Apel Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada poslan je na sve važne adrese, pojedinačnih i kolektivnih, političkih, akademskih i pravnih autoriteta u svijetu. U Apelu eksperata piše:

I
Podržavamo Dan bijelih traka u znak sjećanja na genocid koji se desio u Prijedoru, kada je samozvana Republika Srpska primijenila istu metodu koji su primijenili nacisti, natjeravši Jevreje da nose žute trake.

II
Podržavamo i pridružujemo se peticiji da se omogući izgradnja spomenika posvećenog nedužnoj nastradaloj prijedorskoj djeci (stotinu i dvoje dječaka i djevojčica), ubijenoj u genocidu.

III
Tražimo od Skupštine grada Prijedora da bez odlaganja razmotri i prihvati inicijativu roditelja ubijene djece o gradnji spomenika u Prijedoru. U tom smislu, posebno pozivamo odbornike Skupštine grada Prijedora iz bošnjačkog naroda da iskoriste svoje odborničko pravo, ali i ljudsko i moralno, i zatraže stavljanje na Dnevni red Skupštine zahtjev za izgradnju spomenika posvećenog toj nedužno nastradaloj djeci Prijedora.
Preživjele žrtve i svjedoci agresije i genocida u Prijedoru su poniženi jer im se zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. U višegodišnjoj agresiji i genocidu u Prijedoru hiljade prijedorskih Bošnjaka i Hrvata su ubijeni; hiljade mučeni u više koncentracionih logora smrti; više stotina Prijedorčanki je silovano; više stotina prijedorske djece je ubijeno; desetine hiljada Prijedorčana je protjerano; izvršen je zločin nad gradom rušenjem kulturnih i tradicijskih objekata prijedorskih Bošnjaka i Hrvata sa ciljem potpunog istrebljenja istih. Prijatelji istine i pravde i ovog 31. maja nosit će bijele trake oko ruke, kako bi podsjetili na brutalna ubistva, mučenja i protjerivanja prijedorskih Bošnjaka. 31. maja 1992. godine vlasti bosanskih Srba u Prijedoru izdale su naredbu, putem lokalnog radija, nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim čaršafima, i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava. Ovo je bio početak kampanje istrebljenja u kojoj su provođene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracioni logori i činjeni drugi zločini, čiji je konačni ishod bio uklanjanje 94 posto Bošnjaka i Hrvata s teritorije općine Prijedor. Bio je to prvi put od 1939. godine i nacističkog proglasa, po kojem su poljski Jevreji morali nositi žute trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava, da su članovi jedne etničke ili religijske grupe na ovaj način bili obilježeni za istrebljenje.

IV
Podsjećamo svjetsku javnost da su genocid i drugi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava na području općine Prijedor trajali kontinuirano u periodu 1992 – 1995., kada je ubijeno 102 djece, 256 žena (ukupno 3.173 civila), 31.000 ljudi je zatočeno u koncentracionim logorima smrti, 53.000 osoba su žrtve progona i deportacije. U samo tri mjeseca je istrijebljeno 94 posto Bošnjaka. U Prijedoru je izvršen genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, urbicid, elitocid; masovno, namjerno, organizovano ubijanje, protjerivanje, silovanje prije svega, Bošnjaka, a zatim i Hrvata.

V
Pozivamo sve prijatelje istine i pravde u svijetu da obilježe 31. maj - Međunarodni dan bijelih traka. Nosite oko ruke bijele trake, koje nisu samo simbol sjećanja na progon, nego i znak trajne borbe protiv fašizma koji još nije pobijeđen u Prijedoru i BiH. Više od dvadeset godina poslije tih strašnih zločina diskriminacija i najgrublje kršenje ljudskih prava i sloboda se nastavlja drugim sredstvima. Agresija i genocid se nastavljaju drugim metodama. Namjerno i sustavno se onemogućuje povratak i oporavak prijedorskih bošnjačkih i hrvatskih zajednica, na silu oteta radna mjesta i imovina nikada nisu vraćeni, općinske strukture najmanje ulažu u naselja u kojima je potpuno bila uništena infrastruktura i objekti.



VI
Pozivamo sve političke, akademske i pravne pojedinačne i kolektivne subjekte u svijetu, svjesne istine i pravde, i sve borce za zaštitu ljudskih prava i sloboda i njihove organizacije da pomognu prijedorskim roditeljima da konačno podignu spomenik dostojan nedužnih 102 dječaka i djevojčica koji su ubijeni u genocidu u Prijedoru. Peticija za izgradnju spomenika je predana prošle godine, međutim, Gradska skupština u Prijedoru se do danas nije izjasnila o inicijativi roditelja.

VII
Protestvujemo protiv ovakvog anticivilizacijskog postupanja prijedorskog političkog establišmenta, na čelu sa gradonačelnikom Markom Pavićem, koji kontinuirano dehumanizira preživjele žrtve genocida. Općinske vlasti u Prijedoru do današnjeg dana nisu žrtvama genocida na bilo koji način odali počast za patnje kroz koje su prošli. Lokalne vlasti odbijaju javno priznati da su zločini počinjeni u Prijedoru, usprkos brojnim presudama međunarodnih i lokalnih sudova.

