Za razliku od Srpske pravoslavne crkve (SPC), Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) nema problema sa muslimanima. I dok su za SPC muslimani „lažni ljudi lažne vjere“ te sa aspekta njihovog vjerskog poglavara u Crnoj Gori Mitropolita Crnogorsko-primorskog Amfilohija politika istrebljenja muslimana kroz takozvanu „istragu poturica“, opravdana i legitimna, od vrhovnog poglavara CPC nam dolaze sasvim drugačije poruke. Sa Njegovim blaženstvom Arhiepiskom Cetinjskim i Mitropolitom Crnogorskim gospodinom Mihailom, vrhovnim poglavarem Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) ekskluzivno za web magazin Bošnjaci.Net razgovarao je Zaim Čelebić.

MITROPOLIT MIHAILO: SPC je dovela staricu da izazove incident. Opšte je poznato da takve vinovnike incidenata kao i one u Bijelom Polju SPC plaća da izazivaju i izvršavaju nemire širom Crne Gore. Meni kao duhovniku nije svojstveno nikakvo verbalno ili fizičko konfrontiranje sa bilo kime. Starica se spremala da pljuvačkom ponizi moje dostojanstvo, i u samoodbrani od takvog nedostojnog napada ispružio sam ruku da spriječim njen neljudski čin...

Za govor mržnje i nasrtaje na mene i CPC
kriva je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori
Bošnjaci.Net: Ustav i važeći zakoni u Crnoj Gori garantuju vjerska prava i slobode. Prilikom pokušaja Vlade Crne Gore da u organizaciji Ministarstva za ljudska i manjinska prava sprovede javne rasprave na ponuđeni nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti, prvo u Bijelom Polju a potom i u Kotoru i Podgorici, država je pokazala svoju nemoć dopustivši pokušaj linča Vas lično i članova delegacije CPC od strane pristalica Srpske pravoslavne crkve (SPC). Ko je kriv za govor mržnje i nasrtaje na Vas i CPC?
MITROPOLIT MIHAILO: Za govor mržnje i nasrtaje na mene i CPC kriva je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori. Ona me već nekoliko decenija verbalno napada, nasrće, fizički prijeti a bilo je i pokušaja ubistva. Uprkos svemu tome još sam živ. SPC me smatra njihovim glavnim neprijateljem. Zato mi je onemogućena sloboda kretanja po Crnoj Gori. Krećem se samo uz stalnu pratnju koja štiti moj fizički integritet. Najnoviji ispadi SPC u Bijelom Polju i u Kotoru to potvrđuju. Za razliku od takvih okolnosti u Crnoj Gori, u BiH sam se slobodno kretao i bio pozdravljen od Vašeg naroda i građana u više prilika u kojima sam se poklonio žrtvama Srebrenice.

Bošnjaci.Net: Da se osvrnemo i na video koji se pojavio na društvenim mrežema kada ste u pokušaju „proboja“ do sale gdje je bila zakazana javna rasprava u namjeri da se odbranite od direktnih napada, odgurnuli jednu ženu te se zbog toga naknadno izvinili. Podsjećamo da je samo par dana ranije u Bijelom Polju već imala prilike da se suoči sa scenarijom viđenim u Kotoru. Recite nam šta se dogodilo, da li su država i policija bili na visini zadatka?
MITROPOLIT MIHAILO: SPC je dovela staricu da izazove incident. Opšte je poznato da takve vinovnike incidenata kao i one u Bijelom Polju SPC plaća da izazivaju i izvršavaju nemire širom Crne Gore. Meni kao duhovniku nije svojstveno nikakvo verbalno ili fizičko konfrontiranje sa bilo kime. Starica se spremala da pljuvačkom ponizi moje dostojanstvo, i u samoodbrani od takvog nedostojnog napada ispružio sam ruku da spriječim njen neljudski čin pri čemu nije bilo nikakvog fizičkog kontakta. Sva je stvar na društvenim mrežama toliko iskrivljena i montirana u cilju da se neopravdano omalovažim i neistinito prikažem kao incidentan čovjek i nasilnik što ja nijesam. Nasilju i eskalaciji sukoba bila je izložena i moja pratnja. Naš dostojanstven i hrišćanski trpeljiv odgovor u mučnoj situaciji spriječio je mogući linč i pripremani scenario težeg sukoba sa krajnje od nas neželjenim posljedicama. Namjera je očigledna a scenario je brižljivo pripreman. Glavni vinovnik su SPC i pojedine srpske i prosrpske opozicione partije u Parlamentu Crne Gore, čiji su poslanici uz svetosavske popove predvodili organizovanu masu pristalica sa krajnje incidentnim i zlim namjerama.

