General Mahmuljin je alarm, zadnja sirena koja nas poziva svijesti. Zadnja prilika da pokažemo da smo dostojni zakletve kojom se obavezasmo, da robovi biti nećemo.

Elmedina MUFTIĆ: Do kada će trajati ova golgota koja je uzela maha, a kraja joj se ne vidi. Do kada ćemo mi Bošnjaci trpjeti da nam hapse generale i ratne komadante i na taj način nas ponižavaju, pokušavajući da izjednače žrtvu i agresora te kažu kako je umjesto agresije Srbije i Crne Gore na nezavisnu državu RBiH, navodno vodio građanski rat, s tri zaraćene strane, što je daleko od istine. Hapšenjem generala Mahmuljina, ponovo se pucalo u već ubijene žrtve genocida. Hapšenjem generala Mahmuljina, pljunuli smo u lice istini i pravdi, još jednom smo pokopali slobodu kao istinsku vrijednost postojanja. Hapšenjem generala Mahmuljina poslana je jasna poruka, da su Bošnjaci griješni jer su preživjeli, jer su uspjeli Božijom odredbom da opstanu na ovim prostorima, griješni smo jer smo zajedno s Predsjednikom BiH Alijom Izetbegovićem pred Bogom zakletvu položili "Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo"! Zbog toga smo danas krivi. Zbog toga nam danas hapse najbolje sinove Bosne i Bošnjaka. Zbog toga što smo rekli ne zlu i krenuli u susret pravdi, vjerujući da možda put do nje jeste dug ali ga je moguće preći.

Naprosto, Bosna i Hercegovina je prirodno stanište paradoksa. Prije osam dana tačnije 1. decembra u Zenici je obilježena 23.godišnjica od formiranja trećeg korpusa Armije R BiH. Prije osam dana smo aplaudirali slobodi, pravdi i istini, da bismo samo osam dana poslije doživjeli atentat na slobodu, pravdu i istinu, kroz hapšenje generala Sakiba Mahmuljina, ratnog komadanta Trećeg korpusa Armije R BiH, zbog sumnje odgovornosti za navodne počinjene ratne zločine u periodu 1995.godine na području komandne odgovornosti Trećeg korpusa Armije R BiH.

General Mahmuljin je kriv, zato što je branio svoju državu od agresije i svoj narod od genocida - potpunog uništenja, istrebljenja i zatiranja tragova postojanja. Kriv je jer je slobodu smatrao stilom života. Kriv je što srbo-crnogorskoj četničkoj falangi nije dozvolio da do kraja sprovedu svoj đavolski pir i podjele državu Bosnu i Hercegovinu, a njen bošnjački narod unište genocidom. Kriv je što je Treći korpus bio jedan od najboljih korpusa u sastavu Armije R BiH, čije su jedinice za sobom nosile svjetlost pobjede. Kriv je što pripadnici Armije BiH za sobom nisu ostavljali spaljena sela, silovane djevojčice, majke, djevojke, žene... Kriv je što na području koje je bilo pod kontrolom Armije RBiH nisu rušene crkve, groblja niti drugi spomenici kulture koji su pripadali drugima. Kriv je što je vjerovao da je Bosna i Hercegovina moguća kao multietnička i multikulturna zemlja. Kriv je što u sebi nije nosio mržnju, nego je u njegovom tijelu kucalo bošnjačko srce puno ljubavi. Kriv je što srpsko-crnogorski agresor nije pobijedio. Što zlo nije dočekalo svanuće zore, nego je ostalo da živi u noći zablude. Kriv je što je Bosnu i Hercegovinu volio više od svog života i što je za nju bio spreman dati jedinu pravu vrijednost koju čovjek ima, život. Kriv je što obraz Bošnjaka nije uprljan krvlju nevinih, što Bošnjaci iza sebe nemaju stratišta kakva su za sobom ostavljali četnički zlotvori, Tomašicu, Omarsku, Keraterm, Dretelj, Kravice, Trnopolje, Prijedor, Srebrenicu, Foču, Višegrad, Rogaticu, Čajniče...

Kriv je jer je preživio. Kriv je jer nije bespomoćno pružio vrat da mu ga četnici presjeku. Kriv je, jer je vjerovao u pobjedu, znajući da pobjeđuju oni koji se ne boje drugih i drugačijih, jer je znao da su naša mjerila časna i čovjekoljubiva, jer je osjetio da se sami sobom grijemo. Kriv je što kao komandant nije pravdu tražio u osveti, nego je pravdu tražio u istini. Kriv je jer smo preživjeli i on i BiH i mi, Bošnjaci...

Do kada će trajati ova golgota koja je uzela maha, a kraja joj se ne vidi. Do kada ćemo mi Bošnjaci trpjeti da nam hapse generale i ratne komadante i na taj način nas ponižavaju, pokušavajući da izjednače žrtvu i agresora te kažu kako je umjesto agresije Srbije i Crne Gore na nezavisnu državu RBiH, navodno vodio građanski rat, s tri zaraćene strane, što je daleko od istine. Hapšenjem generala Mahmuljina, ponovo se pucalo u već ubijene žrtve genocida. Hapšenjem generala Mahmuljina, pljunuli smo u lice istini i pravdi, još jednom smo pokopali slobodu kao istinsku vrijednost postojanja. Hapšenjem generala Mahmuljina poslana je jasna poruka, da su Bošnjaci griješni jer su preživjeli, jer su uspjeli Božijom odredbom da opstanu na ovim prostorima, griješni smo jer smo zajedno s Predsjednikom BiH Alijom Izetbegovićem pred Bogom zakletvu položili "Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo"! Zbog toga smo danas krivi. Zbog toga nam danas hapse najbolje sinove Bosne i Bošnjaka. Zbog toga što smo rekli ne zlu i krenuli u susret pravdi, vjerujući da možda put do nje jeste dug ali ga je moguće preći.

