Kolumne
IZBJEGLICE S ISTOKA I PATOLOŠKO PONAŠANJE ČOVJEČANSTVA
|
|
Autor: Prof. dr. Zemir Sinanović
Objavljeno: 23. August 2015. 22:08:00
Moj narode – Bošnjaci, ukoliko se brzo društveno i državno adekvatno ne probudimo i ne angažujemo; kao narod ulazimo u fazu koja nam na ovim prostorima obezbjeđuje društveni i državni ambijent gori nego u bilo kojoj zemlji na Planeti!
Prije razmatranja trenutne izuzetno teške i složene ali i sa aspekta perspektive (i) nepredvidljive društvene i državne pozicije Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, odlučio sam se za telegrafski osvrt na tešku agoniju na zapadnom Balkanu koju ovih dana proživljavaju izbjeglice iz mnogih (muslimanskih) zemalja.
Od nastanka ljudskog roda do danas, čovječanstvo je bezbroj puta prolazilo kroz teške i nadasve turbulentne faze svoje opstojnosti. Nad nevinim narodima, vršeni su mnogi masovni zločini ali i najteži ratni zločini – zločini genocida (npr. zadnje iskustvo Bošnjaka); narodi su masovno stradavali i ubijani; a neki narodi su čak i potpuno nestajali/zamjenjivani drugim narodima. U svim navedenim historijskim procesima, posebno onima koji su se odvijali u miru, rijetko kao danas da je čovječanstvo spustilo svoj um i razum na „nižu granu“ - jer nikada čovječanstvo nije bilo u većem obilju materijalnog i drugog zadovoljstva (u jednom svome dijelu) ali istovremeno (u drugom svome dijelu) čovječanstvo nikada nije imalo manje materijalnog i drugog zadovoljstva. U navedenim odnosima/antagonizmima nestao je pojam humanizma/“čovjek se vratio na drvo“; nestali su humanizam i tolerancija do te mjere da „čovjek“ čovjeka istrebljuje; planski i sistematski sprječava njegov razvoj; a posebno sada već očito proizvodi se državni i društveni ambijent u pojedinim državama koji ima za posljedice masovna i svirepa ubistva nevinih ljudi; umiranje od gladi na hiljade ljudi; masovne teške bolesti sa smrtnim posljedicama;... Navedene međusobne nehumanosti među ljudima „natjerale“ su današnje čovječanstvo da „obori glavu“ od bruke i sramote šta radi svojoj vrsti. Ako izvršimo telegrafsku analizu sadržaja serija o „životinjskom carstvu“ nigdje nećemo naići na niži nivo neuhumanosti među životinjama, kao što se to ovih dana čini izbjeglicama na zapadnom Balkanu (npr. zadnji scenarij na grčko-makedonskoj granici).
Šta je razlog ovakvog patološkog ponašanja čovječanstva? Mogli bi nabrajati bezbroj razloga i varijanti; ali jedno je sigurno da je čovječanstvo u svojim geopolitičkim slagalicama izgubilo iz vida (i) mogućnost da se usljed „arapskog proljeća“ i drugih projektovanih/namjernih kriza mogu izazvati (i) nezapamćene migracije ali i druge oblike opasnijih destrukcija, koji u konačnici mogu promijeniti značajno životne tokove na Planeti zemlji. Izrazi lica izbjeglica sa grčko-makedonske granice govore da „oni idu dalje“ – pa makar i kroz minska polja ali (i) da više neće živjeti u državama i društvima u kojima su planski projektovane razne teške krize: ratovi, masovna ubijanja, silovanja, siromaštva, transgeneracijska besperspektivnost,...
Šta radi bosanskohercegovačko društvo i država? Ovih dana talasi izbjeglica pristižu u blizini (i) granica BiH – bosanski „mudraci“ kažu „mi smo spremni“???; iako se ne može primjetiti da smo bar pripremili kišobrane i vodu za piće za realno očekujući veliki talas izbjeglica u BiH, a da ne govorimo o organizovanim velikim prihvatnim centrima i drugim oblicima državnog i društvenog preventivnog organizovanja (npr. BiH ima samo jedan prihvatni centar u koji može primiti par porodica iz krizni žarišta – njih stotinjak). Druge države su digle i policiju i vojsku na noge, kako im situacije ne bih ispala ispod kontrole.