Srbi su nebeski i Hristu najbliži narod
zato što su više vjekova razapinjani na krstu ropstva
za koje su im krivi Kur'an i Turci
Bošnjaci.Net: Činjenica je da SPC i dobar dio njenog sveštenstva među kojim se posebno izdvaja Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, često ispoljavaju ambicije nametanja svojih ortodoksnih stavova kao primarne istine, iako su oni u konfliktu kako sa historijskim činjenicama, tako i sa demokratskim načelima i principima. Pojedine izjave idu toliko u krajnost da se njihovim pravilnim tumačenjem zapravo ljudi pozivaju na nove „istrage poturica“ kada su fašizoidne izjave prema Bošnjacima u pitanju, ili na „istragu jeretika“ kada se govori o vjernicima CPC. Kakav je Vaš stav i stav Crnogoraca sa tim u vezi?
MITROPOLIT MIHAILO: Animozitet prema drugim narodima glavni je pokretač srpskoga nacionalizma, koji se razvija i širi, uglavnom, pod uticajem i patronatom Srpske pravoslavne crkve. Takvi stav prema nesrpskim narodima posljedica je netolerancije prema nacionalnoj i vjerskoj različitosti između brojnih naroda u Srbiji, na Balkanu, Evropi i svijetu. Tragični sukob mračnoga „srpskoga pravoslavlja“ sa ostatkom južnoslovenskih naroda nastao je zato što Srpska pravoslavna crkva doživljava sebe kao jedinoga kanonskog predstavnika pravoslavne religije na prostorima nekadašnje države Jugoslavije. Unutar te nekadašnje zajedničke domovine živjelo je više od 12 miliona ljudi koji u srcu i pameti nijesu se osjećali ni izjašnjavali kao pripadnici srpskoga naroda. Običnom, elementarnom pismenom čovjeku popisi su jasno stavljali do znanja da je Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija bila višenacionalna državna zajednica u kojoj Srbi, kao najbrojniji narod, nijesu imali ni višak ni manjak prava u odnosu na druge narode.

U CG SA PRATNJOM, U BIH SE SLOBODNO KREĆEM: SPC me smatra njihovim glavnim neprijateljem. Zato mi je onemogućena sloboda kretanja po Crnoj Gori. Krećem se samo uz stalnu pratnju koja štiti moj fizički integritet. Najnoviji ispadi SPC u Bijelom Polju i u Kotoru to potvrđuju. Za razliku od takvih okolnosti u Crnoj Gori, u BiH sam se slobodno kretao i bio pozdravljen od Vašeg naroda i građana u više prilika u kojima sam se poklonio žrtvama Srebrenice. SRPSKI NACIONALIZAM POD PATRONATOM SPC: Animozitet prema drugim narodima glavni je pokretač srpskoga nacionalizma, koji se razvija i širi, uglavnom, pod uticajem i patronatom Srpske pravoslavne crkve. Takvi stav prema nesrpskim narodima posljedica je netolerancije prema nacionalnoj i vjerskoj različitosti između brojnih naroda u Srbiji, na Balkanu, Evropi i svijetu. Tragični sukob mračnoga „srpskoga pravoslavlja“... CRNOGORSKI PARADOKS: Bez obzira što se oni deklarišu kao Crnogorci, više vole tuđe nego svoje. Nema države u svijetu koja više voli tuđe nego svoje. U Crnoj Gori veliki je broj političara koji više vole Srbiju nego Crnu Goru, srpsku nego crnogorsku himnu (državne simbole uopšte), Beograd nego Podgoricu i Cetinje... Zvuči paradoksalno, ali je istinito. SPC I AMFILOHIJE VODE OTVORENI RAT: Srpska pravoslavna crkva od dolaska Amfilohija za poglavara Crnogorsko-primorske mitropolije vodi otvoreni rat protiv svega crnogorskoga: nezavisne države, autokefalne crkve, crnogorskoga jezika, crnogorske kulture, istorije i tradicije, s namjerom da sve to prisvoji i pripoji srpskome nacionalnom korpusu. Ponašaju se oholo, drsko, bezobzirno i nasilnički. Stavljaju sebe iznad svih crnogorskih zakona. Devastiraju manastire, crkve, istorijske spomenike i bez ikakve dozvole države mijenjaju crnogorski ambijent. KRUCIJALNO PITANJE: Crnogorska vlast i država imali su i drugih velikih problema, pa su čekali da se stvore povoljniji uslovi za rješavanje pitanja položaja Crnogorske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Ostaje nam da vidimo, nadamo se u bliskoj budućnosti, kako će se riješiti ovo krucijalno pitanje za državu Crnu Goru i Crnogorsku pravoslavnu crkvu. VLAST MINIMIZIRA SRBOLJUBLJE I REINKARNIRANI NACI(ONALI)ZAM SPC: Vlast u Crnoj Gori uporno minimizira opasno djelovanje, klerikalizam i srboljublje kao reinkarnirani naci(onali)zam Srpske pravoslavne crkve, usmjereno upravo na razbijanje multikonfesionalnog i multietničkog sklada. Treba se samo prisjetiti postavljanja limenih crkava od Jadrana do Sinjajevine kao vida obilježavanja „srpske“ teritorije, kada je potpuno izostala reakcija tadašnje i sadašnje vlasti. Mnogi građani i danas su uvjereni da se sve to nije moglo odraditi bez saučesništva i pomoći vlasti.

Poslije Titove smrti budi se nacionalistički duh graditelja nove/stare stvarnosti, pravoslavno-srpskih ideologa, boračko-oslobodilačkih političara i svještenika vaspitanih u duhu vjerske nauke čiji je tvorac veliki srpski svetitelj Nikolaj Velimirović, „najtvrđi svetosavac“, koji je odavno došao do zaključka da su Srbi nebeski i Hristu najbliži narod zato što su više vjekova razapinjani na krstu ropstva za koje su im krivi Kur'an i Turci.

