Srpski premijer na Ćosićevom zadatku

Muhamed FAZLAGIĆ: Srbija duguje Bosni i Hercegovini oko 5 milijardi KM za struju sa hidroelektrana na Drini, koju je proizvela, prodala, a rijeka Drina je i Bosanska i Srbijanska. Dakle Vučić nam duguje, dragi moji trijezni sunarodnjaci, 5 milijardi KM. Tu se priča ne zaustavlja, on duguje samo Srebrenici još 35 miliona KM za potopljeno zemljište od jedne od tih hidroelektrana – Bajne Bašte. Nakon svega toga premijer Srbije dolazi u Srebrenicu, gradu genocida, čije građane, bošnjačke nacionalnosti je masakrirala vojska u kojoj je on lično bojovao, vojevao, ratovao, kako hoćete, i obeća 10 miliona KM! Vučić nama daje, izračunao sam, 0,198 % od novca koji duguje, i to našeg, i mi se radujemo, a njegov potez glorifikujemo. Nazivamo to historijskim činom i prekretnicom. Koja naivnost s jedne strane i licemjerstvo i podmuklost s druge strane. Ali jedno bez drugog ne može proći. Vučić ne bi ubirao jeftine poene, a da s druge strane nema naivnih ili nedobronamjernih koji to podržavaju i afirmiraju. Ovdje naravno ne mislim na napaćene Srebreničane, nego mislim na beskičmene vlastodršce.

Današnje vijesti sa političke pozornice su zaista izgledale tužno. Naizgled sve idilično upakovano, uz medijske napise kako BiH napreduje ka Evropskoj uniji, u Srebrenici investicijska konferencija gdje je u glavnoj ulozi Aleksandar Vučić, u novoj koaliciji sve funkcioniše itd. Uglavnom sve je pripremljeno kao da nemamo o čemu brinuti, samo da se prepustimo matici i na sigurnom smo putu ka boljem sutra.

Prije neki dan sam na Face TV gledao razgovor gospodina Hadžifejzovića i njegovog gosta iz Srbije, gospodina Kokana Mladenovića. Kad je Hadžifejzović pitao gosta da li je i on bio i da li ima namjeru biti učesnik demokratskog preobražaja Srbije u kojem navodno učestvovao i učestvuje Vučić. Gost je odgovorio da nije, jer nije mogao podnijeti toliku količinu licemjerstva. Trijezni ljudi u Beogradu čitaju Vučića, bivšeg otvorenog i sada u “evropsko odjelo” odjevenog četnika, kao licemjera i diktatora. Vučić izgleda ima veću popularnost među liderima i članovima vladajuće koalicije u BiH nego u svom narodu. Ono što izgleda pozitivno u ovom momentu jeste da će se u budžet Srebrenice sliti određena količina novca, međutim ono što je negativno jeste, kako niko ne čita o čemu se radi, a sve je jasno i precizno rečeno, samo se mora pažljivije čitati. Srbija duguje Bosni i Hercegovini oko 5 milijardi KM za struju sa hidroelektrana na Drini, koju je proizvela, prodala, a rijeka Drina je i Bosanska i Srbijanska. Dakle Vučić nam duguje, dragi moji trijezni sunarodnjaci, 5 milijardi KM. Tu se priča ne zaustavlja, on duguje samo Srebrenici još 35 miliona KM za potopljeno zemljište od jedne od tih hidroelektrana – Bajne Bašte. Nakon svega toga premijer Srbije dolazi u Srebrenicu, gradu genocida, čije građane, bošnjačke nacionalnosti je masakrirala vojska u kojoj je on lično bojovao, vojevao, ratovao, kako hoćete, i obeća 10 miliona KM! Vučić nama daje, izračunao sam, 0,198 % od novca koji duguje, i to našeg, i mi se radujemo, a njegov potez glorifikujemo. Nazivamo to historijskim činom i prekretnicom. Koja naivnost s jedne strane i licemjerstvo i podmuklost s druge strane. Ali jedno bez drugog ne može proći. Vučić ne bi ubirao jeftine poene, a da s druge strane nema naivnih ili nedobronamjernih koji to podržavaju i afirmiraju. Ovdje naravno ne mislim na napaćene Srebreničane, nego mislim na beskičmene vlastodršce.