Šta se može desiti (u) Bosni i Hercegovini? Mnoge države su se opredjelile za izgradnju „torova“ – da ograde svoje granice; logično je da će se u cilju izbjegavanja neželjenih posljedica za sebe - neke države opredjeljivati za (plansko) uspostavljanje koridora za izbjeglice prema drugim/susjednim zemljama, a sasvim vjerovatno (i) prema BiH. Uzmimo za primjer sljedeću supoziciju: Mađarska se ograđuje i neda prelazak izbjeglica iz Srbije na svoju teritoriju; Srbija još dugo neće moći nositi teret brojnih izbjeglica; izbjeglice neće nazad ni po cijenu života; jedini mogući - najrealniji scenario je da se izbjeglice iz Srbije ali i iz ostalih država iz susjedstva (npr. Makedonije) počnu masovnije prelijevati u Bosnu i Hercegovini. Iskreno rečeno, sa aspekta sigurnosti sam veoma zabrinut tzv. privremenim stankama - zadržavanjima izbjeglica u nekim zemljama, gdje se može desiti i vrbovanje nekih od izbjeglica i kao takve planski ubaciti u Bosnu i Hercegovinu sa namjerom izvođenja terorističkih i drugih djelatnosti sa „islamskim rukopisom“; što bi u konačnici nekim (tradicionalno) destruktivnim snagama u BiH ali i u njenom susjedstvu moglo poslužiti za dalji nasrtaj na teritorijalni integritet i suverenitet BiH.
Šta rade Bošnjaci, kao najbrojniji narod i narod koji bi trebao/morao biti ključni faktor za sve sadašnje i buduće tokove u BiH? Bošnjaci kao narod su zbunjeni i prepušteni snažnim globalnim, regionalnim i lokalnim/nacionalnim „talasima“ koji Bošnjake „nose“ tamo ne gdje Bošnjaci žele već u zavisnosti od toga koji talas je nadjačao jedan drugi (globalni/regionalni/lokalni). Ako se uzmu u obzir globalna, regionalna i lokalna događanja i odnos Bošnjaka naspram istih, da se zaključiti da su Bošnjaci kao narod „zapušteni“/adekvatno ne procjenjuju sadašnju situaciju i buduće moguće tokove njenog razvoja – po prvi put u svojoj historiji možda su Bošnjaci (i) najnespreminiji za prihvat i/ili odgovor na aktuelne a posebno nadolazeće izazove (državne, nacionalne i vjerske) koji umnogome mogu odrediti dalju sudbinu Bošnjaka na ovim prostorima, pa čak (i) nametnuti Bošnjacima dva teška oblika rješenja njihove sudbine: (1) da Bošnjaci izgube svojstvo faktora u matičnoj državi BiH i da im bude bolje u bilo kojoj zemlji na Planeti nego u BiH; (2) i/ili da Bošnjaci, zbog društvene i državne presije ali i sveukupne loše pozicije kao naroda u BiH, krenu slično kao i njihova braća (po vjeri) u egzodus - napuštanje BiH (prvo iz manjeg entiteta a onda i iz ostatka BiH; što se zapravo masovno i dešava – samo mi to „ne znamo“). Naravno, ovo je „samo“ još jedna od demagogija za one Bošnjake koji su najpozvaniji, najprozvaniji i najodgovorniji za stanje svoga naroda - Bošnjaka.
Bošnjački društveni i državni predstavnici, u gubljenju „rata“ – sveukupne teške i neizvjesne pozicije Bošnjaka u BiH „samo“ ponavljaju licemjernu i podaničku poruku: „Nikada nije bilo više Bosne i Hercegovine i nikada Bošnjaci nisu imali bolji državni i društveni položaj“. Zadnji primjer: Prekjuče, u Mostaru su hrvatski i srpski predstavnici na najvišem nivou razgovarali o veoma važnim političkim pitanjima vezanim za državu BiH – naravno bez Bošnjaka, jer (i) oni znaju da Bošnjaci nisu više faktor u matičnoj državi – državi BiH. Paralelno sa navedenim, Bošnjaci svode svoje međusobne teške „račune“ koji su godinama bili pod društvenim i državnim „tepihom“, ali ih je očito neko planski izvukao ispod „tepiha“ sa namjerom da Bošnjaci (i) ono malo svoje politilčke i sveukupne društvene i državne energije utroše u međusobnim optuživanjima, koja u konačnici vode u različite oblike međusobnog sukobljavanja Bošnjaka, od kojih nisu isključeni (i) oni najteži.