Crnogorci, više vole tuđe nego svoje
Bošnjaci.Net: Zvuči malo bizarno, prosto za nevjerovati, ali izgleda da u državi koja nosi naziv Crna Gora, time pravoslavna vjerska zajednica koja identitetski naravno pripada nacionalnim Crnogorcima, dakle, Crnogorska pravoslavna crkva, biva diskriminisana i to voljom ovozemaljskih političkih moćnika i sudova. Koji su to razlozi zbog kojih trpe vjernici i svještenstvo CPC?
MITROPOLIT MIHAILO: Svještenstvo i vjernici Crnogorske pravoslavne ckrve ostaju vjerni izvornome hrišćanstvu, čovjekoljublju, vjerskoj i nacionalnoj toleranciji, domovini Crnoj Gori kao suverenoj državi, istoriji, kulturi i tradiciji. Međutim, stvarnost u Crnoj Gori najbolje odslikavaju riječi publiciste Rajka Cerovića: „Ima u Crnoj Gori nimalo beznačajan broj osoba, koje sa zadovoljstvom nose tuđi samar, pri tome ne samo da ne priznaju da ih žulja, nego se njime ponosno šepure, tvrdeći da im stoji kao saliven“. Bez obzira što se oni deklarišu kao Crnogorci, više vole tuđe nego svoje. Nema države u svijetu koja više voli tuđe nego svoje. U Crnoj Gori veliki je broj političara koji više vole Srbiju nego Crnu Goru, srpsku nego crnogorsku himnu (državne simbole uopšte), Beograd nego Podgoricu i Cetinje... Zvuči paradoksalno, ali je istinito.

Bošnjaci.Net: Da pojednostavimo, zašto crnogorska vlast nije rješavala položaj CPC u proteklom periodu? Zašto se to danas pokušava pod plaštom navodne brige države za vjerska prava i slobode, čime se zapravo dovodi do odlaganja rješenja ovog osjetljivog pitanja?
MITROPOLIT MIHAILO: Jedna od definicija pod pojmom politika podrazumijeva sve aktivnosti usmjerene na ostvarivanje određenoga cilja. Srpska pravoslavna crkva od dolaska Amfilohija za poglavara Crnogorsko-primorske mitropolije vodi otvoreni rat protiv svega crnogorskoga: nezavisne države, autokefalne crkve, crnogorskoga jezika, crnogorske kulture, istorije i tradicije, s namjerom da sve to prisvoji i pripoji srpskome nacionalnom korpusu. Ponašaju se oholo, drsko, bezobzirno i nasilnički. Stavljaju sebe iznad svih crnogorskih zakona. Devastiraju manastire, crkve, istorijske spomenike i bez ikakve dozvole države mijenjaju crnogorski ambijent. Kad god im vlast ukaže da su izašli iz duhovne sfere i duboko zagazili u anticrnogorsku politiku, Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori čije je sjedište u Beogradu, odgovara različitim oblicima pritisaka na crnogorsku vlast i državu. Dovoljno je prisjetiti se aktuelnih događaja vezanih za donošenje zakona o vjerskim zajednicama. U tome otporu vlasti i državi Crnoj Gori imaju izdašnu pomoć Srbije i Rusije. Crnogorska vlast i država imali su i drugih velikih problema, pa su čekali da se stvore povoljniji uslovi za rješavanje pitanja položaja Crnogorske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Ostaje nam da vidimo, nadamo se u bliskoj budućnosti, kako će se riješiti ovo krucijalno pitanje za državu Crnu Goru i Crnogorsku pravoslavnu crkvu.

Političari su vodili popustljivu,
često i udvaračku politiku prema SPC
Bošnjaci.Net: Sve nam se čini da crnogorske vlasti više vode brigu šta se dešava u Islamskoj zajednici (IZ) nego u CPC. Da Vas upitamo i da nam otvoreno odgovorite, kako to da politički zvaničnici države Crne Gore koji se u nacionalnom smislu deklariraju kao Crnogorci, u proteklih 25 godine na raznorazne načine, uključujući i pozamašna finansijska davanja, pomagali su SPC i uvijek bili dobro prihvaćeni na skupovima u organizaciji ove crkve, čak i onim sa diskutabilnim povodima kao na primjer dodjela odlikovanja ljudima koji će kasnije biti optuženi za najmonstruoznije ratne zločine?
MITROPOLIT MIHAILO: Političari vode računa o potencijalnim glasačima jer su im potrebni njihovi glasovi. Pošto su prepoznali moć i sposobnost Srpske pravoslavne crkve za zavođenje narodnih masa, što je odista specifikum na ovim prostorima, političari su vodili popustljivu, često i udvaračku politiku prema SPC. Tako su se najbolje pridobijali glasovi ljutih srpskih nacionalista koji su u „mističnoj svetosavskoj ekstazi“ slijedili poziv srpskog patrijarha i naročito glas mitropolita Amfilohija.

