Aziz HUREM: Zašto i kako se moglo desiti da nekakav simulant koji je na očigled zdrav i koji jeimao dobre veze i još pet-šest hiljada KM u kritičnom momentu bude izravnat sa nekim stvarnim ratnim invalidom koji nema jednu ili obje noge? S druge strane, kako tretirati ljekare koji su na te papire stavili svoje mišljenje, pečat i potpis. U jednom normalnom društvu takav ljekar, i ne samo ljekar nego i privrednik koji utaju porez, ekonomista koji napravi finasijski skandal, sudija koji krivo sudi i svi oni koji zloupotrijebe svoj položaj, funkciju, svjesno nanesu štetu državi i njenim institucijama, nikada se više nebi mogli baviti svojim pozivom.

Kada bi Bosna imala na raspolaganju vrhunske stručnjake svih branši i profila pa im dali u zadatak da rješe bosansku formulu, političku, privrednu, nacionalnu, pravnu, ekonomsko-stratešku, obrazovnu, zdravstvenu, vojnu, .... vjerujem da bi brzo odustali a, ako bi bili malo upućeniji u problematiku, i svjesni težine zadatka možda nebi ni probali.

Kod svih naroda, u svim kulturama i jezicima postoji: pametan, manje pametan, mudar, glup, lukav, pismen ili ne, bezobrazan, pošten, lopov, iskren, čestit itd ali, tvrdoglav i inatdžija i drzak i...i... u tolikom procentu kao u Bosni odnosno na širem dijelu Balkana ne postoji nigdje na zemaljskoj kugli.

Na tvrdoglavost se kalemi bezobrazluk, ljenost, neposlušnost, neodgovornost, nepoštenje, nepoštivanje, javašluk, korupcija itd.

Koliko vremena, godina i vijekova treba da prođe da bi Bošnjaci a, sa njima i drugi sudržavljani počeli stavljati stvari na svoje mjesto (pazite, i to je tvrdoglavost). Svako (ali generalno svako) je već sit postojeće situacije i svjestan da neće moći ići ovako u nedogled. Svi se hvataju za glavu pijući kahvu u obližnjem kafiću i čitajući laži u AVAZ-u a, istovremeno razmišljaju kako da makijavelski izvuku sebi bilo kakvu korist i od bilo koga, kako da "povale" sljedećeg: kupca, pacijenta, studeta(icu), putnika, radnika, ili radnik šefa ako ima priliku, kako zaposliti svoga neškolovanog i nesposobnog, (nepotizam), a sposoban i talenat neka čami negdje u nekoj selendri i neka čeka bolje dane, i... itd.

Za pošten rad i pravedan sud nije potrebno puno pameti i nadmudrivanja. Samo oni koji hoće da prodaju maglu, imaju vječitu potrebu da dokazuju svoju nevinost.

Ovi perfektni strčnjaci koje bi, i ako bi ih doveli, vjerujem da nebi znali odakle treba krenuti, tako da bi se prije sapleli nego što bi napravili makar i raspored časova.

Sarajevo, čiji su prilazi suženi a, neki i zatvoreni od kraja Prvog Svjetskog rata, danas se grčevito bori za povrat mjesta koje mu pripada i koje je imalo u dotadašnjem vaktu. Mnogo primjera nam to svjedoči kao što je "Zemaljska Bolnica u Sarajevu Koševo" koja je bila prije 120 god. u rangu najboljih bolnica u tadašnjoj Carevini kako stoji u arhivskim dokumentima; (Preporod 01. jan. 2013.), zatim željezničke pruge, elektroenergetski projekti, trgovina egzotičnom robom, vodovodi, mostovi ...

U državi Bosni jedan gradi a, dvojica razgrađuju, a pored toga, i sami u svom taboru imamo igrača koji ponekad iz neznanja ili za sitan šićar daju autogolove i igraju za ini tim (neka im je na sramotu). I tek što neko poleti i hoće da povede bošnjačko jato, onaj drugi mu odmah sreže krila, ako ne iz inih onda iz našeg sopstvenog. Mi Bošnjaci nemamo ni jednog nacionalnog niti vjerskog autoriteta kojem neka budaletina nije zalijepila etiketu špijuna, CIA-inog obavještajca, KGB-ovca, KOS-ovca, stranog igraća, ili bilo kojeg i čijeg doušnika. U tome im dobro pomažu mediji koji su u vlasništvu močnih i utjecajnih.