Danas, kao rijetko kada u svojoj historiji, Bošnjaci su uspješno uspostavili dijagnozu svoje „teške“ društvene i državne bolesti - pozicije. Međutim, još niko – niti od pojedinaca niti od institucija ili institucionalnih predstavnika ne nudi niti najmanji oblik „terapije“ za oporavak „teškog“ društvenog i državnog „pacijenta“ – Bošnjaka. Zašto? Zato što najprozvaniji i najpozvaniji Bošnjački predstavnici to ne rade, iz više razloga: jedni to ne znaju uraditi jer su kao nesposobni sa izraženim podaničkim mentalitetom instalirani na veoma odgovoren društvene i državne pozicije sa kojih bi trebali adekvatno i reagovati; da ne govorimo o onim „Bošnjacima“ koji su u kriminalu; nemoralu; licemjerstvu, munafikluku, možda (i) izdaji,.... i koji su narodnim jezikom rečeno možda „u šahu“ od svojih mentora a možda obnašaju (i) važne društvene i državne pozicije (i) možda im valja raditi protiv svoga naroda i svoje države jer im je prošlost „puno teška“ a mentori možda nad njima „dežuraju“. Oni Bošnjaci koji su pošteni, sposobni, školovani, patriotski odani (i) koji naprave prvi istinski korak ka pomoći svome narodu i svojoj državi bivaju odmah/u startu ismijavani; kada to ne uspije – onda budu prljavo ali neosnovano diskreditovani; a ako i dalje „tvdoglavo“ idu da pomognu svome narodu i svojoj državu onda im se (možda) diskretno sugeriše da odustanu jer su „čudna“ vremena. Ipak, pored svega, znam mnoge Bošnjake koji su spremni položiti i koji polažu sve navedene ispite/testove, i koji se bore za svoj narod i svoju državu, bez obzira na cijenu. Dok navedeni ne preuzmu vođstvo nad narodom – Bošnjacima i državom – BiH valja nam trpiti, trpiti sa neizvjesnim konačnim ishodom i za narod – Bošnjake i za državu - BiH.
Kao aktivni član Islamske vjerske zajednice, imam pravo i obavezu promišljati (i) na sljedeći način: Islamska vjerska zajednica, kao najsvjesniji dio Bošnjaka, treba/mora napraviti korak više i „izići“ iz svoga mandata/nadležnosti na način da jače uđe u društvene i državne tokove sa namjerom da svojim snažnim autoritetom i velikim kapacitetom pomogne oporavku Bošnjaka ali (i) konačnom revidiranju prvog safa/reda bošnjačkih društvenih i državnih predstavnika, na način da: u prvom bošnjačkom safu/redu budu isključivo i samo najpošteniji; najsposobniji; patriote;... a u zadnjem bošnjačkom safu/redu (bez obzira na njegovu veličinu) da budu isključivo i samo nepošteni, izdajnici, nesposobni, licemjeri, munafici,... Navedeno safanje/redanje Bošnjaka nije težak zadatak, jer (i) Islamska vjerska zajednica a i mi mnogi Bošnjaci znamo (neki malo, neki više a neki skoro sve): KO JE KO U BOŠNJAKA? Iako će mnogi prigovarati navedenoj (eventualnoj) novoj ulozi Islamske vjerske zajednice, ipak vrijedi podnijeti (i) navedenu kritiku budući da se radi o važnom historijskom trenutku za Bošnjake kao narod i državu Bosnu i Hercegovinu.
Godinama se baveći obavještajnim radom (1992.-2012.) i naučnim radom (sa težištem na društvenu destrukciju – terorizam, ubistva, samoubistva,... posebno baveći se ratom kao totalnom društvenom destrukcijom) nisam bio u težoj situaciji u smislu traganja za rješenjima/prevencijom faktora društvene destrukcije, kao što je to sadašnji društveni i državni ambijent u Bosni i Hercegovini, posebno sa aspekta pozicije Bošnjaka, kao žrtava najtežeg ratnog zločina – zločina genocida.
Na kraju, ostaje mi velika dilema: zašto do sada Bošnjaci (kao i drugi narodi u državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije) nisu smogli snage da imaju bar jedan adekvatan npr. Centar za društvena istraživanja, gdje bi se interdisciplinarno sagledavali rizici, izazovi i prijetnje za bosanskohercegovačko društvo i državu, ali i za Bošnjake kao najbrojniji narod u BiH; i predlagali adekvatni postupci, mjere i radnje na prevenciji i neutralisanju istih? Možda je (i) to dio uticaja na bošnjačku društvenu i državnu „zapuštenost“ – da adekvatno ne procjenjuju sadašnju situaciju i budude moguće tokove njenog razvoja. Zato ovaj rad smatram kao podstrek i drugima da pišu o ovoj i sličnim temama, kako bi u konačnici pronašli adekvatan odgovor ili bar najmanje štetan odgovor za Bošnjake kao narod, ali i za bosanskohercegovačko društvo i državu (čiji su Bošnjaci i u kvantitativnom i kvalitatitvnom smislu najdržavotvorniji dio).