Dok Milorad Dodik u Hagu kao svjedok odbrane ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića tjera šegu sa sudom i cjelokupnom svjetskom javnošću po već dobro naučenom scenariju balkanskog kasapina Slobodana Miloševića i četničkog vojvode Vojislava Šešelja, iznoseći laži, gazeći po žrtvama genocida, dotle naši političari izgubljeno gledaju kako naše generale ponižavaju hapseći ih ko zadnju mafiju. Što je bolnije da njihovo hapšenje i privođenje naređuju i izvršavaju upravo oni koji su do jučer bili s onu stranu i brda pucali svim raspoloživim oružjem po gradovima diljem BiH, vršili progon i etničko čišćenje svih koji ne pripadaju troprstoj svetosavskoj ideologiji, koji su ubijali i bili učesnici i izvršioci genocida nad Bošnjacima. Umjesto da budu procesuirani kažnjeni oni uživaju privilegije u zemlji čiji su nestanak željeli, koju su razarali, "brinu" o narodu nad kojim su genocid izvršili. Dok oni istinski ratni zločinci slobodno hodaju, rade i uživaju u slobodi svog nekažnjenog zločina, uživaju u ponižavanju preživjelih žrtava genocida. Dok Dodik i ostala srpsko-fašistička četnička bratija orgija po Europi i BiH, dotle naši časni generali bivaju hapšeni, ponižavani. Paradoks!

Na zajednički poziv reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovića i bošnjačkog člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića održan je sastanak bošnjačkih prvaka u javnom, kulturnom, vjerskom, političkom i naučnom životu po pitanju "radikalizma" unutar bošnjačkog korpusa, pored dobrih i pohvalnih stvari i lijepog gesta koji i u buduće treba bude način komuniciranja kod Bošnjaka, bilo je vrlo nesmotrenih i štetnih izjava koje su nanijele više štete nego koristi. Ali, sad nije riječ o tome. Nego, daleko važnije i prioritetnije od tzv. "radikalizma" je da se organizuje isti sastanak na temu zaštite časti i dostojanstva onih koji su branili zemlju i narod od agresije i genocida. Da se definiše koja je to crvena linija nacionalnih interesa Bošnjaka koja se nikad i ni pod kojim uvjetima ne smije prelaziti.

Poslovica kaže: "Jutra nisu tu samo da bismo otvorili oči, već da se istinski razbudimo. Badava vam sviće ako nikad ne progledate!" Vrijeme je da se probudimo i sagledamo stvari onakvima kakve jesu. Postavlja se pitanje, sad kad je uhapšen general Mahmuljin, ko je slijedeći? Poslije tog slijedećeg, ko je slijedeći?

Baš kao u ratu tako i u miru, prvo stradaju oni koji su u prvim borbenim redovima, onda oni drugi, pa sve tako dok ne dođe do duboke pozadine... Kad pohapse sve generale, komadante, vojnike, onda će početi hapsiti i nas. Zato je potrebno da se razbudimo na vrijeme, mada smo već zakasnili, ali još ima nade. General Mahmuljin je alarm, zadnja sirena koja nas poziva svijesti. Zadnja prilika da pokažemo da smo dostojni zakletve kojom se obavezasmo, da robovi biti nećemo.

Hapšenjem generala Mahmuljina, pljunuli smo u lice istini i pravdi, još jednom smo pokopali slobodu kao istinsku vrijednost postojanja. Hapšenjem generala Mahmuljina poslana je jasna poruka, da su Bošnjaci griješni jer su preživjeli, jer su uspjeli Božijom odredbom da opstanu na ovim prostorima, griješni smo jer smo zajedno s Predsjednikom BiH Alijom Izetbegovićem pred Bogom zakletvu položili "Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo"! Zbog toga smo danas krivi. Zbog toga nam danas hapse najbolje sinove Bosne i Bošnjaka. Zbog toga što smo rekli ne zlu i krenuli u susret pravdi, vjerujući da možda put do nje jeste dug ali ga je moguće preći.

U svom obraćanju povodom 23.godišnjice Trećeg kopusa Armije R BiH, general Sakib Mahmuljin je rekao: "Uspjeli smo zato što smo bili dio jedinstva od naroda do sistema vlasti, a teško je bilo ovdje braniti državu. Mi smo se oduprijeli svim iskušnjima i odbranili prostor na kojem smo djelovali, a djelovali smo na svim ratištima i pomogli svima kojima je trebalo".

On je pomogao kad je trebalo. Bio je tu kad je bilo najteže. Mi trebamo biti uz generala, svi smo mi Sakib Mahmuljin. Jer veliko-nacionalistička srpsko-crnogorska fašistička ideologija i nakon genocida ‘92-‘95 pokušavaju staviti znak jednakosti između žrtve i katila, između časnih boraca ARBiH i srpsko-crnogorskih zlikovaca, i konačna im je namjera hapšenje cijelog jednog naroda. Jer je svaki Bošnjak general Sakib Mahmuljin!

Njemački svećenik, Martin Niemölleru, napisao je pjesmu, njena poruka je trajna pouka za one koji razuma imaju.

Kada su nacisti došli po komuniste,
ja sam šutio;
jer nisam bio komunista.

Kada su zatvorili socijaldemokrate,
ja sam šutio;
jer nisam bio socijaldemokrata.

Kada su došli po sindikalce,
ja se nisam pobunio;
jer nisam bio sindikalac.

Kada su došli po mene,
nije preostao niko da se pobuni.