Željko MILIĆEVIĆ: Godine 1992. je bila akcija - Referendum o nezavisnosti i po tom glasanje u Parlamentarnoj skupštini Republike Bosne i Hercegovine. Reakcija je bila genocid s tri strane - iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske, dok se je Slovenija, koja je u trenutku napada na Republiku Bosnu i Hercegovinu bila članica dogovora za zajedničku obranu od Srbije i Crne Gore (Slovenija, Hrvatska, Bosna) tiho skrila pod suknju Europe.

Pošto taj dugo iščekivani „Bošnjački plan“ očito ne postoji niti u obliku barem nekako zaokruženog misaonog napora, koliko je meni razumljivo slušajući gromoglasnu tišinu koja odjekuje kad se to spomene, možda je dobro prići tomu s neke druge strane, recimo „Bosanske“.

Postoje razni zakoni u fizici - akcije i reakcije, recimo - te isto tako postoje psihološka tumačenja tih i drugih zakona koje nazivamo i aksiomima ili poučcima.

Jedan od mojih vlastitih zakona je da bez akcije ne može postojati reakcija. Drugim riječima, netko mora povući, da netko drugi onda potegne natrag, ili u stranu, ili bilo kamo, ali potegne. I tako se dođe do pojave kretanja mehanizama, kako u tehničkom tako i u društveno-političkom smislu.

Godine 1992. je bila akcija - Referendum o nezavisnosti i po tom glasanje u Parlamentarnoj skupštini Republike Bosne i Hercegovine. Reakcija je bila genocid s tri strane - iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske, dok se je Slovenija, koja je u trenutku napada na Republiku Bosnu i Hercegovinu bila članica dogovora za zajedničku obranu od Srbije i Crne Gore (Slovenija, Hrvatska, Bosna) tiho skrila pod suknju Europe.

Ako samo suhoparno analiziramo ta događanja, a to je lahko meni i onima koji nisu bili tamo kad je genocid harao Bosnom, onda možemo zaključiti, između ostalih stvari, da je akcija temeljnog principa, ili načela, demokracije, izazvala reakciju intelektualnog pećinskog pračovjeka koji je počinio vrhunski zločin u uništavanju grupe, vjere, naroda, i cijele države.



Bosnu treba povući i potegnuti iz obamrlosti u kojoj je danas. Povijest Bosne označuje njenu budućnost. Ovo su aksiomi i ovdje ćemo se slagati. Ali sad treba uvezati u tkivo Bosne ono što joj je uvijek pripadalo i tu će biti nesloge, ali će ipak biti reakcije, za nadati se pozitivne:

Sandžak formalno pripojiti matici Bosni;

Izuzeti iz imena države „i Hercegovina“;

Ugasiti Republiku Srpsku;

Ugasiti Herceg-Bosnu;

Ugasiti Dayton i sve prateće međunarodne ugovore i dogovore;

Ustanoviti pravo na Sutornu, takozvano „crnogorsko primorje“ u povijesnoj potpunosti i formalno ga pripojiti matici Bosni;

Vratiti državni poredak na onaj koji je bio na dane Referenduma, parlamentarnog glasanja o nezavisnosti i potvrđivanja tog glasa u Proklamaciji Ujedinjenih nacija;

Izmjestiti Međunarodni sud pravde iz Den Haaga u Srebrenicu (zamisao Stjepana Smiljana Ćorkovića);

Ugasiti Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju;

Preuzeti suverenost u donošenju pravde za sve počinioce genocida;

Ugasiti vladavinu Europe;

Ispostaviti račune svim zemljama čiji su građani i sistemi doprinijeli genocidu i razaranju Bosne ili su bili suučesnici, agenti i surogati;

Uspostaviti potpunu nezavisnost i suverenost Bosne.

Ovo se sve može postići, bilo pravno, bilo politički, bilo diplomatski, bilo vojno.

Treba planirati.

Treba početi planirati.

Treba ostvariti.