Vijesti
Reagiranje Matice Bošnjaka Sandžaka
BOSANSKI IMA DUŽU POVIJEST OD OSTALIH SLAVENSKIH JEZIKA
|
|
Objavljeno: 09. November 2015. 18:11:59
Ostaje otvoreno pitanje, kada se raspravlja o bosanskom i srpskom jeziku, kao i o drugim jezicima – šta je Konstantin filozof, najstariji pravoslavni duhovnjak, pisao o ovim jezicima na Balkanu?
Pitanje koje pokreće dr. Dragoljub Petrović, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, u spomenutom članku, Matica Bošnjaka je primila sasvim mirno i bez uzmenirenja. Jer, ova institucija je navikla da iz Beograda uglavnom dolaze stavovi nipodoštavanja sa brojnim predrasudama, kada su u pitanju Bošnjaci, Islam, regija Sandžak i bosanski jezik.
Iznenađeni smo, da tako tendenciozno i nacionalističko pisanje i negiranje ključnih identitetskih pitanja, dolazi iz Novog Sada i Vojvodine, velikog grada i tolerantne autonomne Vojvodine, gdje egzistira preko dvadeset etnosa i gotovo toliko jezika. U tom smislu, mi ne osporavamo pravo drugima da misle šta hoće, ali kad su u pitanju tradicija jednog naroda, znanost o svakom narodu, onda treba imati u vidu njenu povjest, kulturu i duhovnost.
Zacijelo, stav Odbora za standardizaciju srpskog jezika i Instituta za sprski jezik, pri SANU je bio predmet ranijih naših reagiranja, prije više od jedne decenije. Smatrali smo, i sada smatramo, da je taj negatorski stav prema bosanskom jeziku, rezultat ideologijske i ekspanzističke politike, konzervativne Srbije. Držimo, da politika danas u Srbiji ide drugim putem, posebno prije nekoliko dana, kada su u Sarajevu zajedno zasjedale Vlade Bosne i Hercegovine i R. Srbije, na čelu sa Denisom Zvizdićem i Aleksandrom Vučićem. Ovo ističemo, upravo zbog poštovanja lista “Politika”, koja ima najdužu medijsku historiju od svih glasila na Balkanu. Zato želimo, kako profesoru Petroviću, tako i drugim, eventualnim sudeniocima u raspravi oko ovih ili sličnih pitanja, da postavimo sljedeće pitanje: Ostaje otvoreno pitanje, kada se raspravlja o bosanskom i srpskom jeziku, kao i o drugim jezicima – šta je Konstantin filozof, najstariji pravoslavni duhovnjak, pisao o ovim jezicima na Balkanu?
Smatramo, da nije etički i vaspitno sugerirati, kako neko treba da se zove, ili kako treba da Bošnjaci zovu svoj jezik, jer je to pitanje riješeno na Svebošnjačkom Saboru 27-28. septembra 1993. godine u Sarajevu i popisu stanovništva, kako u BiH, tako u regiji Sandžaku i drugim enklavama. Isto tako, smatramo, da Bošnjaci nitkog, pa ni Srbe neće učiti, kako će svoj jezik zvati. To je njihovo historijsko i ljudsko pravo. Bošnjaci će se Srbima i svim drugim narodima obraćati, na način kako oni žele da im se netko obraća. Prema tome, smatramo, da su daleko iza nas vremena, kada su vlasti u Srbiji i Crnoj Gori od Bošnjaka pravili Peregrine (čitaj, narod bez domovine i bez prave nacionalne osobenosti), za vrijeme velike Rimske imperije.
Helem, zapamtite, profesore Petroviću, da je na paradigmi bošnjačkog-sandžačkog pjesništva, riješeno golemo književno Homersko pitanje. Dakle, tu enigmu su riješili istaknuti profesori i istraživači sa Harvarda, početkom 30-tih godina, prošlog stoljeća, koji su razgovarali i snimili 19 epova od pjesnika Avda Međedovića (Akovo, Bijelo Polje, 1866-1953), i koji su ovog nenadmašnog “Pjevača priča”, vrijednovali, da je nadmašio u svojim pjevanjima jednog Homera.
Zacijelo, narod kojem pripada jedan Avdo Međedović, čiji opus se izučava na mnogim svjetskim univerzitetima, zaslužio je bar malo poštovanja od Vas i od drugih koji se bave značajnim filološkim pitanjima.