Jedan dio od tih 10 miliona KM, našeg novca, tačnije 6 miliona KM će odmah leći na račun opštine, a drugi dio će se investirati. Da li Bošnjaci vide da će time Srbija napraviti poptunu dominaciju nad Srebrenicom, pod plaštom pomoći i podrške? Misle li Bošnjaci da je Srbija toliko naivna, pa da Dodik i Vučić bez razloga mjenjaju retoriku i pričaju hvalospjevno o budućem suživotu?

UPAMTITE DOBRO KANDIDATE I STRANKE KOJI SU GLASALI I PONZILI ŽRTVE GENOCIDA Četnički vojvoda Poplašen nakon genocida nad Bošnjacima u BiH dobio mjesto u državnoj instituciji ZA su glasali: Sead Kadić (SDA), Sifet Podžić (DF), Bariša Čolak (HDZBiH), Mario Karamatić (HSS), Zdenka Džambas (HDZBiH), Ljilja Zovko (HDZBiH), Ognjen Tadić (SDS) te Darko Babaj (SDS). Suzdržani: Halid Genjac, Safet Softić, Dragutin rodić, Nebojša Radmanović i Sredoje Nović dok Fahrudin Radončić i Martin Raguž nisu prisustvovali sjednici. Niko nije bio protiv!

Danas svi šute. Danas je muk, jer smo dobili anesteziju, sad nam mogu raditi kako i sta žele, čekamo da nam povade sve vitalne organe, uključujući i mozak.

U isto vrijeme dešava se još jedan moralni poraz u Parlamentu BiH. Nikola Poplašen, vjerni četnik i vojvoda Vojislava Šešelja kojeg je smjenio visoki predstavnik u BiH gospodin Karlos Vestendorp 6. marta 1999. godine, pobjednički se vraća na političku scenu. I to gdje? Ovaj Somborac (Vojvodina), imenovan je od strane Doma naroda BiH za jednog od članova Upravnog odbora Agencije za visoko obrazovanje BiH. Od sada će se Poplašen pitati za obrazovanje na nivou cijele Bosne i Hercegovine, jer su Bošnjaci na čelu sa SDA, zatim GENERALOM Armije BiH Sifetom Podžićem i drugim vjernim vojnicima nagradili Poplašena i tzv „srpski“ politički faktor za negiranje Bosanskog jezika u manjem i etnički očišćenom bh. entitetu. Vi nama ukinite jezik, mi ćemo vama staviti Poplašena na vrh obrazovnog sistema. Kakva politička mudrost i trgovina, da se čovjek naježi od sposobnosti naših predstavnika. Ovo neodoljivo podsjeća i na pregovaračke pozicije SBiH i ASDA u borbi za koalicione fotelje. Parola je otprilike slijedeća: Vi nama ništa, samo nam zbrinite nekoliko kadrova da presele u Sarajevo – a mi vama sve, i roditeljski odgoj, i čast i moral i sudbinu vlastite i tuđe djece... Sve za par fotelja i ličnih interesa. Sefere Haliloviću, čestitam na poštovanju principa, makar po ovom pitanju, jer si izašao na vrijeme i ostavio stranku u životu. Ne slažem se sa mnogim potezima vaše partije, ali pošten treba biti i čestitati na ovom potezu. Treba čestitati i Radončiću kako je kao Karpov odigrao ovu partiju ulaska u vlast, stavljajući sve svoje političke konkurente, koji reflektiraju na isto biračko tijelo, u pat poziciju. SBB-u i njihovom najvažnijem političkom partneru i promotoru HDZ-u je to i bio primarni cilj. Demokratski je reći da se apsolutno ne slažem ni sa politikom SBB-a, ali da su postigli sta su htjeli, jesu.