Sarajevo i BiH nije bila van dometa, i nije zaostajala iza zadnjevjekovnih industrijskih, tehnoloških, modnih, privredno-ekonomskih, sportskih, kulturnih, info i svih drugih trendova. No međutim poslije zadnjeg rata odnosno srbo-fašističke agresije, Bosnu svi osim Bošnjaka vide kao razgrađenu avliju, pa se shodno tome i ponašaju.



Ne treba dušu gubiti. Individualno i kolektivno, umjetnici, sportisti i kulturni misionari nesebično promiču Bosnu i Bošnjake a, oni su uvijek bili ti koji su zadnji zatvarali vrata jedni prema drugima, a uvijek bili prvi koji su ih otvarali i osvjetlali obraz sebi i drugima. Pripada im velika hvala za njihov zahmet koji je najmanje bio u njihovom ličnom interesu, a najviše u nacionalno-državnom prije svaga.

Naši umjetnici na polju folklora, muzike, filma (ovdje ne ubrajam Emira Nemanju), naši književnici, i svi oni iz drugih branši koji se nisu našli u Sarajevu nego po butum-Dunjaluku zaslužuju od nas u najmanju ruku da im skinemo kapu.

Igrajući na tu kartu tvrdoglavosti, ne samo mi nego i oni preko Drine, Save, i Une su platili ceh socio-jugoslovenskog inata a, Bosna, debelo i najviše... Dakle sa imputiranim modelima nerazvoja i nenapretka koji je najčešće bio u interesu anamo njih jer su i jedni i drugi imali več odavno napisanu strategiju, kako "porobiti" onog trećeg. U tom nazadovanju ili stagnaciji istovremeno je i naša svijest pretrpjela određene deformacije. Pa smo se (mi) Bošnjaci ponašali nedomačinski, sa puno javašluka i neodgovornosti a, to sve redovno popraćeno onom uzrećnom perverznom psovkom: ma hajde ko ga j.... ili ko mu j.... m...., boli me k..... Danas nas ne boli to, nego nas boli glava. Nas kao takve su zvali glupi bosanci. To se najćešće manifestovalo u srbo- JNA a, u svemu tome su nam "pomagali" i orkestrirano nastupali obojeni crveno- plavi političari, crnogorsko- durmitorski prosvjetari i njihova bratija koji su dolazili najvjerojatnije po ključu i zadatku.

...... I .... tako je to trajalo skoro sto godina. Od te 1918. promijeniše se tri-četiri države. I, ni jedna ne pođe na ruku Bošnjacima, nego unatoč. Odnosno ni u jednoj Bošnjaci nisu predstavljali značajan faktor.

Danas, kada su sve dileme riješene, kada više nema nedoumica, kada i vrapci na suhoj grani znaju kojem toru pripadaju, kolo hoće da povedu oni bezbojni, bez ukusa i mirisa.

Svojim džambo plakatama: mi hočemo, mi možemo, mi znamo, mi smijemo ...... Da oni hoće , da znaju i smiju rješavali bi oni ABCD-ne probleme, puteve, zdravstvo, školstvo, privredu ,sudstvo i.... i.... i .... Nego i dalje sve ove Institute nagriza rak i, sve one žive, kao pacijent na infuziji. Putujući Bosnom u automobilu, cestama izgrađenim prije trideset - četrdeset pa i pedeset god. stićemo utisak da smo negdje u južnoj Bugarskoj Makedoniji ili Albaniji a, pogotovo kada neposredno pored krivudavih "magistralnih" puteva posmatramo zapuštani seoski urbanizam iz devetnaestog vijeka.

Krivudave ceste, krivudavi riječni tokovi, krivudavi zakoni, krivudavi morali i ahlaci,..... krivudavi .... krivudavi ...