Bošnjaci.Net: Prije nekoliko dana Rifat Fejzić, koji je nakon sprovedenih statutarnih izmjena u IZ Crne Gore dobio priliku da se i po treću put kandiduje za položaj Reisa IZ i kao jedini kandidat bude re-izabran na tu funkciju, izjavio kako odnosi među vjerskim zajednicama u Crnoj Gori nisu na potrebnom nivou te kao razlog tome naveo utjecaj SPC. Ovakva izjava dolazi nekako zaprepašćujuće kada nam se svakodnevno serviraju bajke o multikonfesionalnom i multietničkom skladu u Crnoj Gori. Da li crnogorsko društvo zaslužuje ovakve epitete kada je suživot među različitim vjerama i nacijama u pitanju?
MITROPOLIT MIHAILO: Vlast u Crnoj Gori uporno minimizira opasno djelovanje, klerikalizam i srboljublje kao reinkarnirani naci(onali)zam Srpske pravoslavne crkve, usmjereno upravo na razbijanje multikonfesionalnog i multietničkog sklada. Treba se samo prisjetiti postavljanja limenih crkava od Jadrana do Sinjajevine kao vida obilježavanja „srpske“ teritorije, kada je potpuno izostala reakcija tadašnje i sadašnje vlasti. Mnogi građani i danas su uvjereni da se sve to nije moglo odraditi bez saučesništva i pomoći vlasti. Naravno da sve to utiče na odnose među crkvama i vjerskim zajednicama. Crnogorska pravoslavna crkva svakodnevno ukazuje na one koji grade i one koji ruše multikonfesionalni i multietnički sklad.

Među Bošnjacima i Crnogorcima
nema razloga za netrpeljivost
Bošnjaci.Net: Nakon prošlogodišnjeg javnog nastupa Amfilohija Radovića, Mitropolita Crnogorsko-Primorskog pri SPC, u kojem je iznio niz uvreda na račun muslimana i sljedbenika CPC, te uporedbom „istrage poturica“ sa obračunom pripadnika SPC sa vjernicima CPC ispred crkve Ružice na Sinjajevini prije desetak godina, kao i u tom kontekstu izvedene konstatacije o tome kako je „strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi sa lažnom vjerom“ od smrti ubijenih ljudi, svima je više postalo jasno kakav multikonfesionalni sklad se nudi u Crnoj Gori. Iz IZ u CG i njenog najpozvanijeg predstavnika Rifata Fejzića, uslijedila je više nego mlaka reakcija. Da li CPC ima načina i mogućnosti da se suprotstavi širenju govora mržnje od strane visokih predstavnika SPC a koji u krajnjem slučaju rezultiraju i obespravljenim položajem pripadnika naroda i vjerskih zajednica koji se nađu na udaru SPC?
MITROPOLIT MIHAILO: Crnogorska pravoslavna crkva, uz redovnu hrišćansku misiju kao glavnu, nastoji da se suprotstavi i odupre pogubnom djelovanju Srpske pravoslavne crkve da se u svijest nesrpskih naroda integriše srpska svijest. Srpska pravoslavna crkva postala je pristrasan tumač prošlosti Srbije i međunarodno priznatijeh država na teritoriji nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ponijeti idejom srboljublja, pod jakim uticajem i pritiskom Srpske pravoslavne crkve, u Srbiji su uveli nove/stare pojmove i poglede na procese evropskih integracija, na istorijska zbivanja, društveno-političke i ekonomske promjene u savremenome svijetu. Svi evropski i svjetski narodi koji su izrazili neslaganje sa promašenom politikom i srednjevjekovnijem ideološkim konceptom Srbije (sami protiv svih), postali su djeca đavola, bezbožnici, borci protiv Oca Nebeskoga, krivci za raspinjanje Gospoda Isusa Hrista, izumitelji tragične sudbine propasti svijeta koji se sroza u kaljugu nepravde i brutalne sile. Taj koncept i politička strategija pomaže im da njeguju iluziju o obnovi Dušanova carstva, iako znaju univerzalnu istinu da su sva zemaljska carstva propadljiva. Otpor koji tom duhovnom nasilju pruža Crnogorska pravoslavna crkva glavni je razlog što se nalazi na udaru Srpske pravoslavne crkve i njenih pristalica.

MITROPOLIT MIHAILO: Još u cijelom regionu nije izvršen proces priznanja, praštanja i pomirenja. Nije ni započet, a kamoli okončan proces denacifikacije glavnog agresora u ratnim dešavanjima, Srbije i SPC.

Bošnjaci.Net: Da li među Bošnjacima i Crnogorcima ima razloga netrpeljivosti? Kako CPC vidi etničke i konfesionalne odnose u Crnoj Gori?
MITROPOLIT MIHAILO: Među Bošnjacima i Crnogorcima nema razloga za netrpeljivost. Crnogorci pripadaju zajednici evropskih naroda a ne jednom, „nebeskom narodu“. Crnogorci ne teže kao Srbi da imaju osobine božanskoga nebeskoga duhovnoga sadržaja. Crnogorska pravoslavna crkva želi mir, slogu i ljubav među svim narodima u svijetu, napredak i blagostanje, bez ikakvih diskrimantorskih odnosa. Iskreno vjerujemo da Crna Gora ima snage da se izgradi ne kao srednjovjekovna država, već kao multinacionalno, multikulturno društvo ravnopravnih građana, zasnovano na poštovanju svih ljudi i zaštiti ljudskih sloboda i prava. U tome ne smije stati ni pred kakvom ideološkom preprekom.

