Presuda Radovanu Karadžiću za genocid i druge zločine počinjene u BiH za stručnjake koji prate rad Tribunala nije veliko iznenađenje. Ipak, njihovi stavovi, kao i stavovi javnosti, kad su u pitanju zaključci Vijeća o odgovornosti prvog predsjednika Republike Srpske i odluke o 40-godišnjoj kazni su različiti.

Za Marka Attilu Hoarea, historičara sa Kingston univerziteta u Londonu, presuda je manje-više u skladu sa očekivanjima.

“Karadžić je osuđen po deset od jedanaest tačaka optužnice, ali presudno je da nije osuđen po prvoj tački optužnice – za genocid u sedam općina 1992. godine. Prema tome, propuštena je mogućnost da se sudski utvrdi činjenica postojanja genocida u Bosni, osim onog počinjenog u Srebrenici 1995.”, kazao je Hoare.

On je istakao da je osudom ratnog predsjednika Republike Srpske (RS) i vrhovnog komandanta njenih vojnih snaga za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i druge zločine presuda definitivno utvrdila “kriminalnu prirodu pobunjeničkog ratnog rukovodstva bosanskih Srba”.

“Iako možemo žaliti što Karadžić nije dobio doživotnu kaznu, kazna od 40 godina zatvora priznaje težinu zločina. Premda su i bivša potpredsjednica RS-a Biljana Plavšić i bivši predsjednik skupštine RS-a Momčilo Krajišnik također prethodno osuđeni, njihove kratke kazne i ranije puštanje nisu odrazili pravdu u odgovarajućoj mjeri”, smatra Hoare.

On je naveo da je proglašavanje Karadžića krivim za genocid u Srebrenici važno, jer bi suprotan zaključak izazvao ozbiljnu uznemirenost, imajući u vidu da je bio vrhovni komandant vojnika koji su počinili masakr.

“I dok je Međunarodni sud pravde 2007. godine presudio da se srebrenički genocid mogao pripisati ‘atmosferi duboko ukorijenjene mržnje’ između Srba i Bošnjaka u srebreničkoj regiji, to sada dolazi u pitanje. Presuda Karadžiću je definitivno utvrdila da je to bio genocidni zločin političkog i vojnog vrha Republike Srpske kao cjeline”, kazao je Hoare.

Marko Attila Hoare: Presuda Karadžiću je definitivno utvrdila da je to bio genocidni zločin političkog i vojnog vrha Republike Srpske kao cjeline

On je napomenuo da ipak nijednog zvaničnika iz Srbije Tribunal nije osudio za ratne zločine počinjene u BiH.

“Lanac krivične odgovornosti utvrđene pred sudom i dalje završava na Palama, a ne u Beogradu”, naveo je Hoare.

Advokat Miodrag Stojanović, koji od optužbi sličnih Karadžićevim u Haagu brani ratnog komandanta Vojske Republike Srpske (VRS) Ratka Mladića, primijetio je da se zaključci Vijeća odražavaju stavove ranijih haških presuda.

“Vijeće u slučaju Karadžića nije moglo odvojiti od ranije donesenih presuda i utvrđenih činjenica. Tako je, između ostalog, za udruženi zločinački poduhvat u Sarajevu matrica koja je već viđena u predmetima Galić i Milošević. A kada je u pitanju Srebrenica, to je matrica koja je već viđena u presudama Krstiću, Popoviću, Nikoliću i Tolimiru. Samo su u sve to umetnuli i Radovana Karadžića kao nosioca ili pripadnika udruženog zločinačkog poduhvata”, rekao je Stojanović.

Prema njegovom mišljenju, neprihvatljiv je stav Vijeća kad je u pitanju osuda Karadžića za uzimanje posmatrača UN-a za taoce.

Presuda Karadžiću, prema mišljenju Stojanovića, ne može imati nikakav uticaj na presudu ratnom komandantu VRS-a Ratku Mladiću, prije svega jer nije riječ o pravosnažnoj odluci.