Da li će iko ikada odgovarati za korumpirane sudije, ljekare, a, i samim ljekarima čemu Hipokratova zakletva i sve druge zakletve koje su izrečene prilikom stupnja na poziciju i sjedanja u fotelju. Sve je to i suviše površno.Kakve su to ljekarske komisije koje su zdrave ljude, tobože "borce" proglašavale 80% ili 100 procentnim invalidima za koje su revizione komiseje utvrdile da kod dotičnih ne postoji ni 2% invaliditeta. Koga sada za sve ovo treba povuči za uši. Jeli iko ikada čuo da je neko zbog toga sankcionisan.

Zašto i kako se moglo desiti da nekakav simulant koji je na očigled zdrav i koji jeimao dobre veze i još pet-šest hiljada KM u kritičnom momentu bude izravnat sa nekim stvarnim ratnim invalidom koji nema jednu ili obje noge? S druge strane, kako tretirati ljekare koji su na te papire stavili svoje mišljenje, pečat i potpis. U jednom normalnom društvu takav ljekar, i ne samo ljekar nego i privrednik koji utaju porez, ekonomista koji napravi finasijski skandal, sudija koji krivo sudi i svi oni koji zloupotrijebe svoj položaj, funkciju, svjesno nanesu štetu državi i njenim institucijama, nikada se više nebi mogli baviti svojim pozivom.

Opće poznato je da u ind. razvijenom dijelu Svijeta onaj ko utaji porez, nikada više ne može otvoriti firmu, Imamo nekoliko slučajeva u Evropi gdje su se najmočniji političari u državi morali povući zbog tzv. plagijata naučnih radova i stjecanja nezasluženog zvanja i titule, svaki dan u koliko-toliko moralnoj Evropi neko od visokih dužnosnika sjedi na optuženičkoj klupi.

Da li iko zna koliko je u Bosni automobila ukradeno? Ja lično ne vjerujem da je iko od kradljivaca adekvaktno kažnjen. A tek šta je sa onima koji nisu uhvaćeni pa, sa onima koji su im čuvali stražu a, ko fol obavljali svoju uniformisanu dužnost. Ako bi sada išli hijerarhijskom ljestvicom došli bi do najgornje etaže. E tu jarane, leži zec. Tu ne pipaj jer "more izlećeti vuk".

Sve ovo nije ništa novo, ovako i na ovaj način su proglašavani invalidi i prvoborci 1945 i 46. Samo je razlika u tome što ovi a, ni njihovi mentori, nisu išli u Džamiju. Vjerojatno nisu smjeli, a možda nisu ni htjeli, a vala kakve fajde i od njihove molitve taman da su i smjeli i htjeli. Današnji tobože „invalidi“ zajedno sa svojim doktorima prolaze u prvi saf, dok oni stvarni invalidi, u kolicima su u zadnjem safu ili tik kod ulaznih vrata.

Da li smije iko prozvati i uprijeti prstom na univerzitetske profesore za korupciju.

Ali, ovo je naslijeđena bolest samo, ovaj put se pretvorila u epidemiju. Javna je tajna a, to je bio i jedini model za Bošnjake (jer drugu mogučnost nisu imali ) do devedesetih godina prošlog vijeka da je za upis na Medicinski fakultet u Sarajevu trebalo dvadeset-trideset hiljada maraka a, nekada i više. Kolko je tada vrsnih, sposobnih, čestitih, moralno vaspitanih i odgojenih srednjoškolaca ostalo na prtini ili negdje u zapečku zato što njihov babo nije imao te ogromne pare. Njihovo mjesto su zauzeli ovi današnji već "re(vidirani)nomirani", korumpirani doktori, profesori, inženjeri, političari, itd.

Ne smiješ ti jarane moj uprijeti prstom ni u nekoga ni tanjeg ni manjeg a, kamo li u doktora, sudiju, ministra ili.... Onaj ko bi to mogao znao i smjeo, Bog zna kako bi se proveo . Najvjerovatnije se ne usuđuje jer i on sam ima oraha u džepu pa bi protiv sebe okrenuo čitavu armiju mitoprimalaca.

Ko će nama pravdu dijeliti?!