Da bi se drugi oslobodili od velikosrpske hegemonije
nužno je da se Srbija oslobodi od velikosrpske hegemonije
Bošnjaci.Net: Gledajući slike napada na Vas i Vašu delegaciju, prva asocijacija je bila: devedesete! Kada se pomenu ‘90-te godine, to nas podsjeća na vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i na genocid nad Bošnjacima. Dakako i vremena policijskih represalija, ubistava i fizičkog zlostavljanja, hapšenja, deportacija, otmica, politički motivisanih i montiranih sudskih procesa u Crnoj Gori i Srbiji. Žrtve su ogromne, ratni zločinci dobrim dijelom još uvijek na slobodi... Šta više, nalaze se u vrhovnim strukturama izvršnih vlasti. Kako sa distance od 20 godina od okončanja rata komentarišete protekli period, kao i koje su to opasnosti koje proističu iz aktuelne pogrešne politike i šta bi to moglo da nam se desi tokom narednih 20 godina, ukoliko hitno ne dođe do adekvatne reakcije društva na sve pojave povampirenja fašizma?
MITROPOLIT MIHAILO: Sa distance od 20 godina koje nas dijele od tragičnih događaja u Bosni i u ratovima vođenim u bivšoj Jugoslaviji, gledam veoma kritički. Jer još u cijelom regionu nije izvršen proces priznanja, praštanja i pomirenja. Nije ni započet, a kamoli okončan proces denacifikacije glavnog agresora u ratnim dešavanjima, Srbije i SPC. Srbija i SPC se još uvijek a i veoma teško odriču, u stvari i bolje rečeno, ne odriču svojeg milenijumskog imperijalizma prema drugim narodima i njihovim državama i teritorijama u cijelom regionu Balkana istupajući kao regionalni hegemon. Njihov osnovni stav je da Srbija nije bila agresor, kao i da ratovi vođeni na tlu bivše Jugoslavije nijesu bili epohalna grješka i tragedija, već neuspjeh. Da bi se drugi oslobodili od velikosrpske hegemonije nužno je da se Srbija oslobodi od velikosrpske hegemonije denacifikacijom, što je dugotrajan proces u kome je neophodna pomoć moćne međunarodne zajednice.

Nužna je emancipacija Srbije
njenom denacifikacijom ali i depolitizacijom SPC

ZABORAV ZLOČINA OPASNIJI OD POČINJENOG ZLOČINA: Agresivna i militantna SPC ne samo da ne žali žrtve i da se ne izvinjava za zlo i zločin počinjen u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu, već ga prikriva i falsifikuje nesporne činjenice radeći sve da se on zaboravi. A zaborav zločina je produženi, odnosno novi zločin koji vodi budućim zločinima, u stvari ponavljanju tragične istorije. Zato je, po mišljenju mnogih, zaborav zločina opasniji od niza već počinjenih zločina. Normalno u svemu tome osnovni cilj bivšeg, sadašnjeg i budućeg agresora je prikriti aktivnu i jednu od vodećih uloga SPC u genocidu nad Bošnjacima. U ŠKOLAMA IZUČAVATI O GENOCIDU NAD BOŠNJACIMA: Neophodno je u školske programe uvrstiti potpunu istinu o tragediji Bosne, a to je obavezno izučavanje genocida nad Bošnjacima, kako se više nikada nikome ne bi mogli ponavljati. U tome treba slijediti primjer suočavanja Njemaca sa posljedicama 2. svjetskog rata i miroljubivu i veliku politiku Vili Branta. SRBIJA, SPC I SANU OSVAJAČKE I GENOCIDNE NAMJERE: Namjere Srbije, SPC i SANU kao nosilaca velikosrpskog projekta nijesu samo osvajačke, već i genocidne. U njihovoj srži i krajnjoj poruci i cilju, odnosno namjeri nije samo okupacija naroda i zemalja regiona, već i njihova denacionalizacija kao u doba cara Dušana. ISLAMSKA ZAJEDNICA NIJE REAGOVALA KAKO PRILIČI: Kletvoprestupnicima nećemo dozvoliti da unose neslogu među Crnogorcima i građanima Crne Gore, jer smo mukotrpno obnovili i crkvu i državu. Crnogorci su sve više svjesni sprskih političkih avantura koje izazivaju nered u zemlji i u regionu nazivajući islam lažnom vjerom. I na ovakve kletvoprestupničke izjave Islamska vjerska zajednica ipak nije reagovala kako to priliči, kao da ni jedni ni drugi ne znaju da je vizantijski car Manojlo rekao da su islamski Bog i hrišćanski Bog jedno isto Božanstvo. A antiohijski patrijarh Ignacije, kaže kao i vi, mi hrišćani istoka nalazimo se u traženju lica Božjeg, i mi kao i Vi se obraćamo tvorcu neba i zemlje i tražimo Božji oproštaj! Neka je Bog sa Vama, zaključuje on. Aleksandrijski patrijarh za islam kaže da je to religija Velikog Boga i njegovog apostola Muhammeda, a ja velim, potreban je jači dijalog sa Islamom i ostalim religijama.