“Presuda Karadžiću u ovom trenutku ne može imati nikakav uticaj. Ne zato što ja nisam ozbiljan ili što nisam vidio koliko je puta spomenut Mladić, već zato što pričamo o nepravosnažnoj presudi. A pričati o nečemu što nije konačno bi bilo smiješno. Tek kada bi postala pravosnažna, onda bi postala i posljedična”, rekao je Stojanović.

Poznavaoci bh. društva primjećuju da je presuda ujedinila sve narode u BiH u nezadovoljstvu presudom. Smatraju da bi ona na kraće vrijeme mogla zakomplikovati odnose i podići emocije, ali se nadaju da bi u budućnosti mogla imati pozitivan učinak.

Profesor sociologije Ivan Šijaković nada se da bi presuda mogla da doprinese ozbiljnosti i odgovornosti budućih generacija da ne preduzimaju bilo kakave nepromišljene reakcije i pobunjuju narod.

“To bi moglo da znači za tu jednu mlađu generaciju, kao neka vrsta socijalizacije, da izazivanje rata, ratnih nepravdi i tome slično treba polako da blijedi iz međuljudskih odnosa. Ali nažalost, pošto vidimo da se stvari u svijetu komplikuju, to izgleda neće uspjeti”, kazala je Šijaković.

Osim toga, kako je dodala, dio građana će se osjećati pogođenim i poniženim zato što je za sebe vezao takvu vrstu identiteta, nacionalnog i vjerskog.

“Ovo dođe kao atak na tu vrstu identiteta i onda će oni to doživjeti kao neku vrstu ličnog poraza, kolektivnog poraza itd. Vjerovatno će postati još osjetljiviji, to će malo komplikovati neko vrijeme same odnose u BiH, proizvest će neku vrstu inata. Ali, vjerovatno će to vrlo brzo izblijedjeti i proći”, smatra Šijaković.

Šaćir Filandra, također profesor sociologije, primijetio je da je cjelokupna javnost sa različitih aspekta pod emotivnim nabojem zbog “neadekvatne presude”.

“Za sve one koji su na različite načine bili objekat ratne ideologije, koju je najdominantnije predvodio i promovirao Radovan Karadžić, nikakva težina presude ne može biti adekvatna... Tako da o visini presude koja je neadekvatna nije potrebno ni govoriti”, kazao je Filandra.

On smatra da je proces društvene konsolidacije i moralnog otrežnjenja ipak dao određene rezultate i da će ova presuda u budućnosti biti snažna i neoboriva referenca.

“Ona neke pozitivne reflekse u ovom trenutku neće dati, mogu se očekivati različite emocionalne i političke tenzije s obzirom da različite strane sve vrijeme prošlost koriste za legitimiranje svojih pozicija. Ali, u budućnosti, u nekim vremenima koja će doći, ova i slična presude su neoborive činjenice, koje će u jednoj promijenjenoj političkoj situciji koje donosi proces evropskih integracija biti nešto što je pozitivno za ovo cjelokupno društvo”, istakao je Filandra.

Za psihologa Srđana Puhala presuda je očekivana “imamo li u vidu i ranije presude donesene srpskim i političarima i vojnom vrhu”.

“S druge strane, čini mi se da presuda neće imati nekog velikog efekta na javno mnijenje iz razloga što je već pripremljen teren od strane domaćih političara da je Haag prije svega politički sud i da njegove presude nisu pravedne i legitimne”, kazao je Puhalo.

On je primijetio da je presuda Karadžiću izazvala opšte nezadovoljstvo.

“Haj’mo reći da je Haag uspio ujediniti BiH u nezadovoljstvu tom presudom, odnosno da su i Srbi i Hrvati i Bošnjaci nezadovoljni onim što se desilo u Tribunalu”, kazao je Puhalo.