Mr.sc. Esmir BAŠIĆ: Očito je da pacifizam muslimana nije dovoljan da bi vladao mir u njihovim zemljama i očito je da se muslimani moraju konsolidovati kako bi se sačuvali od nereda i anarhije koja ih zapljuskuje. Ovo nigdje ne vodi svakodnevno su televizijski ekrani poliveni krvlju muslimana ponajviše sa Bliskog istoka. Plač isprestravljene i nedužne djece je postao neizdržljiv i para uši, a svijet – neki muslimani ravnodušno posmatraju i kao da ne vide. Postalo je teško gledati slike iz Palestine u kojima vojnici naoružani do zuba se iživljavaju nad nejačom; šamaraju i isprestravlju djecu, puštaju pse na mladiće, udaraju žene i starce. Palestina je postala koncentracioni logor iz koga slike mučenja i patnje obilaze svijet. Palestina je postala najveće mjesto zuluma na planeti.

Još jedna kalendarska godina bliži se kraju (2015). Ubzo će uslijediti analize događaja u BiH, ali i u svijetu i ukazivanja na one glavne koji su obilježili godinu iza nas. U svijetu koga neki još nazivaju „Globalno selo“ mnogo toga se dogodilo i teško je sve pobrojati. U prvom planu su odnosi Zapad -Rusija, Rusija -Turska, Izrael - Bliski istok, Sjeverna Koreja- Južna Koreja itd.

Moglo bi se reći da su svi pobrojani odnosi proizveli mnogo nereda i svijet učinili nesigurnijim mjestom življenja. Kriza u Ukrajini se stišala, ali je zato u Siriji usložnjena i dovedena do usijanja. Mediji i svijet pričaju sa takvom lahkoćom o Trećem svjetskom ratu kao da pričaju o „trećim olimpijskim igrama“.
Prilike u „globalnom selu“ postaju sve složenije i složenije tako postoji oko 30 - 40 nestabilnih država, mnogo je kriznih žarišta. Posebno je na Bliskom istoku nastao nered širokih razmjera Irak, Sirija, Palestina, Jemen ali i Burma, Afganistan sve su to muslimanske zemlje u kojima traju ili su počeli sukobi. Ono što je važna činjenica da većina sukoba se odvija u muslimanskim društvima i državama. Narod je pomalo zbunjen dešavanjima na svjetskoj pozornici. Postavlja se jedno od glavnih pitanja: Kako nastaju sukobi? Da li je riječ o planskim ili spontanim sukobima? Ko stoji iza proizvodnje krize?

Odgovore na ova i druga pitanja teško je saznati. Međutim, postoje načini da se,ipak, dođe do nekih odgovora.

Tako da kada se stvari poslože, dolazi se do saznanja da neki sukobi poput onih u Siriji, Iraku i Palestini projektuju negdje izvan tog regiona i da imaju konkretan cilj. Simptomatično je da se sve dešava oko muslimanskih društava. Kao što je simptomatična i izjava izraelskog premijera Benjamina Natanjahova (Benjamin Natanyahu) koji je polovinom februara izjavio: “Svijet će u naredne četiri godine pretrpjeti enormne izmjene, a da će samo istinski jake sile spašene izaći iz tog procesa.“

Njegova izjava je u najmanju ruku zabrinjavajuća, ali i strašna. O kakvim je izmjenama riječ i koje su to države kojima se garantuje opstojnost, kao i koje države će se raspasti? Ne krije li se odgovor na neka navedena pitanja upravo u ovoj izjavi?

Crne slutnje o promjenama i nestabilnostima u narednom desetljeću iznio je i bivši britanski sekretar za vanjsku politiku (2007-2010) David Miliband (David Miliband). On je izjavio da ulazimo u nestabilano desetljeće u kome raste anarhija koja se ogleda u masovnim raseljavanjima, porastu ljudske patnje, bolestima u Nigeriji, Čadu. Sudanu ... Po njegovom mišljenju krize u svijetu su posljedica globalizacije, ali i nereda koji nastaju kao posljedica humanitarnih kriza u raspadnutim državama.