Pripovijedao mi je jedan prijatelj da je osamdesetih godina prošlog vijeka dao 20.000, DM za upis svog sina na Med. Fakultet. Srećom taj "njegov sin" je završio, sada je dr. specijalista. koji neće uzeti ni pfening izvan svoje plaće. Ali...Ali... Koliko ima takvih sinova i kćeri.
Možda još nije dovoljan omjer onih koji daju i onih koji uzimaju. Ali ipak. kada se ostvari ta kritična masa koja nije beskonačno daleko , šta onda? U svemu ovome je interesantno da se svi žale, pa čak i oni kojima ide dobro i koji se slaade mitom. Svi znaju da mito i nepotizam pogađa svakog. Danas, one što daju a, sutra će pogađati one što primaju. Taj krug se, jednog dana mora zatvoriti i, na kraju če se desiti kao: kada guramo tanki štap u zid pa se onaj njegov prvi kraj savija i biva uperen protiv onoga koji ga drži i gura. Ali našoj tvrdoglavosti "nema" kraja . Pored svih nedaća, upozorenja, i alarmantnih situacija mi istrajavamo u svojim nakanama pa da nam nebi djeca pala u ovaj zatvoreni krug tutnemo im onu lovu proturenu ispod stola i sklonemo ih po nekakvim Kembriđima, Oksfordima, Sorbonama sa nadom da se vrate kad ovo sve prođe. Ali....malo morgen. Činjenica je da svi znamo kako treba raditi ali, kao da se nekako bojimo da po pravdi izvagamo pa gledamo da uvijek pretegne na jednu ili drugu stranu.

Uslovi zakonom propisani za obnašanje najviše državne funkcije kao što je predsjednik države, a i ostalih funkcija u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti su isuviše uski, površni i formalni. Zamislite samo da jedan renomirani poduzatnik kada traži dobrog stručnjaka u određenoj branši pored opštih uslova podvlači crvenom olovkom posebne uslove kao što je iskustvo, dosadašnji rezultati, perfektno vladanje jednim od svjetskih jezika, dostignuća i angažman na međunarodnim natjecanjima itd. itd. To sa bosanskim političarima nije slučaj. Oni prolaze i „dobijaju“ glasove na sve moguče načine samo ne na propisan i pošten.

Mnogi kazuju da nam nisu naklonjeni ni istočni ni zapadni „prijatelji“ što u jednu ruku i jeste istina. Ne treba njima na tome zamijerati jer oni vrlo dobro vide i znaju da se krediti i strane investicije presipaju u rodbinske, prijateljske, a onda na koncu u privatne džepove.
Primjera radi : da bi ste kao privrednik dobili jedan kredit od stotinu hiljada KM morate dvadesetak hiljada maraka dati nekome tamo koji vam je k'o biva sredio kredit. Takav privrednik je u startu osuđen na neuspjeh i propast. Samo jednim ovakvim činom je napravljeno nekoliko skandala. Onaj ko je trebao dobiti kredit i koji je na to imao pravo nije ga dobio. Onaj koji nije imao pravo i koji nije ispunjavao uslove je to pravo „uzeo“ od drugog i debelo platio. Firma koja zavisi od tog kredita je sa njenim radnicama (a od svakog radnika zavise još tri-četiri člana porodice) dovedena pod upitnik, a ona druga isto tako neće moći preživjeti bez kredita. Oni koji su upetljani u ovakve rabote i koji su olizali prste su „bez gubitaka“ haram im bilo na obadva Svijeta. DaBogda im se obilo o glavu. E te i takve još nije popustila narkoza ili su im na operacionom stolu umjesto ruke (čitaj dugih prsta) odstranili mozak i obraz.

Možda je najbezbolnije bilo da su oni isti „njihovi“ ljekari dali njima penziju kao 100% procentnim invalidima, imali bismo manje zijana. Koliko je samo djece zaplakalo zbog ovakvih rabota. Ne postoji niti jedan segment bosanske zbilje koji ne boluje od korupcije i nepotizma.

Slušao sam svojim ušima, a nisam jedini naime to je javna tajna da radno mjesto u Elektroprivredi BiH košta petnaestak-dvadeset hiljada KM, to i ovako slično važi i za BH-Telekom.