A što se tiče samog bosanskog jezika, pogledajte “Bosansko-turski rječnik”, koji je sastavio čuveni bošnjački prosvjetiteljski mislilac i pisac Muhamed Havayi USKUFI (1584-1644), koji je objavljen u Tuzli 1631. godine. Riječ je suvremeniku jednog Frensis Bekona (1561-1626), Tomasa Hobsa (1588-1679), Džona Loka (1632-1704), veoma zvučnih engleskih novovjekovnih filozofa.
Zato, slobodan sam Vas pitati, kakvu baštinu tada ima srpski narod, prema čijoj suvremenoj kulturnoj i filozofskoj tradiciji imamo jedan etičko-estetski respekt, što možemo potvrditi brojnim djelima iz pera istaknutih bošnjačkih pisaca akademika, počev od Mehmeda Meše Selimovića, Ćamila Sijarića, Alije Džogovića i drugi.
Jasno, ovo je široko pitanje i za veliku diskusiju. Ako dr. Dragoljub Petrović, bude voljan biće pozvan od Matice Bošnjaka Sandžaka, da govori na skupu o bosanskom jeziku, a isto ćemo preporučiti da bude pozvan i od strane Internacionalnog Univerziteta u Novom Pazaru, gdje postoji ravnopravna katedra na Departamnu za filologiju za bosanski i srpski jezik, gdje može svoje stavove da javno iznese i obrazloži, kao i da bude saslušan, te da dobije i znanstveni odgovor.
Na kraju, ostajemo otvoreni za sva pitanja. Ali, ovakvi Petrovićevi i slični tekstovi, ne doprinose kulturnoj toleranciji među narodima i njihovim kulturama. U tom pravcu, bošnjački intelektualci okupljeni oko Matice Bošnjaka Sandžaka, razumiju apel srpskih filologa “Sačuvajmo srpski jezik”!? Ali, ovaj apel ne treba da ugrožava druge jezike i druge narode. Ako je srpski jezik ugrožen u Crnoj Gori, što je evidentna činjenica, prof. dr. Dragoljub Petrović je svoje reagiranje i stavove upitio na pogrešnu adresu. Jer, srspki jezik niko ne osporava u Sandžaku, piše u reagiranju koje je potpisao prof. dr. Šefket Krcić, predsjednik Matice Bošnjaka Sandžaka.
Krcić poručio Petroviću: Smatramo, da nije etički i vaspitno sugerirati, kako neko treba da se zove, ili kako treba da Bošnjaci zovu svoj jezik |
Pitanje koje pokreće dr. Dragoljub Petrović, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, u spomenutom članku, Matica Bošnjaka je primila sasvim mirno i bez uzmenirenja. Jer, ova institucija je navikla da iz Beograda uglavnom dolaze stavovi nipodoštavanja sa brojnim predrasudama, kada su u pitanju Bošnjaci, Islam, regija Sandžak i bosanski jezik.
Iznenađeni smo, da tako tendenciozno i nacionalističko pisanje i negiranje ključnih identitetskih pitanja, dolazi iz Novog Sada i Vojvodine, velikog grada i tolerantne autonomne Vojvodine, gdje egzistira preko dvadeset etnosa i gotovo toliko jezika. U tom smislu, mi ne osporavamo pravo drugima da misle šta hoće, ali kad su u pitanju tradicija jednog naroda, znanost o svakom narodu, onda treba imati u vidu njenu povjest, kulturu i duhovnost.
Zacijelo, stav Odbora za standardizaciju srpskog jezika i Instituta za sprski jezik, pri SANU je bio predmet ranijih naših reagiranja, prije više od jedne decenije. Smatrali smo, i sada smatramo, da je taj negatorski stav prema bosanskom jeziku, rezultat ideologijske i ekspanzističke politike, konzervativne Srbije. Držimo, da politika danas u Srbiji ide drugim putem, posebno prije nekoliko dana, kada su u Sarajevu zajedno zasjedale Vlade Bosne i Hercegovine i R. Srbije, na čelu sa Denisom Zvizdićem i Aleksandrom Vučićem. Ovo ističemo, upravo zbog poštovanja lista “Politika”, koja ima najdužu medijsku historiju od svih glasila na Balkanu. Zato želimo, kako profesoru Petroviću, tako i drugim, eventualnim sudeniocima u raspravi oko ovih ili sličnih pitanja, da postavimo sljedeće pitanje: Ostaje otvoreno pitanje, kada se raspravlja o bosanskom i srpskom jeziku, kao i o drugim jezicima – šta je Konstantin filozof, najstariji pravoslavni duhovnjak, pisao o ovim jezicima na Balkanu?