Ponajviše zabrinjava izjava bankara Dejvida Rokfelera (David Rockefeller) koji javno govori i zagovara stvaranje Novog svjetskog poretka. On je na poslovnoj konferenciji u UN '94. godine rekao: „Mi smo na rubu globalne transformacije. Sve što nam treba je jedna, prava i velika kriza i narodi će sami prihvatiti Novi svetski poredak!”

Dakle, razumijevanje nereda, sukoba, migracija, žarišta moguće je pronaći u izjavi Rokfelera. Ratovi, sukobi i neredi posebno oni na Bliskom istoku se prepoznaju u navedenim izjavama.

Očito je da ovi procesi imaju veoma dinamičan karakter, da se u ovoj fazi realizuju u područjima koje naseljavaju muslimanska društva i da već sada imaju strahovite ljudske žrtve, i ne samo to nego iza sebe ostavljaju pustoš i kataklizmu kakva je vidljiva u Siriji.



Ako bi se vratili na početak i osvrnuli na izjavu Netanjahova u kojoj on spominje period velikih promjena u naredne četiri godine, znači li to da je ovo tek početak i da nije sve iz scenarija koji je neko isplanirao. Ako je to tako, a činjenice tako barem potvrđuju onda muslimani itekako imaju razloga za zabrinutost! Oko njihovog jorgana je mnogo onih koji bi da ga prekraćuju i to bez njihove dozvole.

Očito je da pacifizam muslimana nije dovoljan da bi vladao mir u njihovim zemljama i očito je da se muslimani moraju konsolidovati kako bi se sačuvali od nereda i anarhije koja ih zapljuskuje. Ovo nigdje ne vodi svakodnevno su televizijski ekrani poliveni krvlju muslimana ponajviše sa Bliskog istoka. Plač isprestravljene i nedužne djece je postao neizdržljiv i para uši, a svijet – neki muslimani ravnodušno posmatraju i kao da ne vide. Postalo je teško gledati slike iz Palestine u kojima vojnici naoružani do zuba se iživljavaju nad nejačom; šamaraju i isprestravlju djecu, puštaju pse na mladiće, udaraju žene i starce. Palestina je postala koncentracioni logor iz koga slike mučenja i patnje obilaze svijet. Palestina je postala najveće mjesto zuluma na planeti.

Slike iz Sirije su postale jezive i nisu za osobe sa slabim nervima. Gradovi su porušeni, tamo više konvencije o ratovanju ne vrijede. Ljudi se ubijaju i granatiraju na dženazama, pijacama, bacaju se zabranjena hemijska oružja i niko ništa! Civilizovani svijet se navikao na slike horora. Samo se pitam dokle će to tako moći?! Pitam se znaju li zulumćari da Bog dragi silu ne voli i da svemu dođe kraj. Ovo nasilje i teror u Siriji i Palestini rezultat je međumuslimanskih nesuglasica, ali u najvećoj mjeri je to od nemuslimana i ima veze sa nekim citiranim izjavama.

Nema nikakve dileme da svijet ulazi u nestabilan period, nema nikakve dileme da ima onih koji snuju novi svjetski poredak u kome su muslimani objekat, a ne subjekat. Nema nikakve dileme da će se nered i smutnja povećavati.

Ključno je pitanje može li se i šta se može promijeniti na Bliskom istoku? Možemo li ubijediti one koji kuju zavjere protiv muslimana da to ne rade? Naravno da ne možemo. Ali zato se muslimani mogu i trebaju opametiti, odnosno, urazumiti i uraditi sve kako im drugi ne bi radili o glavi. Ostaje otvoreno pitanje šta će biti sa tkz. Novim svjetskim poretkom da li će se on ostavriti kako je i zamišljen? Pitanje s početka je i koje su to enormene promjene koje će zadesiti svijet? Za odgovore na ova pitanja trebamo sačekati da prođe vremena, međutim, ne treba gubiti s uma ni apsolutnu činjenicu da se stvri na zemlji odvijaju po Božijoj odredbi i da često puta ne bude onako kako je neko zamislio. U neke primjere smo se mogli i sami uvjeriti.