U nedjewlju, 17. januara 2016. godine, u Skočiću kod Zvornika obavit će se dženaza sestrama Ribić: Almasa (4), Suvada (5), Zijada (7) i Zlatija (13).



12. jula 1992. godine srpsko-crnopgorski genocidni zlikovci u selu Malešići kod Zvornika pobili su 27 mješatana pomenutog sela. Rijetki su preživjeli. Od desetočlane porodice Ribić, jedino je preživio, tada osmogodišnji dječak Zijad, dok su ubijeni njegovi roditelji, šest sestara i brat kao i petnaestak bližnjih rođaka.

Roditelji ubijenih djevojčica identificirani su i ukopani ranije, a još se kao nestale iz porodice Ribić vode dvije sestre i brat.

Kako su mediji ranije pisali, danas tridesetojednogodišnji Zijad Ribić živi i radi u Tuzli. Preživio je da danas svjedoči o srpsko-crnogorskom pokolju njegove porodice o strašnim scenama silovanja sestara. Kako rekosmo na najzvjerskiji način nakon silovanja ubijene su mu šest sestara, brat, otac i majka. Zijo je igrom slučaja preživio strijeljanje.

Zijo je u jednom od svjedočenja za medije izjavio: "Rekli su mi da stanem mirno. Čuo sam pucanj. Osjetio sam ubod nožem u vrat. Sljedeće čega se sjećam da sam otvorio oči i bio sam na leševima. Izvukao sam se na drugu stranu jame", prisjeća se Zijad traumatičnog iskustva i dodaje da su ga spasila dva vojnika u unifrmi bivše JNA.

Odveli su ga u bolnicu gdje je sreo osobe koje su mu ubili porodicu. Od šoka nije smio progovoriti. Njegovi spasioci su ga uspjeli prebaciti na sigurno.

"Nisam se htio odvajati od te dvojice vojnika, a četnik Simo Bogdanović zahtijevao je da me ostave. Vojnici su me odveli u bolnicu i tako su me spasili, a u Beogradu sam svjedočio protiv njegove zločinačke grupe. Prepoznao sam Simu Četnika, koji je umro u pritvoru prije nego što je dočekao prvostepenu presudu, a u drugostepenom četnici su oslobođeni, jer je sutkinja zaključila da se ja, koji sam tada bio dijete, ne mogu sjećati detalja i ne mogu prepoznati ubice svoje porodice", priča Zijad, koji je godinama boravio u raznim domovima.