Smatramo, da nije etički i vaspitno sugerirati, kako neko treba da se zove, ili kako treba da Bošnjaci zovu svoj jezik, jer je to pitanje riješeno na Svebošnjačkom Saboru 27-28. septembra 1993. godine u Sarajevu i popisu stanovništva, kako u BiH, tako u regiji Sandžaku i drugim enklavama. Isto tako, smatramo, da Bošnjaci nitkog, pa ni Srbe neće učiti, kako će svoj jezik zvati. To je njihovo historijsko i ljudsko pravo. Bošnjaci će se Srbima i svim drugim narodima obraćati, na način kako oni žele da im se netko obraća. Prema tome, smatramo, da su daleko iza nas vremena, kada su vlasti u Srbiji i Crnoj Gori od Bošnjaka pravili Peregrine (čitaj, narod bez domovine i bez prave nacionalne osobenosti), za vrijeme velike Rimske imperije.
Helem, zapamtite, profesore Petroviću, da je na paradigmi bošnjačkog-sandžačkog pjesništva, riješeno golemo književno Homersko pitanje. Dakle, tu enigmu su riješili istaknuti profesori i istraživači sa Harvarda, početkom 30-tih godina, prošlog stoljeća, koji su razgovarali i snimili 19 epova od pjesnika Avda Međedovića (Akovo, Bijelo Polje, 1866-1953), i koji su ovog nenadmašnog “Pjevača priča”, vrijednovali, da je nadmašio u svojim pjevanjima jednog Homera.
Zacijelo, narod kojem pripada jedan Avdo Međedović, čiji opus se izučava na mnogim svjetskim univerzitetima, zaslužio je bar malo poštovanja od Vas i od drugih koji se bave značajnim filološkim pitanjima.
A što se tiče samog bosanskog jezika, pogledajte “Bosansko-turski rječnik”, koji je sastavio čuveni bošnjački prosvjetiteljski mislilac i pisac Muhamed Havayi USKUFI (1584-1644), koji je objavljen u Tuzli 1631. godine. Riječ je suvremeniku jednog Frensis Bekona (1561-1626), Tomasa Hobsa (1588-1679), Džona Loka (1632-1704), veoma zvučnih engleskih novovjekovnih filozofa.
Zato, slobodan sam Vas pitati, kakvu baštinu tada ima srpski narod, prema čijoj suvremenoj kulturnoj i filozofskoj tradiciji imamo jedan etičko-estetski respekt, što možemo potvrditi brojnim djelima iz pera istaknutih bošnjačkih pisaca akademika, počev od Mehmeda Meše Selimovića, Ćamila Sijarića, Alije Džogovića i drugi.
Jasno, ovo je široko pitanje i za veliku diskusiju. Ako dr. Dragoljub Petrović, bude voljan biće pozvan od Matice Bošnjaka Sandžaka, da govori na skupu o bosanskom jeziku, a isto ćemo preporučiti da bude pozvan i od strane Internacionalnog Univerziteta u Novom Pazaru, gdje postoji ravnopravna katedra na Departamnu za filologiju za bosanski i srpski jezik, gdje može svoje stavove da javno iznese i obrazloži, kao i da bude saslušan, te da dobije i znanstveni odgovor.
Na kraju, ostajemo otvoreni za sva pitanja. Ali, ovakvi Petrovićevi i slični tekstovi, ne doprinose kulturnoj toleranciji među narodima i njihovim kulturama. U tom pravcu, bošnjački intelektualci okupljeni oko Matice Bošnjaka Sandžaka, razumiju apel srpskih filologa “Sačuvajmo srpski jezik”!? Ali, ovaj apel ne treba da ugrožava druge jezike i druge narode. Ako je srpski jezik ugrožen u Crnoj Gori, što je evidentna činjenica, prof. dr. Dragoljub Petrović je svoje reagiranje i stavove upitio na pogrešnu adresu. Jer, srspki jezik niko ne osporava u Sandžaku, piše u reagiranju koje je potpisao prof. dr. Šefket Krcić, predsjednik Matice Bošnjaka Sandžaka.
