Autor: Željko Milićević

ŽELJKO MILIĆEVIĆ: Osnovne poluge bilo koje države su zakonodavska, izvršna i sudska a u Bosni je sve to prepušteno „međunarodnoj zajednici“. Ali neka, treba čekati da oni koji su nam počinili nepravdu kad-tad čudesno počine pravdu. To može uzeti vremena, ali treba čekati.

Čuvajte se, ljudi, Bošnjo se zgraža! Nakon dvadeset i toliko godina patnji, povrh dva stoljeća prije toga, i iz jedne nepravde u drugu, Bošnji je konačno puk'o film i počeo se je zgražati! Bit će belaja!

Bošnjo će provesti slijedećih dvadeset i toliko godina u potpunom osuđivanju i pomnom tumačenju svih nepravdi koje su ga klepile po glavi i dizati će ruke u navodnoj nemoći i prizivati kuku i motiku, i vikati da ničija nije do zore gorila, i davati izjave za štampu, ili tisak, onima koji će taj papir upotrijebiti onako kako mu pristoji, namjenski, u ćenifi.

U kojem to, tunelu, mi živimo da nakon svega divljanja u ovom podivljanom dunjaluku ne želimo vidjeti stvarnost? Zašto mi i dalje očekujemo, i od koga, u stvari, da nam riješi naše probleme i da zadovolji naše zahtjeve - i koji su, u stvari, ti zahtjevi? Na ova pitanja Bošnjo neće odgovoriti ali će vrlo izražajno i sveznalački godinama razglabati o raznim vjetrenjačama umjesto da se lati tehnologije preusmjeravanja vjetrova koji nemilice haraju Bosnom.

Bošnjo se zgraža nad presudama nazovi-suda koji nije postojao kad je Republika Bosna i Hercegovina proglasila nezavisnost. Taj isti Bošnjo se ne zgraža nad tim da je taj nazovi-sud bio uspostavljen na osnovi jedne jedine namjere a to je da se Republici Bosni i Hercegovini pravno i sudski oduzme suverenost i u tom je značenju i sam dio udruženog zločinačkog poduhvata genocida nad Republikom Bosnom i Hercegovinom općenito, te pogotovo nad njenim muslimanskim stanovništvom (iz izvornog podneska F.A. Boyla u Međunarodnom sudu pravde, 1993.godine). Nakon prvih uspjeha, Boyla je, koliko je meni poznato, bez njegovog znanja odnosno razumijevanja veleizdaje čije su žrtve bili predsjednik Alija Izetbegović, stranka SDA i Republika Bosna i Hercegovina, a potom i sama tužba pred Međunarodnim sudom pravde, preuzela klika tih veleizdajica iz SDA na potezu Chicago-Hercegovina (jedan Ramić - čijeg sam ja isto tako izdajničkog sina Adnana upoznao u Aziji - koji je bio ondašnji vodja SDA u Hercegovini, te Borogovac i Sendijarević). Oko toga se Bošnjo ne zgraža nego svesrdno pljuje po prvoj žrtvi te veleizdaje, predsjedniku Aliji Izetbegoviću. Ogavno!

Bošnjo se zgraža nakon što je, možda, iz velikih daljina, naslutio - svakako ne i ustanovio - da je pravo, onako kako se od Rimskog carstva i danas tumači, samo poluga nastavka ugnjetavanja običnog puka od strane vladajućih elita. Ako nam sve ove „međunarodne presude“ još nisu sjele u mozgove - ako ih uopće imamo - uzmimo samo jedan banalan primjer perfidnosti pravne profesije: Senat Sjedinjenih Država i ondašnji predsjednik Bill Clinton su proveli neka tri mjeseca razglabajući definiciju riječi „is“ (u engleskom jeziku „je“ ili „jeste“) u slučaju Clintonove javne prostitucije u Bijeloj Kući dok je Bosna lijevala krv u genocidu i dok je Clinton bio pod pravnom obavezom „spriječiti i kazniti zločin genocida“. Oko toga se Bošnjo ne zgraža!

Ima u nas sabura i to će nas nastavljati koštati nebrojenih života, no mi smo u svome očekivanju, ili iščekivanju, nemojte nas smetati u toj radnji! Može se desiti da ćemo očekivati i slijedećih ne samo dvadeset i nekoliko godina, nego još i par stoljeća povrh toga. Treba sabura za to veliko i važno očekivanje. A u tom očekivanju ćemo postati stručnjaci u tumačenju pravnih nepravdi i moći ćemo tu sposobnost onda prodavati ne samo po Bosni nego i pakirati u konzerve i izvoziti u široki svijet koji nema pametnija posla nego slušati naše tužbe i žalbe i pritužbe i kuknjavu do neba.

Nakon prvih uspjeha, Boyla je, koliko je meni poznato, bez njegovog znanja odnosno razumijevanja veleizdaje čije su žrtve bili predsjednik Alija Izetbegović, stranka SDA i Republika Bosna i Hercegovina, a potom i sama tužba pred Međunarodnim sudom pravde, preuzela klika tih veleizdajica iz SDA na potezu Chicago-Hercegovina (jedan Ramić - čijeg sam ja isto tako izdajničkog sina Adnana upoznao u Aziji - koji je bio ondašnji vodja SDA u Hercegovini, te Borogovac i Sendijarević). Oko toga se Bošnjo ne zgraža nego svesrdno pljuje po prvoj žrtvi te veleizdaje, predsjedniku Aliji Izetbegoviću. Ogavno!

Osnovne poluge bilo koje države su zakonodavska, izvršna i sudska a u Bosni je sve to prepušteno „međunarodnoj zajednici“. Ali neka, treba čekati da oni koji su nam počinili nepravdu kad-tad čudesno počine pravdu. To može uzeti vremena, ali treba čekati.

Treba čekati da se živalj dobro poznatih povijesnih neprijatelja Bosne i Bošnjaka osvijesti, da kolektivno prođu kroz katarzu, izvinu se, pokažnjavaju svoje zlikovce, plate „ratnu“ odštetu, izgrade sve što su porušili, osiguraju granice cijele Bosne, sa Sandžakom u njoj, i preobraze se psiho-fiziološki, patološki i svakako drugojačije, u bolje i poželjne komšije s kojima ne samo da ima su-života nego je taj su-život pravi užitak, da ne kažem rahatluk!

Samo čekaj, Bošnjo, samo čekaj!

Evo ga, protrči mi ispred nosa, samo što me nije krehno - Godot! I viknu:“Čekajte me!“

Jest, tako mi svega, i još viknu:“Nemojte vi ništa, sve ćemo odraditi kad ja dođem! I uspostaviti vlast naroda i čestitih političara, i opremiti vojsku i policiju da brani cijelu državu i volju naroda i samostojno pravosuđe, i vratit ćemo ustavnost, nezavisnost i suverenost Bosne u svakom pogledu, neće Bosni više ni dlaka s glave usfaliti! Samo čekajte, evo samo što nisam, sad ću ja!“

Treba čekati Godota, rekao je da će doći, to je neki plaho fin čovjek, ime mu zvuči strano, onako europski, kako se podobi plaho finim ljudima, a i obećao je, pa, eto, možda će nam ovaj put grah pasti na pravu stranu...