Cijeli život - uspravno, dostojanstveno i ponosno: rah. Rustem Gutić

Mubarek ramazan je već nekoliko hefti iza nas... prepričavaju se utisci sa teravija, zajedničkih sehura i iftara, ibadeta i zijareta... Žestoke su bile ljetnje temperature, ali oni koji iskreno vjeruju u Stvoritelja ni to im nije bila prepreka da pored svih obaveza poste i da budu na familijarnom i džematskom okupu. Jer ramazanski post, prije ili kasnije, zijaretit će svaki dan hidžretskog kalendara. Kažu u Sandžaku, Bosni, ali i cijelom tom balkanskom poluotoku, ovogodišnje temperature su bile tropske, ipak izdržalo se... ili kako kažu, Allah dž.š. postačima u toku ramazana olahkša te u toku dana lahko podnose bez vode, hrane... a uz to radeći razne poslove. Današnje generacije, u ovolikom raskošu, puno lakše i bolje bi trebali podnositi ramazanski post od generacija Bošnjaka koje su kroz vakat bistvovale na bosansko-sandžačkom prostoru, koji je često bio na ratnom i pljačkaškom udaru raznih vojnih i paravojnih genocidnih formacija. U ovom postramazanskom vaktu obnovit ćemo sjećanje na jednog uglednog Bošnjanina iz Plava koji je živio u tri vijeka. Radi se o rahmetli Rustemu Gutiću koji je rođen krajem 19. vijeka, proživio je čitav 20-ti i početak 21. vijeka. Dio ove priče o Rustemu još 2002. godine objavio je novinar Oslobođenja Haris Halilović, kojem se zahvaljujemo što je sačuvao bar dio priče o tada najstarijem Bošnjaku u Sandžaku, Bosni a vjerovatno i na Balkanu.

Ono što je posebno vezano za uvod ove postramazanske priče jeste da je Rustem postio više od 100 godina svog dugog života, odnosno oko 110 godina, a počeo je od svoje šeste godine. Nije to propustio ni u vojsci. Kako je govorio, najteže mu je bilo da posti Ramazan kad su pravili prugu Titograd - Nikšić. Ljeto, 40 stepeni, sve gori, a naveče na siromašni kazan. Cijeli taj Ramazan je proveo samo na hljebu i soli koju bi dobio od kuhara. Sjećao se Rustem da je tada izgubio 15 kilograma a nije htio da prepusti da ne posti Ramazan!
"Nisam Ramazan propustio ni u najteža vremana, a neću ni sada” govorio je Rustem u svojoj dubokoj starosti!

Rustem nikada nije pio alkohol, niti pušio. Kako kaže u šali, zahvaljujući tome u prvih STO godina samo je jednom bio kod ljekara i to kad su ga pozvali na regrutaciju za vojsku.

Više od 60 godina bez zuba. Zašto je u ranom životnom dobu ostao bez zuba, saznat ćete u nastavku priče. Često je isticao da nikada nije išao kod ljekara, a tajnu svog dugog i zdravog života čuvao je u čajevima od ljekovitog bilja.

Kako smo već napisali, rah. Rustem Gutić iz Komarače kod Plava, nastariji je Bošnjak u Sandžaku, a možda i na Balkanu! Rođen je 1896., a preselio je na ahiret 2010.godine, što govori da je živio 114 godina odnosno da je živio u tri vijeka; devetnaestom, dvadesetom i dvadeset i prvom. Isticao je u razgovorima da se slabo sjećao svog oca rehmetli, koji je poginuo, a majka mu se ubrzo poslije toga preudala, tako da je rano ostao bez roditelja. Sa svojih pet godina počeo je da se brine o sebi i zarađuje hljeb. Radio je kao najamnik kod imućnih plavskih porodica. Ovo nije jedini slučaj u tim krajevima kada su se djeca, posebno jetimi, izuzetno rano počela brinuti o sebi, radial su u najamstvu… To je za današnje generacije nepojmljivo, ali ovo su istiniti događaji koji se trebaju predočiti generacijama koje dolaze.

Rah. Rustem Gutić sa svoje četiri generacije nasljednika (Arhiva)

Rustem se oženio 1937.godine mladom i lijepom Elmazom Srdanović, koja je umrla u devedesetoj godini. Živjeli su dosta siromašno ali pošteno i nekako su uspjevali da prehrane porodicu. Ono što bi također trebalo istaći, da bi se išlo u trgovinu da se kupe čak i osnovne namirnice, najčešće žito ili brašno, da bi se preživjelo, jednom sedmično naši stari su išali na Kosovo. Tako je i Rustem da kupi žito za svoju čeljad išao u Peć, prelazeći pješice po strmim planinama i po 70 kilometara u jednom pravcu, noseći na leđima 50 kilograma žita.

Rahmetlije Rustem i Elmaza najviše je boljelo to što zbog neimaštine nisu mogli školovati djecu, a sva su bila dobri učenici. Voljeli su ih ko oči u glavu. Stekli su uslove da školuju samo dva najmlađa sina koji su završili fakultete. Ali neovisno na to, svi su ugledni građani u svom mjestu.