Ilustracije radi, u nastavku je dat prikaz jednog od scenarija koji može zadesiti Bosnu i Bošnjake, ukoliko Bošnjaci ne preuzmu brigu sami o sebi ali ne sa Sejdama Bajramovićima već sa istinskim patriotama; sposobnim i svome narodu i svojoj državi odanim kadrovima: „Kako smo mogli vidjeti prije par godina, pokojni Dobrića Ćosić, glavni ideolog Velike Srbije, nagovijestio je preokret u politici Srbije prema Kosovu. Odnosno analizirajući njegov govor može se naslutiti da će Srbija u narednom periodu riješiti problem Kosova. Međutim, uporedo s ovim Srbija će pojačati aktivnosti oko pripajanja svojoj teritoriji Republike Srpske, entiteta u Bosni i Hercegovini u kojem većinu stanovništva čine Srbi. Plan sam po sebi nije novi, ali pristup realizaciji jeste... Naime Srbija ima novu strategiju kako ostvariti ovaj cilj... Plan je jednostavan "Učiniti sve kako bi Srbije što brže ušla u Evropsku uniju"... U isto vrijem "Preko svojih ljudi u Republici Srpskoj usporiti i zalediti evropski put Bosne i Hercegovine, kao i ulazak BiH u NATO"... A potom kada Srbija uđe u EU (a plan je da to bude 2020. godine), ona će vršiti pritisak na BiH, slično kako je Grčka već nekoliko godina blokirala Makedoniju na evropskom putu zbog spora oko imena... Dalje pored ovog Srbija će nastaviti sa izjednačavanjem zločina, odnosno kontinuirano će negirati genocid počinjen nad Bošnjacima, a u isto vrijeme će "promovisati" zločine koji su počinjeni nad Srbima. Također će kroz optužbe za ratne zločine nastojati degradirati branioce Bosne i Hercegovine kao što je slučaj Ganić, Divjak, Jurišić, Orić i mnogi drugi... Pored ovog kontinuirano će usmjeriti propagandu na prikazivanje Bošnjaka kao terorista, sa kojima se na može živjeti i koji su prijetnja Evropi... U ovom cilju je angažovan Mevlid Jašarevića (koji je rođen u Srbiji) kao i mnogi drugi ekstremisti koji su se infiltrirali u BiH i svoji radiklanim stavovima i djelovanjima kvare imidž Bošnjacima... Djelovanjem svih ovih elememenata, a posebno stalnim pogoršanjem situacije u BiH, tako što će Republika Srpska poticati napetosti i političke sukobe, treba napraviti bezizlaznu situaciju, u kojoj će Srbija (koja tad treba biti članica EU) sebi prisvojiti Republiku Srpsku, a Bosnu i Hercegovinu pocijepati... Neophodno je da svi koji vole Bosnu i Hercegovinu učine sve što mogu kako bi se ovakav plan spriječio...“. [1]
Bošnjaci su narod koji je kao rijetko koji narod u skorijoj historiji prolazio teže faze svoje opstojnosti (koje su uvijek za konačni rezultat imale pobjedu nad zlom koje im je bilo planirano); zato je realno očekivati da će Bošnjaci i ovu tešku fazu svoje opstojnosti još uspješnije završiti nego do sada, jer to potvrđuje nadolazeća generacija mladih Bošnjaka koji su u svoj identitet snažno integrisali sve vrijednosti: državotvornu i nacionalnu svijest; patriotizam; duhovnost; poštenje; pravdu; sposobnost; nostalgiju za domovinom/ognjištem; nezaborav svoga stradanja, posebno nezaborav genocida nad svojim narodom - Bošnjacima;... U historiji naroda nije poznato da je narod sa ovako naglašenim i snažnim sveukupnim identitetom bio poražen; pa zašto bi to onda bila ova generacija Bošnjaka?
