Mašović je izrazio očekivanje da će Karadžić biti osuđen za zločin genocida na području svih općina za koje je optužen, a to su Srebrenica, Bratunac, Prijedor, Sanski Most, Ključ, Vlasenica i Foča.

Tokom suđenja Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom, koje je počelo 2009. godine, svjedočio je i Amor Mašović, direktor Instituta za nestale osobe u BiH.

Mašović više od dvije decenije učestvuje u ekshumacijama masovnih grobnica stradalih u ratu u BiH.

Podatke prikupljene tokom mnogobrojnih ekshumacija, koje su počele odmah po završetku rata i traju i danas, Mašović je u detaljnim izvještajima predao Haškom tribunalu i obrazložio u izjavama i ranijim svjedočenjima.

Tokom svjedočenja u procesu protiv Karadžića bio je neka vrsta svjedoka eksperta, jer nije svjedočio na temelju vlastitih saznanja o počinjenim zločinima, nego na osnovu okolnosti sa kojima se susretao tokom rada u različitim institucijama BiH.

U unakrsnom ispitivanju, poseban akcenat je bio na stradanju u Srebrenici, odnosno genocidu u Srebrenici, kako glasi jedna od tačaka optužnice protiv Karadžića koji je tokom suđenja negirao da se genocid dogodio.

“U svom svjedočenju sam istakao da je to nemoguće i da je ogromna većina žrtava genocida u Srebrenici pronađena u masovnim grobnicama, i to ne u primarnim, nego u tzv. sekundarnim, što je specifikum agresije na BiH i što se, koliko je meni poznato, u historiji nikada prije nije dešavalo”, prisjetio se Mašović svog svjedočenja u razgovoru za Anadolu Agency.

Pokušao je da tokom svjedočenja zadrži profesionalan odnos čovjeka koji nije direktna žrtva zločina počinjenih na području BiH. Mašovića, koji je po struci advokat, nije iznenadio način ispitivanja i pokušaji postavljanja pitanja koja su išla u pravcu da se dobije određen odgovor, a koji bi odgovarao nekoj od strana u postupku.

“Izbjegao sam sve te zamke. Čini mi se da bi ono moglo, kao i svjedočenje mnogih drugih svjedoka, doprinijeti tome da se sazna puna i prava istina o onome što se dešavalo, a za šta je optužen Karadžić”, pojasnio je Mašović.

KAZNA: Nijedna kazna koja će se izreći u četvrtak 24.marta 2016. največem zločincu našeg vremena Karadžiću neće biti dovoljno visoka da zadovolji žrtve ovog monstruma i njegove genocidno- ideološke aktivnosti. (Šukrija Meholjić, 23.mart 2016.)

Polovinu svog života Mašović je najdirektnije involviran u patnje ljudi koji su izgubili svoje najmilije i koji su i dalje suočeni sa tom neizvjesnošću s obzirom na to da se na području BiH još uvijek traga za oko 8.000 nestalih.

“Ponekad je teško ostati hladnokrvan i potpuno profesionalan, ako morate svjedočiti o suočavanju sa takvim istinama kao što je pronalazak novorođene bebe u masovnoj grobnici holandskog bataljona, u kampu u Potočarima, ili u trenutku kada pronalazite mrtvu majku sa djetetom u naručju. Teško je ostati profesionalac”, istakao je Mašović.

Prisjetio se i jednog pitanja tokom svjedočenja koje je išlo u pravcu da su tijela žrtava pronađena u blizini linija konfrontacije. Pitanje je, direktno ili indirektno, sugerisalo da su te žrtve poginule u borbama i Karadžić je sugerisao da iza tih grobnica zapravo stoji Armija RBiH odnosno vlasti u Sarajevu, kaže Mašović.

“Meni je to zapravo dalo odgovor na pitanje koje sam sebi postavljao: ‘Zašto sekundarne grobnice na određenim lokacijama? Kada su već premjestili tijela žrtava iz primarnih grobnica, zašto nisu na neki način potpuno uništili tragove tih grobnica, tijela bacilli na dno Drine, jezera? I onda sam shvatio zašto su te grobnice zapravo blizu linija konfrontacije”, ispričao je Mašović.

Prema njegovim riječima, 1995. godine, nakon što je tadašnji državni sekretar SAD-a Madeleine Albright javno obznanila da SAD posjeduje snimke primarnih masovnih grobnica na području Srebrenice, to je bio signal da se grobnice izmjeste.

Ideja je bila da se izmjeste blizu linija konfrontacije i da se može reći da je riječ o ljudima koji su poginuli u borbama.

“Moj odgovor je bio sljedeći. Ako je Armija odgovorna za te masovne grobnice, zašto smo ih premještali i kako smo ih mi mogli premjestiti na teritoriji koja u tom času, nastanka grobnica, nije bila u posjedu Armije RBiH”, prisjetio se Mašović.

"Razmjera počinjenih zločina je nepojmljiva ljudskom umu, ne samo u Srebrenici, nego i u Prijedoru, Nevesinju, Ključu, Sanskom Mostu, Višegradu, Vlasenici, Zvorniku, Foči…”, istakao je Mašović.

Govoreći svojim o očekivanjima vezi sa presudom Karadžiću koja će biti izrečena 24. marta, kazao je da kao neko ko se bavio i još uvijek se direktno ili indirektno bavi pravom, uvjeren je da će presuda biti osuđujuća.

Mašović je istakao da će to biti neka vrsta dugotrajnog zatvora, ali ono što u ovom času ne može predvidjeti jeste da li će presudom biti obuhvaćeni i osuđeni svi zločini koji su nabrojani u trećoj izmijenjenoj optužnici, a koja je nešto reducirana u odnosu na prvobitnu.

“Pravo će vjerovatno biti zadovoljeno, ali pravda neće biti. Svaka žrtva, i ona u Nevesinju, želi da javnost i svi znaju da se u Nevesinju desio genocid, da je od 3.303 Bošnjaka njih 311 ubijeno, nestalo tokom genocida. Očekujem da će barem za ovih sedam općina, uključujući i Srebrenicu, biti izrečena presuda za genocid”, naglasio je Mašović.

Prema njegovim riječima, desetine, u nekim općinama i stotine masovnih grobnica koje su locirane su najbolji dokaz za namjeru da se jedna etnička grupa potpuno istrijebi.

Mašović je izrazio očekivanje da će Karadžić biti osuđen za zločin genocida na području svih općina za koje je optužen, a to su Srebrenica, Bratunac, Prijedor, Sanski Most, Ključ, Vlasenica i Foča.

“Kao i da će biti potvrđeni i svi drugi zločini koji su obuhvaćeni optužnicom. Treba imati u vidu da će ovo biti prvostepena presuda i kakva god bila, ona će biti podložna preispitivanju pred drugostepenim vijećem Haškog tribunala”, kazao je Amor Mašović.