaći rješenje za “slučaj Sejdić-Finci”. No, parlamentarka Dušanka Majkić (SNSD) je smatrala da je “akcija je napravljena zbog toga da se politički pritisak napravi na Parlament u cilju donošenja odluke”, kao da je presuda Evrospkog suda u slučaju Sejdić-Finci bila usmjerena protiv BiH.
Ništa manje (ili više) nisu “strašne” izjave, ili na štetu države, kao ni potezi političara koji su isprovocirali istragu Tužiteljstva BiH, od izjava i postupaka vezanih za referendum, ali jedna od posljednjih izjava Milorada Dodika zaslužuje pažnju. Naime, on tvrdi: “Mi nismo rekli da ne provodimo odluku Ustavnog suda, mi je provodimo, nama nije rečeno kako da je provodimo. Odlučili smo da je provedemo putem referenduma. Što je neko histeričan, nervozan, taman on dolazio i iz Ambasade SAD, to je njihov problem. Na nama se neće vježbati ni Amerikanci, niti bilo ko drugi.”
Odluka Ustavnog suda BiH je više no jasna, ali još jasnije su izjave i akcije na čelu s Dodikom oko organizacije i sprovođenja referendum, kao i o Amerikancima, odnosno njihovim stavovima od kojih oni ne odstupaju. Zašto Tužiteljstvo BiH ne sprovodi zakon, odnosno zašto ne postupi hitno kad se zna da upravo Tužiteljstvo BiH to treba da uradi, a kad hoće to zna i odlično uraditi.
Podsjetimo na nekoliko brzih reakcija Tužiteljstva BiH kad su bili u pitanju “njihovi interesi”. Jedna od njih je bila kroz saopćenje da Fahrudin Radončić nije pod istragom isti dan nakon što su mediji objavili tu informaciju. Nije nebitno spomenuti da je u to vrijeme Radončić bio nosilac funkcije, odnosno značajan čimbenik u vlasti.
Možda je ipak najilustrativniji primjer hitna reakcija Tužiteljstva BiH koja je uslijedila na izvještaj sutkinje Joanne Korner, iz juna 2016. godine koja je za OSCE i Haški tribunal uradila analizu rada Tužiteljstva BiH, ali koja je bila vrlo kritična, što je samo dan nakon objavljivanja izvještaja izazvalo hitnu reakciju glavnog tužitelja, odnosno “kolektiva uposlenika i Kolegija Tužilaštva BiH”, u kojoj je “jednoglasno” odbačena analiza sutkinje Korner i Misije OSCE-a u BiH. Analiza je odbačena kao “neutemeljena, neistinita, paušalna i zlonamjerna, kojoj nije cilj unaprijeđenje procesuiranja ratnih zločina, već rušenje pravosudnih institucija, Tužilaštva BiH i ostvarenih rezultata.”
Tada je Kolegij uposlenika Tužiteljstva BiH zatražio od predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH da “tokom današenjeg sastanka upozna ambasadore OSCE-a sa stavom Tužilaštva BiH da navodna analiza predstavlja grubo miješanje u neovisnost pravosuđa BiH”. Glavni tužitelj je tada tražio pomoć od predsjedavajućeg Vijeća ministara, a danas građani traže “pomoć” od glavnog tužitelja, odnosno da poštuje i provodi zakone ove zemlje, i zaštiti Ustav BiH.
Međutim, da Tužiteljstvo BiH zna itekako biti ekspeditivno pokazuje njihova reakcija oko popisa stanovništa. Podsjetimo, tada je prema nalogu glavnog tužitelja formiran predmet s ciljem da se provjeri kompletan proces popisa stanovništva u kojem su se istraživale sve aktivnosti u vezi s popisom, kako bi se utvrdilo postoje li elementi krivične odgovornosti pojedinaca. Može se reći da bi skoro pa sigurno bez uključivanja Tužiteljstva BiH rezultati popisa i dalje bili predmet političkih spekulacija i zakulisnih političkih igara, a BiH bi bila još dalje od evropskih integracija, dok se sad može ozbiljno uključiti u evropske procese, pogotovo što je prihvaćena njena aplikacija za članstvo u EU, a podsjetimo upravo je jedan od uvjeta bio – popis.
Ako Goran Salihović, kao glavni tužitelj Tužiteljstva BiH želi zadržati kakav-takav kredibilitet, ali i biti referentan kandidat za fukciju koju sada obnaša, ili za buduću, o kojoj se već uveliko govori, a na koju on pretendira – predsjednik Suda BiH – onda odmah mora otvoriti istragu i početi procesuirati najodgovornije za do sada najjače urušavanje stabilnosti BiH.
I OHR i sve zapadne ambasade u BiH su istakli da je referendum “neodgovorna politička provokacija. “Sjedinjene Američke Države i međunarodna zajednica su izuzetno puno uložili u mir, stabilnost i prosperitet BiH. Mi nećemo prihvatiti pokušaje opstruiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma niti slabljenja institucija BiH”, navodi se u saopćenju Američke ambasade nakon odluke Ustavnog suda BiH.
Referendum koji vlasti Republike Srpske planiraju provesti 25. septembra najozbiljnija je prijetnja miru i stabilnosti Bosne i Hercegovine nakon Daytona i moraju se poduzeti odlučne mjere kako bi se takvo protuustavno izjašnjavanje spriječilo, bila je i ostala ocjena vodstva Stranke demokratske akcije. Bakir Izetbegović, predsjednik SDA i član Predsjedništva BiH, iskazao je “nezadovoljstvo nikakvim ili mlakim” reagiranjima na referendumske najave iz RS-a i poručio da vodstvo SDA poziva sva tijela vlasti da odmah i energično reagiraju i da svi rade ono što im je zadaća i zakonska obveza.