FUSSNOTE:
1] http://www.cikportal.com/2000/08/tajna-procurila-iz-beograda-ovo-je-novi.html
Autor je saradnik je Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i član je Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada (na čelu sa prof. Emirom Ramićem). Trenutno je predsjednik Stranke Novog Puta.
| Prof. dr. Zemir SINANOVIĆ: Bošnjaci su narod koji je kao rijetko koji narod u skorijoj historiji prolazio teže faze svoje opstojnosti (koje su uvijek za konačni rezultat imale pobjedu nad zlom koje im je bilo planirano); zato je realno očekivati da će Bošnjaci i ovu tešku fazu svoje opstojnosti još uspješnije završiti nego do sada, jer to potvrđuje nadolazeća generacija mladih Bošnjaka koji su u svoj identitet snažno integrisali sve vrijednosti: državotvornu i nacionalnu svijest; patriotizam; duhovnost; poštenje; pravdu; sposobnost; nostalgiju za domovinom/ognjištem; nezaborav svoga stradanja, posebno nezaborav genocida nad svojim narodom - Bošnjacima;... |
Od nastanka ljudskog roda do danas, čovječanstvo je bezbroj puta prolazilo kroz teške i nadasve turbulentne faze svoje opstojnosti. Nad nevinim narodima, vršeni su mnogi masovni zločini ali i najteži ratni zločini – zločini genocida (npr. zadnje iskustvo Bošnjaka); narodi su masovno stradavali i ubijani; a neki narodi su čak i potpuno nestajali/zamjenjivani drugim narodima. U svim navedenim historijskim procesima, posebno onima koji su se odvijali u miru, rijetko kao danas da je čovječanstvo spustilo svoj um i razum na „nižu granu“ - jer nikada čovječanstvo nije bilo u većem obilju materijalnog i drugog zadovoljstva (u jednom svome dijelu) ali istovremeno (u drugom svome dijelu) čovječanstvo nikada nije imalo manje materijalnog i drugog zadovoljstva. U navedenim odnosima/antagonizmima nestao je pojam humanizma/“čovjek se vratio na drvo“; nestali su humanizam i tolerancija do te mjere da „čovjek“ čovjeka istrebljuje; planski i sistematski sprječava njegov razvoj; a posebno sada već očito proizvodi se državni i društveni ambijent u pojedinim državama koji ima za posljedice masovna i svirepa ubistva nevinih ljudi; umiranje od gladi na hiljade ljudi; masovne teške bolesti sa smrtnim posljedicama;... Navedene međusobne nehumanosti među ljudima „natjerale“ su današnje čovječanstvo da „obori glavu“ od bruke i sramote šta radi svojoj vrsti. Ako izvršimo telegrafsku analizu sadržaja serija o „životinjskom carstvu“ nigdje nećemo naići na niži nivo neuhumanosti među životinjama, kao što se to ovih dana čini izbjeglicama na zapadnom Balkanu (npr. zadnji scenarij na grčko-makedonskoj granici).
Šta je razlog ovakvog patološkog ponašanja čovječanstva? Mogli bi nabrajati bezbroj razloga i varijanti; ali jedno je sigurno da je čovječanstvo u svojim geopolitičkim slagalicama izgubilo iz vida (i) mogućnost da se usljed „arapskog proljeća“ i drugih projektovanih/namjernih kriza mogu izazvati (i) nezapamćene migracije ali i druge oblike opasnijih destrukcija, koji u konačnici mogu promijeniti značajno životne tokove na Planeti zemlji. Izrazi lica izbjeglica sa grčko-makedonske granice govore da „oni idu dalje“ – pa makar i kroz minska polja ali (i) da više neće živjeti u državama i društvima u kojima su planski projektovane razne teške krize: ratovi, masovna ubijanja, silovanja, siromaštva, transgeneracijska besperspektivnost,...
Šta radi bosanskohercegovačko društvo i država? Ovih dana talasi izbjeglica pristižu u blizini (i) granica BiH – bosanski „mudraci“ kažu „mi smo spremni“???; iako se ne može primjetiti da smo bar pripremili kišobrane i vodu za piće za realno očekujući veliki talas izbjeglica u BiH, a da ne govorimo o organizovanim velikim prihvatnim centrima i drugim oblicima državnog i društvenog preventivnog organizovanja (npr. BiH ima samo jedan prihvatni centar u koji može primiti par porodica iz krizni žarišta – njih stotinjak). Druge države su digle i policiju i vojsku na noge, kako im situacije ne bih ispala ispod kontrole.
