Foto: M.Maslić

Tiho i dostojanstveno kako i dolikuje, uz “Srebrenički inferno” hora “Modra rijeka”, obraćanje organizatora na bosanskom i engleskom jeziku, te prigodnim izborom poezije i ilahija odata je počast žrtvama genocida.
Impresivno je bilo vidjeti veliki broj mladih ljudi, čak i djece, koji su uzeli učesće u ovoj manifestaciji. Širenje istine o genocidu i njegovim počiniocima je, očito, nezaustavljiv proces i obaveza svih.

Centralna manifestacija tradicionalnog obilježavanja godišnjice genocida održana je dan kasnije, jedanaestog jula, u Velikoj Sali BH Kulturnog Centra u Lepingtonu.

Foto: E.Šerifović

Nakon dobrodošlice koordinatora komemoracije Mirsada Kadića na bosanskom i Mirsade Helač na engleskom jeziku, intonirane su himne Australije i Bosne i Hercegovine. Fatihu za duše šehida proučio je Salih ef. Mujala. Oni čija religija nije islam, na svoj način su odali počast žrtvama genocida.

Internacionalno je poznata životna priča australijske glumice Kim Vercoe. Došla je u Višegrad kao turistkinja, potaknuta željom da posjeti most Mehmed-Paše Sokolovića, romantično opisanom u Andrićevom romanu “Na Drini čuprija”. Odsjela je u hotelu “Vilina Vlas” i bila očarana Drinom, Mostom i ljepotom stare bosanske čarsije.

Međutim, po povratku u Australiju suočila se sa strašnim saznanjem da je boravila je u gnijezdu zla, gradu “živih lomača”. I stanovala u hotelu u kome su bošnjačke djevojčice i žene svih dobi sistematski silovane i ubijane.“Vilina Vlas”, hotel tako nevinog naziva, bio je kamp za silovanje. A na čuvenoj višegradskoj čupriji Bošnjake su zjerski ubijali i bacali u rijeku da nikada ne budu pronađeni.

Potresna ispovjest Kim Vercoe, koja ne pripada narodu-žrtvi, saslušana je u mukloj tišini. Njeno svjedočenje ipak ima poseban značaj.



Bila je to noć za nezaborav. Noć bola i nijeme tuge, ali i noć ponosa, prkosa i snažnih poruka da ćemo zauvijek ostati ‘srcem i dušom uz Srebrenicu”.
“Bosno majko, Srebrenice sestro … ”

Možda je to najbolje izrekao Mirsad Kadić u svom uvodnom izlaganju:

”Dragi Prijatelji Srebrenice i Bosne i Hercegovine,
Po dvadeset i prvi put smo se sakupili da odamo počast žrtvama genocida i da po dvadeset i prvi put posvjedočimo vječnu istinu.

Istinu o onima koji zauvijek počivaju u Potočarima, ali i onima što ostaše sakriveni u mračnim šumama, potocima i rijekama, u još nepronađenim masovnim grobnicama. Ubijani na kućnom pragu, u tvorničkim halama i na stadionima. U i oko Srebrenice i duž cijele Bosne i Hercegovine.

Bošnjaci nikada nikoga nisu mrzili, niti prizivali ni činili zlo. Nisu ni slutili da će, samo zato što su imali drugačija imena, biti krivi i na monstruozne načine ubijani. Od koga? Od komšija sa kojima su do tada dijelili školske klupe, tvorničke hale, sportske uspjehe i zajednički slavili sve praznike. A oni su imali pakleni plan, davno prije zacrtan, da ih fizički unište.

Godinama će se prepričavati, pisati i raspravljati o tome šta se desilo u Bosni i Hercegovini, koji su i kakvi bili razlozi, ko je za to kriv i da li je dobio zasluženu kaznu.
Međutim nikada, niko i nijedan sud neće moći pravdom dokazati zlo koje je naneseno bošnjačkom narodu. Nema tih riječi koje mogu opisati tugu majke koja je izgubila šest sinova, braću, životnog druga, rodbinu, komšije. A ucvjeljenih majki je na hiljade. To svjedoče polja bijelih nišana u Potočarima i na drugim stratištima širom zemlje.
Srebrenicu, gradić lijepog imena, zauvjek ce obavijati sjena stravičnog događaja koji je kulminirao 11 jula 1995 godine. Događaja koga za utjehu i na jedvite jade nazvaše genocidom.

Zlo se nije dogodilo samo u Srebrenici. Genocidnim sjemenom i vatrom popaljena su i nestala mnoga mjesta u kojima su ranije živjeli Bošnjaci.

Bolno je, nedavno, odjeknula vijest da se nakon dvadeset i jedne godine prvi put i u đačka svjedočanstva bošnjačke djece u Srebrenici, umjesto bosanskog, upisuju ocjene iz nepostojećeg “bošnjačkog” jezika.
Bošnjacima se svim sredstvima onemogućava povratak na njihova vjekovna ognjišta. Herojima koji su se ipak vratili oduzeta su sva prava, uz svakodnevno brutalno i provokativno negiranje genocida.

Danas, kada se sa pijetetom sjećamo žrtava genocida, bojimo se da iz njegovog užasa nije izvučena prava pouka.Kao i 1995. godine svijet nijemo posmatra agoniju jednog malog naroda u srcu Evrope, koji je u svojoj zemlji domačin a ne gost.

Zato dragi Bošnjaci, dragi prijatelji , čuvajmo i zaštitimo našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, lijepu zemlju čestitih ljudi. Čuvajmo Srebrenicu i Zvornik i Višegrad i Prijedor i Foču i ostala mjesta. Dužni smo to našim budućim generacijama ali i onima kojih se danas sa tugom sječamo.
Dignimo glas protiv nepravde i zla i neka nam je dragi Bog na pomoći.

Neka se nikada nikome i nigdje ne ponovi Srebrenica.”



Tekst: Mirsad Maslić
Sydney, 14. jula 2016.