Bošnjaci.Net: Moramo naglasiti da smo Vam zahvalni što ste u dva navrata boravili u Srebrenici i poklonili se žrtvama genocida. Preživjele žrtve kao i cjelokupna bošnjačka zajednica cijene što ste kao poglavar CPC osudili genocid nad Bošnjacima. Za razliku od Vas i CPC, iz SPC i njenog vrha još uvijek Bošnjacima nije upućeno iskreno žaljenje niti izvinjenje za genocid. Uz to svjedoci smo politike SPC prikrivanja i falsifikovanja nepobitnih činjenica o učešću u genocidu i sa ciljem negacije genocida. Da li je ovakav stav prouzrokovan nastojanjima da se prikrije aktivna uloga SPC kroz raznu pomoć i podršku učesnicima u genocidu nad Bošnjacima poput Miloševića, Karadžića, Mladića, Arkana, Šešelja...?
MITROPOLIT MIHAILO: Da bi se izvršila emancipacija cijelog regiona Balkana nužna je emancipacija Srbije njenom denacifikacijom ali i depolitizacijom SPC. Agresivna i militantna SPC ne samo da ne žali žrtve i da se ne izvinjava za zlo i zločin počinjen u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu, već ga prikriva i falsifikuje nesporne činjenice radeći sve da se on zaboravi. A zaborav zločina je produženi, odnosno novi zločin koji vodi budućim zločinima, u stvari ponavljanju tragične istorije. Zato je, po mišljenju mnogih, zaborav zločina opasniji od niza već počinjenih zločina. Normalno u svemu tome osnovni cilj bivšeg, sadašnjeg i budućeg agresora je prikriti aktivnu i jednu od vodećih uloga SPC u genocidu nad Bošnjacima.

Mitropolit Amfilohije u Crnoj Gori pozivom na linč
i stalnom propagandom da su muslimani „lažna vjera“
čime on neprestano truje narod
Bošnjaci.Net: Šta mislite, da li su oni koji su imali aktivnu ulogu u ratu u BiH, koji su juče pozivali na „istrage poturica i jeresa“ a danas pokušavaju da linčuju vrhovnog poglavara Crnogorske pravoslavne crkve, zamijenili duhovni postulat u hrišćanstvu „ljubi bližnjega svoga“ u „ubij bližnjega svoga“?
MITROPOLIT MIHAILO: Zamjenu duhovnog postulata „ljubi bližnjega svoga“ u „Ubij bližnjega svoga“ nikada nijesu ni napuštali. Taj postulat pothranjuje i podstiče mitropolit Amfilohije u Crnoj Gori pozivom na linč i stalnom propagandom da su muslimani „lažna vjera“ čime on neprestano truje narod.

U školske programe uvrstiti potpunu istinu o tragediji Bosne,
a to je obavezno izučavanje genocida nad Bošnjacima,
kako se više nikada nikome ne bi mogli ponavljati
Bošnjaci.Net: Nasljednici ideologije optuženika za ratne zločine Karadžića i Mladića, negiranjem genocida u Bosni i Hercegovini nastoje zapravo stvoriti ambijent po kome se opravdavaju užasni zločini genocida nad Bošnjacima. Da li smatrate da se u školske programe treba uvrstiti obavezno izučavanje genocida nad Bošnjacima kako se ovakvi monstruozni zločini koje je svijet prije toga posljednji put vidio tokom holokausta nad Jevrejima u nacističkoj Njemačkoj, nikada više i nikome ne bi mogli ponoviti? Kako slijediti primjer suočavanja Njemaca nakon Drugog svjetskog rata zahvaljujući kome su danas Njemačka i njeno društvo izuzetno cijenjeni?
MITROPOLIT MIHAILO: Neophodno je u školske programe uvrstiti potpunu istinu o tragediji Bosne, a to je obavezno izučavanje genocida nad Bošnjacima, kako se više nikada nikome ne bi mogli ponavljati. U tome treba slijediti primjer suočavanja Njemaca sa posljedicama 2. svjetskog rata i miroljubivu i veliku politiku Vili Branta. U tom pravcu i duhu je CPC uz pomoć Dukljanske akademije i NVO-a Crnogorski kulturni forum na Cetinju organizovala veliki naučni i društveni skup uz prisustvo brojnih predstavnika Srebrenice i Vukovara pod sloganom „Da se više nikad ne ponovi“. Republika Srpska je entitet nastao na genocidu nad Bošnjacima i predstavlja ratni plijen, odnosno ratnu dobiti velikosrpstva i Srbije u BiH. Tako je nepravedno umjesto da plaća ratnu odštetu Bosni, Srbija nagrađena za počinjeni zločin i genocid.