 |
Šta se može desiti (u) Bosni i Hercegovini? Mnoge države su se opredjelile za izgradnju „torova“ – da ograde svoje granice; logično je da će se u cilju izbjegavanja neželjenih posljedica za sebe - neke države opredjeljivati za (plansko) uspostavljanje koridora za izbjeglice prema drugim/susjednim zemljama, a sasvim vjerovatno (i) prema BiH. Uzmimo za primjer sljedeću supoziciju: Mađarska se ograđuje i neda prelazak izbjeglica iz Srbije na svoju teritoriju; Srbija još dugo neće moći nositi teret brojnih izbjeglica; izbjeglice neće nazad ni po cijenu života; jedini mogući - najrealniji scenario je da se izbjeglice iz Srbije ali i iz ostalih država iz susjedstva (npr. Makedonije) počnu masovnije prelijevati u Bosnu i Hercegovini. Iskreno rečeno, sa aspekta sigurnosti sam veoma zabrinut tzv. privremenim stankama - zadržavanjima izbjeglica u nekim zemljama, gdje se može desiti i vrbovanje nekih od izbjeglica i kao takve planski ubaciti u Bosnu i Hercegovinu sa namjerom izvođenja terorističkih i drugih djelatnosti sa „islamskim rukopisom“; što bi u konačnici nekim (tradicionalno) destruktivnim snagama u BiH ali i u njenom susjedstvu moglo poslužiti za dalji nasrtaj na teritorijalni integritet i suverenitet BiH.
Šta rade Bošnjaci, kao najbrojniji narod i narod koji bi trebao/morao biti ključni faktor za sve sadašnje i buduće tokove u BiH? Bošnjaci kao narod su zbunjeni i prepušteni snažnim globalnim, regionalnim i lokalnim/nacionalnim „talasima“ koji Bošnjake „nose“ tamo ne gdje Bošnjaci žele već u zavisnosti od toga koji talas je nadjačao jedan drugi (globalni/regionalni/lokalni). Ako se uzmu u obzir globalna, regionalna i lokalna događanja i odnos Bošnjaka naspram istih, da se zaključiti da su Bošnjaci kao narod „zapušteni“/adekvatno ne procjenjuju sadašnju situaciju i buduće moguće tokove njenog razvoja – po prvi put u svojoj historiji možda su Bošnjaci (i) najnespreminiji za prihvat i/ili odgovor na aktuelne a posebno nadolazeće izazove (državne, nacionalne i vjerske) koji umnogome mogu odrediti dalju sudbinu Bošnjaka na ovim prostorima, pa čak (i) nametnuti Bošnjacima dva teška oblika rješenja njihove sudbine: (1) da Bošnjaci izgube svojstvo faktora u matičnoj državi BiH i da im bude bolje u bilo kojoj zemlji na Planeti nego u BiH; (2) i/ili da Bošnjaci, zbog društvene i državne presije ali i sveukupne loše pozicije kao naroda u BiH, krenu slično kao i njihova braća (po vjeri) u egzodus - napuštanje BiH (prvo iz manjeg entiteta a onda i iz ostatka BiH; što se zapravo masovno i dešava – samo mi to „ne znamo“). Naravno, ovo je „samo“ još jedna od demagogija za one Bošnjake koji su najpozvaniji, najprozvaniji i najodgovorniji za stanje svoga naroda - Bošnjaka.
 |
Bošnjački društveni i državni predstavnici, u gubljenju „rata“ – sveukupne teške i neizvjesne pozicije Bošnjaka u BiH „samo“ ponavljaju licemjernu i podaničku poruku: „Nikada nije bilo više Bosne i Hercegovine i nikada Bošnjaci nisu imali bolji državni i društveni položaj“. Zadnji primjer: Prekjuče, u Mostaru su hrvatski i srpski predstavnici na najvišem nivou razgovarali o veoma važnim političkim pitanjima vezanim za državu BiH – naravno bez Bošnjaka, jer (i) oni znaju da Bošnjaci nisu više faktor u matičnoj državi – državi BiH. Paralelno sa navedenim, Bošnjaci svode svoje međusobne teške „račune“ koji su godinama bili pod društvenim i državnim „tepihom“, ali ih je očito neko planski izvukao ispod „tepiha“ sa namjerom da Bošnjaci (i) ono malo svoje politilčke i sveukupne društvene i državne energije utroše u međusobnim optuživanjima, koja u konačnici vode u različite oblike međusobnog sukobljavanja Bošnjaka, od kojih nisu isključeni (i) oni najteži.