Godine 1940., u vremenu Drugog svjetskog rata, Rustem je 286 dana bio je mobilisan u 41.puk crnogorske vojske. Tada se sa mnogim Plavljanima i Gusinjanima obreo na Skadru. Put od Skadra do Plava dug više od 200 kilomatara, u vrlo teškim ratnim i vremenski uvjetima, bez obuće, prelazio je pješice.

U posljednje vrijeme članovi redakcije Bošnjaci.Net primjete da se u srpskim i crnogorskim medijima plasiraju razne dezinformacije o plavsko-gusinjskom kraju, te da se falsificiraju historijske činjenice od strane raznih kvazihistoričara i troprstih škrabala koji pokušavaju baciti ljagu na časnu historiju Bošnjaka i Albanaca toga kraja. Zato navodimo slučaj u nastavku, koji je samo jedan od onih koji su preživijeli kataklizmu samo zato što su što su muslimani. Naime, poslije ulaska partizana, tadašnja zloglasna žandarmerija tražeći Rustemu pušku, koju nije imao, toliko su ga bezdušno tukli da su mu odmah po izlasku iz zatvora svi zubi opali! Tako Rustem više od 60 godina nema ni jednog jedinog zuba. Nije imao pušku, nije imao para da je kupi, ali to njih nije interesovalo. Tukli su ga svaki dan bez iznemoglosti, glava mu je bila skroz deformisana od udaraca čizmama, oči mu se nisu vidjele, mislili su da će ga dokrajčiti ko mnoge druge Bošnjake u to vrijeme!

Žandarmerija je bila sastavljena od bivših partizana i četnika koji su pri kraju rata samo zamjenili kape stavljaući u hatule one sa kokardama a na glave one sa petokrakam. Danima su tukli zatvorenike, skakali im sa vrha stepenica na grudi. Čulo se kako pucaju pluća od vojničkih čizama, krv je prskala po zidovima zatvora u koje su bili samo Bošnjaci! Svu tu neljudsku torturu junak ove priče Rustem je izdržao i ostao živ. Izašao je sav polomljen iz zatvora i nastavio da se bori za svoj život i život svoje porodice!

Po izlasku iz zatvora nekoliko nedjelja je ležao umotan u slanu kožu od ovna. To mu je život spasilo i na veliku žalost zloglasne žandarmerije Rustem se oporavio. Od tada nikada nije bolovao niti pio ljekove. Prehlade je liječio čajevima od ljekovitog bilja iz plavsko-gusinjskog kraja, za koje je Rustem govorio: "Nema nigdje takvih ljekova kao što je korjen lincure sa naših planina!

Znao je govoriti da je kroz dugi život nastojao da živi mirno i povučeno. Isticao je da ima brojnu porodicu, sinove, kćeri, unučad, praunučad, koji žive u mnogim gradovima i državama, ali da su se skoro svake godine nastojali da su na porodičnom okupu. Rahmetli Rustem je govorio da je često pitao svoje unuke i praunuke da mu prelistaju i pročitaju svoje udžbenike iz historije, eto koliko da sazna šta pišu o prošlosti. Bio je začuđen da njegovi potomci nisu našli nijednu rečenicu o nasilnom masovnom krštenju i pokolju našeg naroda 1912.-1913. i 1919.g., u Plavu i Gusinju. Znači istina nekome da odgovora, pa se i tada rah. Rustem pitao, šta naša djeca u školi uče i čiju oni historiju proučavaju. S pravom se pitao, zašto se krije istina? Bolje bi bilo da se istina kaže, tako će se i lahkše oprostiti, jer ovako kako se živi zlo će uvijek trajati tihim, nečujnim glasom s bolom zborio je ugledni plavski starina Rustem Gutić.

Najviše ga je bilo pogodilo stradanje Bošnjaka u prošlom i ovom ratu u BiH, rušenje i paljenje džamija. Govorio je rah. Rustem: “Onom ko ruši bogomolje, ne treba nikakav sud. Njega će stignuti kazna onog Jedinog. Nije važno kako se on zove Allah ili Bog”.

Interesanto je naglasiti, a to dobro znaju oni koji su poznavali rah. Rustema, on je uvijek koristio ime Bošnjak. Znao je i to je isticao da su ime Musliman nametnuli komunisti da bi nas odvojili od matice Bosne, tvrdi Rasim Gutić, Rustemov najmlađi sin.

Poslije svega što je preživio ovaj bošnjački starina do kraja svog života bio je bistrog uma i razuma, stalno je isticao da je ponosan na svoje osmoro djece, pet sinova i tri kćeri, koje su uz sve teškoće i neimaštinu on i njegova supruga Elmaza izveli na pravi put! Ali i mnogobrojna unučad i praunučad. Svi dobro žive. Završili su škole i fakultete. Među njima ima ekonomista, inženjera, menadžera, medicinara i profesora. Baška mu je bilo žao što se ko biseri rasuše po bijelom svijetu od Njemačke i Švedske do kraja Amerike i Kanade!

“Neka su zdravo, da imaju igbala đe god da su” - dovio je Rustem Stvoritelju za svoje potomstvo!

Sinovi i kćeri na okupu (Arhiva)