Bošnjaci.Net: Pored SPC i druga važna isntitucija u Srbiji, Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU) ima zapaženu i aktivnu ulogu u događajima sa početka devedesetih. Ovih dana se jedan od odbora SANU javno oglasio povodom bosanskog jezika negiranjem postojanja istog. Koliko nam je poznato, ni crnogorski jezik i crnogorska nacija pa ni CPC ne kotiraju dobro kod SANU. Još jedna paralela identičnih stavova institucija iz Srbije prema bošnjačkom i crnogorskom nacionalnom, vjerskom, kulturološkom... Šta je to što još uvijek ne da mira našim susjedima?
MITROPOLIT MIHAILO: Već sam istakao da namjere Srbije, SPC i SANU kao nosilaca velikosrpskog projekta nijesu samo osvajačke, već i genocidne. U njihovoj srži i krajnjoj poruci i cilju, odnosno namjeri nije samo okupacija naroda i zemalja regiona, već i njihova denacionalizacija kao u doba cara Dušana. Zato se pjevalo u pripremama za rat i u ratu 90-tih godina, „Ne tražimo ništa novo, samo carstvo Dušanovo“. Dakle, cilj velikosrpskog hegemona i osvajača nije samo okupirati i osvojiti, već asimilovati i denacionalizovati svoje dežurne mete, odnosno objekte svoje agresije. Otuda velikosrpska intencija za duhovnim zatiranjem Crnogoraca, Bošnjaka, Makedonaca i drugih.

MITROPOLIT MIHAILO: SANDŽAK JE MOST SPAJANJA MEĐU NARODIMA, KULTURAMA, RELIGIJAMA... Sandžak je za nas most spajanja među ljudima. Time i među narodima, kulturama, religijama u svoj njihovoj različitosti i polifoniji u stvaranju i razmjeni dobara duhovne i materijalne prirode. Taj most ne smije postati zid razdvajanja. Mi smo posvećeni i vjerujemo u taj most kao što smo posvećeni i vjerujemo u dobro i napredak svih na Balkanu, Evropi i svijetu.

Bošnjaci.Net: Da li Vam se čini da će današnji protivnici CPC iz redova vladajućeg režima isto kao i u slučaju sa crnogorskom državnošću, onoga momenta kada to bude isključivo njihov lični interes, olako odbaciti ideologiju iz perioda negiranja ili pasivne opstrukcije CPC te preko noći postati „barjaktari“ iste? Kakav je odnos hrišćanstva prema ovakvim pojavama?
MITROPOLIT MIHAILO: Kao što sam već u prethodnom odgovoru naveo interesi vode političke elite. Uz interese sazrijeva sve više svijest kod naše vlasti da nema nezavisne države Crne Gore bez CPC. Posljedica toga je sve veće prihvatanje principijelnih i tradicionalnih stavova CPC od strane naše vlasti. Ona, svjedoci smo, uviđa sve više da su naši patriotski i tradicionalni stavovi suština opstanka i napretka Crne Gore kako kroz prošlost dužu od jednog milenijuma tako i kroz sve buduće vjekove. Hrišćanstvo je isuviše univerzalno i principijelno da bi se mijenjalo u svojem toliko puta već dokazanom ispravnom i istinitom tradicionalizmu. CPC slično kao i crkve u modernim evropskim državama dijeli evropske vrijednosti.