Danas, kao rijetko kada u svojoj historiji, Bošnjaci su uspješno uspostavili dijagnozu svoje „teške“ društvene i državne bolesti - pozicije. Međutim, još niko – niti od pojedinaca niti od institucija ili institucionalnih predstavnika ne nudi niti najmanji oblik „terapije“ za oporavak „teškog“ društvenog i državnog „pacijenta“ – Bošnjaka. Zašto? Zato što najprozvaniji i najpozvaniji Bošnjački predstavnici to ne rade, iz više razloga: jedni to ne znaju uraditi jer su kao nesposobni sa izraženim podaničkim mentalitetom instalirani na veoma odgovoren društvene i državne pozicije sa kojih bi trebali adekvatno i reagovati; da ne govorimo o onim „Bošnjacima“ koji su u kriminalu; nemoralu; licemjerstvu, munafikluku, možda (i) izdaji,.... i koji su narodnim jezikom rečeno možda „u šahu“ od svojih mentora a možda obnašaju (i) važne društvene i državne pozicije (i) možda im valja raditi protiv svoga naroda i svoje države jer im je prošlost „puno teška“ a mentori možda nad njima „dežuraju“. Oni Bošnjaci koji su pošteni, sposobni, školovani, patriotski odani (i) koji naprave prvi istinski korak ka pomoći svome narodu i svojoj državi bivaju odmah/u startu ismijavani; kada to ne uspije – onda budu prljavo ali neosnovano diskreditovani; a ako i dalje „tvdoglavo“ idu da pomognu svome narodu i svojoj državu onda im se (možda) diskretno sugeriše da odustanu jer su „čudna“ vremena. Ipak, pored svega, znam mnoge Bošnjake koji su spremni položiti i koji polažu sve navedene ispite/testove, i koji se bore za svoj narod i svoju državu, bez obzira na cijenu. Dok navedeni ne preuzmu vođstvo nad narodom – Bošnjacima i državom – BiH valja nam trpiti, trpiti sa neizvjesnim konačnim ishodom i za narod – Bošnjake i za državu - BiH.
Kao aktivni član Islamske vjerske zajednice, imam pravo i obavezu promišljati (i) na sljedeći način: Islamska vjerska zajednica, kao najsvjesniji dio Bošnjaka, treba/mora napraviti korak više i „izići“ iz svoga mandata/nadležnosti na način da jače uđe u društvene i državne tokove sa namjerom da svojim snažnim autoritetom i velikim kapacitetom pomogne oporavku Bošnjaka ali (i) konačnom revidiranju prvog safa/reda bošnjačkih društvenih i državnih predstavnika, na način da: u prvom bošnjačkom safu/redu budu isključivo i samo najpošteniji; najsposobniji; patriote;... a u zadnjem bošnjačkom safu/redu (bez obzira na njegovu veličinu) da budu isključivo i samo nepošteni, izdajnici, nesposobni, licemjeri, munafici,... Navedeno safanje/redanje Bošnjaka nije težak zadatak, jer (i) Islamska vjerska zajednica a i mi mnogi Bošnjaci znamo (neki malo, neki više a neki skoro sve): KO JE KO U BOŠNJAKA? Iako će mnogi prigovarati navedenoj (eventualnoj) novoj ulozi Islamske vjerske zajednice, ipak vrijedi podnijeti (i) navedenu kritiku budući da se radi o važnom historijskom trenutku za Bošnjake kao narod i državu Bosnu i Hercegovinu.
 |
Godinama se baveći obavještajnim radom (1992.-2012.) i naučnim radom (sa težištem na društvenu destrukciju – terorizam, ubistva, samoubistva,... posebno baveći se ratom kao totalnom društvenom destrukcijom) nisam bio u težoj situaciji u smislu traganja za rješenjima/prevencijom faktora društvene destrukcije, kao što je to sadašnji društveni i državni ambijent u Bosni i Hercegovini, posebno sa aspekta pozicije Bošnjaka, kao žrtava najtežeg ratnog zločina – zločina genocida.
Na kraju, ostaje mi velika dilema: zašto do sada Bošnjaci (kao i drugi narodi u državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije) nisu smogli snage da imaju bar jedan adekvatan npr. Centar za društvena istraživanja, gdje bi se interdisciplinarno sagledavali rizici, izazovi i prijetnje za bosanskohercegovačko društvo i državu, ali i za Bošnjake kao najbrojniji narod u BiH; i predlagali adekvatni postupci, mjere i radnje na prevenciji i neutralisanju istih? Možda je (i) to dio uticaja na bošnjačku društvenu i državnu „zapuštenost“ – da adekvatno ne procjenjuju sadašnju situaciju i budude moguće tokove njenog razvoja. Zato ovaj rad smatram kao podstrek i drugima da pišu o ovoj i sličnim temama, kako bi u konačnici pronašli adekvatan odgovor ili bar najmanje štetan odgovor za Bošnjake kao narod, ali i za bosanskohercegovačko društvo i državu (čiji su Bošnjaci i u kvantitativnom i kvalitatitvnom smislu najdržavotvorniji dio).