Od 2005. godine čak 91 odluka Ustavnog suda BiH nije sprovedena, o čemu je navodno obaviješteno i Tužiteljstvo BiH, međutim, skoro pa da se može reći (sve odluke Ustavnog suda BiH su značajne) da niti jedna od njih nije imala ovakav značaj, pogotovo što Dodik i Radmanović nedvosmisleno poručuju da je zakazani referendum uvertira za referendum o otcjepljenju najavljenom za 2018. godinu.
Treba podsjetiti na dvije historijske odluke Ustavnog suda Republike BiH iz 1992. godine. Ustavni sud RBiH je 14. septembra 1992. proglasio nezakonitom i nelegalnom odluku o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. U presudi Haškog tribunala u predmetu Naletilić i Martinović decidno se navodi: “Ni Republika Bosna i Hercegovina, ni međunarodna zajednica nikad nisu priznale Herceg-Bosnu kao državu. Ustavni sud RBiH proglasio je Herceg-Bosnu nezakonitom, prvi put 14. septembra 1992. ili približno tog datuma, te ponovo 20. januara 1994.”
Druga historijska odluka Ustavnog suda RBiH je donešena 8. oktobra 1992. godine. Tada je Ustavni sud RBiH (predsjednik je bio Ismet Dautbašić) donio Odluku kojom se ukida Deklaracija o proglašenju Republike srpskog naroda u BiH (donešena upravo 9. januara 1992. godine), te Ustav Srpske Republike BiH od 28. februara 1992. godine, kao i njegove promjene od 11. avgusta i 1. septembra 1992.
Upravo ove dvije odluke Ustavnog suda RBiH odigrale su značajnu ulogu u utvrđivanju odgovornosti srpskog i hrvatskog rukovodstava za počinjene zločine u BiH pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu.
Ako se vratimo u 1991. i 1992. prisjetit ćemo se da, iako je tadašnji Zakon o referendumu (na isti način kao i sadašnji u Republici Srpskoj) regulirao učešće građana u neposrednom odlučivanju, odnosno da referendum može raspisati zakonodavni organ (skupština društveno-političke zajednice) i to isključivo u vezi izjašnjavanja građana na pitanja iz svoje nadležnosti, plebiscit srpskog naroda je ipak održan sa pitanjem za koje se trebalo izjasniti: “Da li ste saglasni sa Odlukom Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, od 24.11.1991. godine, da srpski narod ostane u zajedničkoj državi Jugoslaviji, sa Srbijom, Crnom Gorom, SAO Krajinom, SAO Slavonijom, Baranjom i Zapadnim Sremom, te drugima koji se za taj ostanak izjasne?”
U ovom slučaju, nesporno je, radi se o aktu koji je proveden u suprotnosti sa tadašnjim Ustavom i Zakonom o referendumu. Bosanskohercegovačka vlada je u novembru 1991. jasno istakla u svom zaključku da osporava obavezujući karakter plebiscitarne odluke. I Ustavni sud RBIH je svojom odlukom poništio Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda u RBiH kao i doneseni Ustav i opće akte. Na kraju se ispostavilo da je plebiscit imao specifičnu socijalnu ulogu: stvaranja funkcionalnog okvira srpskim političkim vođama, okvira koji je zasnovan na neustavnim osnovama, ali je omogućavao da se po njemu formira vlast “srpskog naroda” na državnom teritoriju koji ni po kojem kriteriju nije mogao fungirati kao “vlasništvo” jednog naroda – kako je u svojim analizma još prošle godine navodio Centar za javno pravo u Sarajevu, koji vodi profesor Ustavnog prava Edin Šarčević.
Nema nikakvih sumnji u to koliko su važne odluke pravosudnih organa u ovakvim situacijama. Podsjetimo i na reakcije Haškog tribunala kada je nakon napada Slobodana Miloševića na kosovske Albance otvorio istragu, a nakon napada NATO snaga na Srbiju, podigao optužnice protiv političko-vojno-policijskog rukovodstva tadašnje Savezne Republike Jugoslavije. Nakon zahtjeva Srbije pred međunarodnim sudom da se protiv članica NATO-a “za agresiju” pokrene postupak, upravo su ključni dokaz članicama NATO-a bile optužnice protiv srbijanskih dužnosnika za zločine počinjene na Kosovu, koje su bile osnov po kome je NATO djelovao s ciljem zaštite međunarodnog prava.
U slučaju najavljenog referenduma u BiH, u Bosni i Hercegovini se štiti međunarodno pravo, ali i međunarodni ugovor iz Daytona koji je ujedno i Ustav BiH. Kršenjem Dejtonskog ugovora stvara se i prilika za novi oružani sukob. Prema upućenim izvorima već se formiraju “posebni centri za praćenje”, i “posebni fajlovi djelovanja, ne samo rukovodstva RS-a, nego i Srbije, ukoliko dođe do nasilja ili počinjenja zločina”.
Zbog svega ovoga uloga Tužiteljstva BiH je od krucijalnog značaja i ona bi trebala biti efikasna, ali i blagovremena, jer svaka reakcija nakon eventualno održanog referendum je izgubljena bitka Bosne i Hercegovine, ali i glavnog tužitelja koji nakon toga ne da bi mogao biti ozbiljan kandidat za poziciju predsjednika Suda BiH, već bi morao podnijeti ostavku i na mjesto glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH. (avangarda)
