Ibrahim HUSEJNOVIĆ: Sada kada ovi krajevi počinju da lagano odumiru i da budu napušteni, treba učiniti sve da Plavljani i Gusinjani u svojim novim sredinama dišu jednom dušom, baš onako kako su to naši stari činili i praktikovali, jer jedna majka ne može sve da rodi. Svako drugačije postupanje ide u pravcu zajedničke štete koja nikom ne ide na ruku, niti nam je potrebna.

Sačuvaj nas Bože nesloge u bratstvu. Sačuvaj nas nenadne. Sačuvaj nas hala materijalnog i duhovnog. Sačuvaj nas neznanja i nerazumijevanja. Sačuvaj nas svega onoga sa čim Stvoritelj Svjetova nije zadovoljan....

Plav i Gusinje su od patihanovoga doba bili upućeni jedni na druge. Ne zna se tačno kad je to doba počelo, ali se sa sigurnošću zna da nije od juče. Sudbina je htjela da se ova dva gradića bukvalno formiraju na tromeđi Karadaka, Albanije i Kosova, gdje su se ukrstale različite kulture i civilizacije. Turska vladavina prostorom Balkana u periodu od pet stotina i više godina je učinila da većina stanovništva pređe na svetu i uzvišenu vjeru dini Islam. Šehadet je zaštitni znak za većinu življa ovoga prostora. Mnoge vlasti koje su se smjenjivale jednima su davale a drugima oduzimale. Čipčijsko pravo je oličenje nečega nezapamćenog i neviđenog u bilo kojoj civilizovanoj sredini, preko kojeg su nemuslimani uz blagoslov Države dobili na poklon nekretnine i druge materijalne vrijednosti koje su vlasništvo islamskog življa. Ta nepravda traje do današnjih dana, možda se jednog dana steknu uslovi da nas narod povrati ono što je njegovo i što mu je nezakonitim dekretom Države oduzeto.

Odlukama Berlinskog kongresa Plav i Gusinje su pripojeni Crnoj Gori, koja je odlukama tog kongresa obilato povećala svoju teritoriju. Od tada pa do današnjih dana ovi se krajevi smatraju kao najmanje razvijena mjesta jer Država nije željela da u njih ulaže, a da nije bilo ulaganja naše rodbine koja je otišla u pečalbu da stekne svog imetka, bilo bi još teže i gore. Da bi se imalo uvida na terenu, postavljani su i sada se postavljaju 'amanecari' koji čine haber Centrali šta se i kako radi u ovim drevnim krajevima.

No i to nije bilo dovoljno, pa su din dušmani licitirali sa nama na relaciji Plavljani - Gusinjani, favorizujući čas jedne, čas druge. Na takve jeftine fore i trikove, nerijetko su se primali i oni koji to nijesu smjeli ni da pomisle a ne da čine i da jedni druge jeftino 'prodaju'. Nesloga u bratstvu je nešto što ne može donositi boljitak i dobro, jer se zna da su Plavljani i Gusinjani jedan te isti narod koji je toliko rodbinski i prijateljski povezan. Nesloga pojedinaca je uvijek bila i ostala kao recidiv niskog nivoa svijesti, a na nju se nemuslimani primali i od naše nesloge se gojili, kao što konj od zobi napreduje.

Stanovnici plavsko-gusinjske kotline se jedino mogu posmatrati kroz prizmu dobrih i loših. Normalno je da u svakom sjemenu ima i kukolja, međutim nikad brata ne može zamijeniti, ne daj Boze, neki šareni kum ili šareni pobratim. Tih i takvih se veza uvijek moramo paziti i od njih zazirati. Allahovo uže je jedina sprega i kopča koja nas može održati i sačuvati. I komšijske odnose valja baštiniti i njegovati, ali na uzajamnoj osnovi i sa puno opreza, jer nije dobro ako se dozvoli da zmija dvaput iz iste rupe ujede. Ljubav i prijateljsvo iz interesa su obična obmana i prevara, moramo se voljeti radi Stvoritelja i Njegovog zadovoljstva koji nas je dao na ovom kratkom dunjaluku i koji će nas zamijeniti drugima, isto onako kako nas je i stvorio.

Sada kada ovi krajevi počinju da lagano odumiru i da budu napušteni, treba učiniti sve da Plavljani i Gusinjani u svojim novim sredinama dišu jednom dušom, baš onako kako su to naši stari činili i praktikovali, jer jedna majka ne može sve da rodi. Svako drugačije postupanje ide u pravcu zajedničke štete koja nikom ne ide na ruku, niti nam je potrebna.