Ilustracije radi, u nastavku je dat prikaz jednog od scenarija koji može zadesiti Bosnu i Bošnjake, ukoliko Bošnjaci ne preuzmu brigu sami o sebi ali ne sa Sejdama Bajramovićima već sa istinskim patriotama; sposobnim i svome narodu i svojoj državi odanim kadrovima: „Kako smo mogli vidjeti prije par godina, pokojni Dobrića Ćosić, glavni ideolog Velike Srbije, nagovijestio je preokret u politici Srbije prema Kosovu. Odnosno analizirajući njegov govor može se naslutiti da će Srbija u narednom periodu riješiti problem Kosova. Međutim, uporedo s ovim Srbija će pojačati aktivnosti oko pripajanja svojoj teritoriji Republike Srpske, entiteta u Bosni i Hercegovini u kojem većinu stanovništva čine Srbi. Plan sam po sebi nije novi, ali pristup realizaciji jeste... Naime Srbija ima novu strategiju kako ostvariti ovaj cilj... Plan je jednostavan "Učiniti sve kako bi Srbije što brže ušla u Evropsku uniju"... U isto vrijem "Preko svojih ljudi u Republici Srpskoj usporiti i zalediti evropski put Bosne i Hercegovine, kao i ulazak BiH u NATO"... A potom kada Srbija uđe u EU (a plan je da to bude 2020. godine), ona će vršiti pritisak na BiH, slično kako je Grčka već nekoliko godina blokirala Makedoniju na evropskom putu zbog spora oko imena... Dalje pored ovog Srbija će nastaviti sa izjednačavanjem zločina, odnosno kontinuirano će negirati genocid počinjen nad Bošnjacima, a u isto vrijeme će "promovisati" zločine koji su počinjeni nad Srbima. Također će kroz optužbe za ratne zločine nastojati degradirati branioce Bosne i Hercegovine kao što je slučaj Ganić, Divjak, Jurišić, Orić i mnogi drugi... Pored ovog kontinuirano će usmjeriti propagandu na prikazivanje Bošnjaka kao terorista, sa kojima se na može živjeti i koji su prijetnja Evropi... U ovom cilju je angažovan Mevlid Jašarevića (koji je rođen u Srbiji) kao i mnogi drugi ekstremisti koji su se infiltrirali u BiH i svoji radiklanim stavovima i djelovanjima kvare imidž Bošnjacima... Djelovanjem svih ovih elememenata, a posebno stalnim pogoršanjem situacije u BiH, tako što će Republika Srpska poticati napetosti i političke sukobe, treba napraviti bezizlaznu situaciju, u kojoj će Srbija (koja tad treba biti članica EU) sebi prisvojiti Republiku Srpsku, a Bosnu i Hercegovinu pocijepati... Neophodno je da svi koji vole Bosnu i Hercegovinu učine sve što mogu kako bi se ovakav plan spriječio...“. [1]
Bošnjaci su narod koji je kao rijetko koji narod u skorijoj historiji prolazio teže faze svoje opstojnosti (koje su uvijek za konačni rezultat imale pobjedu nad zlom koje im je bilo planirano); zato je realno očekivati da će Bošnjaci i ovu tešku fazu svoje opstojnosti još uspješnije završiti nego do sada, jer to potvrđuje nadolazeća generacija mladih Bošnjaka koji su u svoj identitet snažno integrisali sve vrijednosti: državotvornu i nacionalnu svijest; patriotizam; duhovnost; poštenje; pravdu; sposobnost; nostalgiju za domovinom/ognjištem; nezaborav svoga stradanja, posebno nezaborav genocida nad svojim narodom - Bošnjacima;... U historiji naroda nije poznato da je narod sa ovako naglašenim i snažnim sveukupnim identitetom bio poražen; pa zašto bi to onda bila ova generacija Bošnjaka?
FUSSNOTE:
1] http://www.cikportal.com/2000/08/tajna-procurila-iz-beograda-ovo-je-novi.html
Autor je saradnik je Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i član je Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada (na čelu sa prof. Emirom Ramićem). Trenutno je predsjednik Stranke Novog Puta.
