Dragi Bošnjaci,

Danas je značajan povijesni dan za našu zemlju i važan trenutak za naš narod. Radovan Karadžić iz sela Petnjice na Durmitoru u Crnoj Gori je pred cijelim svijetom osuđen na četrdeset godina zatvora za genocid nad našim narodom u Srebrenici. Nije osuđen za genocid u sedam ostalih općina, ali to ne znači da se i u tim općinama nije dogodio genocid. Dakako, i u tim općinama se dogodio genocid. To mi znademo bez obzira šta o tome misli haški tribunal. To znaju preživjeli genocida sa kojima su danas naše misli i naša dova Allahu Milostivom da im olakša bol i patnju.

Nemoj da vas zbunjuje i kahari vijest da Karadžić nije osuđen za genocid u sedam općina, već treba da vam razbistri pamet i ohrabri srce vijest da je danas Radovan Karadžić morao ustati da ga cijeli svijet vidi i čuje da se osuđuje po tačkama 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 i 11 10 od 11 optužnice. Osuđuje se za genocid u Srebrenici, progone, zločin protiv čovječnosti, istrebljivanje... osuđuje se za individualnu zločinačku odgovornost za protjerivanje, ubojstva, deportaciju i druga djela u sedam općina: Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik... osuđuje se za sveobuhvatni udruženi zločinački poduhvat...

Nemamo razloga da budemo prezadovoljni, ali ni razlog da budemo nezadovoljni. Naši preci u zadnjih sto godina su isto tako patili i stradavali od iste zločinačke pameti sa Durmitora što se formirala slovom i duhom Gorskoga vijenca, ali nisu nikad dočekali da vide da se njihovim ubicama sudi i presuđuje. Mi evo jesmo dočekali da se sudi i presuđuje ubicama naše braće i sestara i zato imamo razloga vjerovati da je istina nepobjediva a pravda da je neizbježna.

Ali, ima nešto mnogo važnije. Mi smo narod koji ima obavezu da se mijenja nabolje. Mi, Bošnjaci, imamo dug prema našim potomcima da ih učimo i naučimo kako da budu otporni na sve izazove. Naročito nakon današnje presude Karadžiću, mi nemamo pravo na zaborav i nemar. Nemamo pravo na svađu i raskol. Nemamo pravo da čekamo na pomoć od drugoga. Za cijeli svijet mi smo narod dostojan poštovanja. U to su se danas mogli svi uvjerijiti. Ostaje nam još da sami sebe uvjerimo da smo narod dostojan samopoštovanja, a to znači da smo spremni na samoodricanje za opće dobro svih nas. Nema nam drugog puta, već da se pouzdamo u sebe i svoj vlastiti rad uz Božju pomoć i našu pamet.

Stoga, dragi Bošnjaci ma gdje bili, upamtite današnji dan. Pročitajte slovo i duh optužnice Karadžiću. I dobro razmislite o tome. Preuzmite odgovornost na sebe. Govor o Karadžiću danas u Haagu nije bio samo o njemu, već i o nama. Obratite pažnju na ono što je rečeno o nama. I upitajte se zašto smo predmet njihovog sveobuhvatnog udruženog zločinačkog poduhvata? Ne samo nekada, već i sada. Sve dok ne čujemo od njih jasno i glasno da se ograđuju od genocida. Uradit će to tek kad shvate da smo mi narod koji je sposoban da se brani i odbrani od zla genocida.

Da, vrijeme je da danas donesemo odluku i položimo zavjet sebi i drugima da sve naše misli i sva naša djela bit će za odbranu od budućeg genocida.

Svi treba da znaju da mi imamo volje i snage da živimo sa drugima, ali nemamo pravo da dopustimo da nas ponovo ubija i kolje.