Kletvoprestupnicima nećemo dozvoliti
da unose neslogu među Crnogorcima
i građanima Crne Gore
Bošnjaci.Net: Da li u tom duhu CPC vidi prepreku u uspostavljanju dobrih međuljudskih, međususjedskih, međureligijskih i međuvjerskih odnosa kroz prekograničnu saradnju a koja je pogotovo Kopenhagenskim kriterijima strogo propisana za sve članice kandidate za prijem u EU kao obavezan domaći zadatak kojim se treba dokazati spremnost aplikanata da i praktično na djelu pokažu svoju privrženost evropskim demokratskim principima i načelima?
MITROPOLIT MIHAILO: Nepodudaranje deklarativnog i stvarnog je prepreka uspostavljanju dobrih međuljudskih, međureligijskih i međuvjerskih odnosa kroz prekograničnu saradnju. Dijalog istine je potreban i treba ga nastaviti u atmosferi tolerancije i opšteg vjerovanja da sve religije vode Bogu i da su sve Božanskog porijekla.
Kletvoprestupnicima nećemo dozvoliti da unose neslogu među Crnogorcima i građanima Crne Gore jer smo mukotrpno obnovili i crkvu i državu. Crnogorci su sve više svjesni srpskih političkih avantura koje izazivaju nered u zemlji i u regionu nazivajući islam lažnom vjerom. I na ovakve kletvoprestupničke izjave Islamska vjerska zajednica ipak nije reagovala kako to priliči, kao da ni jedni ni drugi ne znaju da je vizantijski car Manojlo rekao da su islamski Bog i hrišćanski Bog jedno isto Božanstvo. A antiohijski patrijarh Ignacije, kaže kao i vi, mi hrišćani istoka nalazimo se u traženju lica Božjeg, i mi kao i Vi se obraćamo tvorcu neba i zemlje i tražimo Božji oproštaj! Neka je Bog sa Vama, zaključuje on.
Aleksandrijski patrijarh za islam kaže da je to religija Velikog Boga i njegovog apostola Muhammeda, a ja velim, potreban je jači dijalog sa Islamom i ostalim religijama. Interesantno je napomenuti da je carigradski patrijarh Atinagora Prvi ulazio bos u Omarovu džamiju, a i ja, Mihailo, isto tako, samo kao civil. A ruski patrijarh čestitao je 1100 godina Islama pri Uralu, i da je „blagosloveno Vaše služenje narodu Božjem“. Nikada Gospod Isus Hristos nije toliko ponižen koliko danas u Crnoj Gori, od strane srpskih popova i njihovog pukovnika Amfilohija Radovića. Srpski popovi osuđuju i aktuelnog patrijarha carigradskog Vartolomeja kao jeretika zbog njegovih ekumenskih ideja. Takvo mišljenje imaju i monasi na Svetoj Gori. Ekumenizam je za njih potpuno uništenje pravoslavlja. Cilj ekumenizma je da ujedini sve religije jer se do Boga može doći kroz hrišćanstvo, islam, judaizam... pa nije potrebno obraćanje jedne religije u drugu. Već je potrebno jedinstvo u različitostima. Kako poručuju srpski popovi, u Crnoj Gori će biti još brojnije okupljanje povodom ostvarenja njihovih ideja i da će se sa njima solidarisati država Srbija i Sv. Sinod SPC zbog ugroženosti svetosavske crkve u Crnoj Gori. Ovo potvrđuje srpski pop, Srbocrnogorac, dobro poznat gradu pod Trebjesom. Iz ove elaboracije jasno se vidi ko na djelu pokazuje svoju privrženost evropskim i svjetskim demokratskim principima i načelima i univerzalizmu religija. A takođe se vidi ko je protiv. Ne vjerujem da može SPC odnosno njena filijala sa pukovnikom Amfilohijem sa nekoliko SrboCrnogoraca, plaćenika, koji kao „elita“ prave nered po Crnoj Gori želeći da ponove Srebrenicu, Vukovar, Pale, Dubrovnik i druga stratišta širom ratom zahvaćenih teritorija bivše Jugoslavije, uspjeti u svojoj zloj namjeri. Neće uspjeti iako je Srpska filijala SPC iz Beograda bila i ostala protiv crnogorskog referenduma, članstva u NATO, u EU, protiv priznavanja Kosova za koje srpski pukovnik Amfilohije kaže, dovoljno je kazati „njet“ i Kosovo je spašeno, ili dovođenjem ruskih kozaka da čuvaju Cetinje od Crnogoraca.

Sandžak je za nas most spajanja među ljudima
Bošnjaci.Net: Da li je Sandžak kao moderna evropska prekogranična regija u granicama suverenih i međunarodno priznatih država Crne Gore i Srbije, dakle bez mijenjanja postojećih granica i u skladu sa Ustavima država Crne Gore i Srbije, šansa za tretiranje granice kao mosta spajanja među ljudima umjesto zida koji ih razdvaja?
MITROPOLIT MIHAILO: Sandžak je za nas most spajanja među ljudima. Time i među narodima, kulturama, religijama u svoj njihovoj različitosti i polifoniji u stvaranju i razmjeni dobara duhovne i materijalne prirode. Taj most ne smije postati zid razdvajanja. Mi smo posvećeni i vjerujemo u taj most kao što smo posvećeni i vjerujemo u dobro i napredak svih na Balkanu, Evropi i svijetu.

Neka genocid u Srebrenici
bude posljednji
u istoriji savremenog svijeta

MITROPOLIT MIHAILO POLAŽE CVIJEĆE I POKLANJA SE ŽRTVAMA GENOCIDA U SREBRENICI: Ako mi godine dozvole i iduće godine ću se pokloniti žrtvama Srebrenice.

Bošnjaci.Net: Na kraju ovog razgovora, milomo Vas za poruku svim dobrim ljudima širom Crne Gore, regiona a eto zahvaljujući našem portalu, i širom svijeta.
MITROPOLIT MIHAILO: Posvetite se miru u sebi i među ljudima cijelog svijeta. Istinski istrajavajte na poštovanju različitosti i stvaranju dobra, ljepote, istine i pravde. Neka genocid u Srebrenici bude posljednji u istoriji savremenog svijeta.

Ako mi godine dozvole i iduće godine ću se pokloniti žrtvama Srebrenice.

Bošnjaci.Net: U ime tima Bošnjaci.Net zahvaljujemo vam se na izdvojenom vremenu uz želje za dobro zdravlje i dugi vijek, najiskrenije želimo uspjeh na polju ostvarivanja vjerskih prava i sloboda za pripadnike Crnogorske pravoslavne crkve. Hvala još jednom, svako dobro i neka je Božiji mir na sve čestite ljude.
MITROPOLIT MIHAILO: Hvala i Vama na lijepim željama i iskazanom interesovanju. Slava Bogu koji nas je udostojio u svojoj beskrajnoj ljubavi i doprinio obnovi vjere i povjerenja među našim narodima i napretku naše dvije zemlje. Vjerujem da ćemo služiti uspostavi mira i ljubavi među njima. Neka je blagosloveno svako služenje narodu Božjem, i u to ime želim vam srećan nastupajući Bajram.