VIII
Tražimo od političkih, akademskih i pravnih pojedinačnih i kolektivnih subjekata u svijetu da učine hitne dodatne napore da se bezuslovno ispoštuje pravedna borba prijedorskih žrtava i svjedoka agresije i genocida za sjećanje, istinu i pravdu bez kojih nema pomirenja i sretnije zajedničke budućnosti u Prijedoru i BiH.

Potpisnici:
Prof. Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada
Prof. dr. Francis Boyle, General Agent for the Republic of BiH before the International Court of Justice
Prof. dr. Dawid Pettigrew, Southern Connecticut State University
Prof. dr. Marko Attila Hoare, Faculty of Arts and Social Sciences, Kingston University, London
Florence Hartman, književnik, novinar, bivša glasnogovornica Međunarodnog krivičnog tribunala
Roger M. Richards, režiser, fotograf, autor
Dr. Safia Soliman, Independent Program Development Professional, Gloucester, United Kingdom
Catrine Von Dinklage, Universal Peace Federation
Robert Leonard Rope, nezavisni novinar
Prof. dr. Janja Beč Neumann, sociolog, istraživač genocida, pisac i predavač
Magistar Husein ef. Kavazović, Reisu-l-ulema Islamske zajednica u BiH
Akademik prof. dr. Smail Čekić, Univerzitet Srajevo
Akademik, prof. dr. Ejup Ganić, osnivač i predsjednik Univerziteta za nauku itehnologiju, Sarajevo
Isnam Taljić, književnik
Avdo Huseinović, filmski autor
Dr. Mustafa Ceri’, reisu-l-ulema emeritus IZ u BiH, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa
Magistar Hamdija Čustović, predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike
Muhamed Velić, imam
Prof. dr. Rasim Muratović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo
Prof. dr. Franjo Topić, predsjednik hrvatske kulturne zajednica “Napredak”
Prof. dr. Sead Berberović, Univerzitet Zagreb
Prof. dr. Kasim Trnka, Univerzitet Sarajevo
Prof. dr. Edina Bečirević, Univerzitet Sarajevo
Akademik prof. dr. Ferid Muhić, Univerzitet Skopje
Prof. dr. Tarik Zaimović, Univerzitet Sarajevo
Akademik Prof. dr. Esad Duraković, Univerzitet Sarajevo
Akademik prof. dr. Omer Ibrahimagić, Univerzitet Sarajevo
Prof. dr. Muris Osmanagić, Univerzitet Sarajevo
Prof. dr. Ismet Dizdarević, Univerzitet Sarajevo
Prof. dr. Fikret Bećirović, Univerzitet Sarajevo
Prof. dr. Muriz Spahić, Univerzitet Sarajevo, Predsjednik Udruženja geografa u BiH
Prof. dr. Senadin Lavić, Univerzitet Sarajevo, predsjednik KZB Preporod
Prof. dr. Suad Kurtćehajić, Univerzitet Sarajevo
Prof. dr. Ibrahim Kajan, Univerzitet Mostar
Prof. dr. Aras Konjhodžić, Univerzitet Temple, SAD
Ambasador, dr. Nedim Makarević
Ambasador dr. Sabit Subasić
Prof. dr. Selma Rizvić, Univerzitet Sarajevo
Prof. dr. Zemir Sinanović, Univerzitet Sarajevo
Prof. dr. Enver Halilović, Univerzitet Tuzla
Prof. dr. Sakib Softić, Univerzitet Sarajevo, Zastupnik BiH na Međunarodnom sudu pravde
Prof. dr. Džemal Najetović, Univerzitet Sarajevo
Prof. dr. Mujo Begić, Univerzitet Sarajevo
Prof. dr. Senada Delić, Univerzitet Otava, Kanada
Prof. dr. Hariz Halilović, socio-kulturni antropolog i vanredni profesor na Monash University u Melbourneu, Australija
Dr. Haris Alibašić, vanredni profesor na univerzitetima u Grand Rapidsu
Dr. Nedžad Grabus, ljubljanski muftija (IZ u Sloveniji)
Dr. Zijad Delić, Ottawa, Kanada
Amir Ahmić, bošnjački oficir za vezu sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju
Magistar Fatmir Alispahić, književnik, publicista, novinar
Magistar Sanja Drnovšek Seferović, direktor Instituta za genocid i edukaciju
Magistar Adamir Jerković, direktor Arhiva FBiH
Magistar Osman Softić, politički analitičar
Magistar Haris Hromić, predsjednik Family Memorial Fondacije, povjerenik Carnegie vijeća za etiku u međunarodne poslove
Magistar Marjan Hajnel, filozof, autor, humanist, Izrael
Preofesor Semir Đulić, Atlanta, SAD
Jusuf Trbić, publicista
Mirela Kukan, novinar
Kenan Trebincevic, publicista
Senahid Trebinčević, publicista
Eldin Trebinčević, publicista
Elvir Klempić, ekspert za međunarodne odnose
Adil Kulenović, predsjednik Krug 99
Emir Zlatar, generalni sekretar Vijeća bošnjačkih intelektualaca
Aziz Tafro, publicista
Muhamed Fazlagić – Fazla, publicista
Meša Pargan, Književnik, novinar
Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša “Prijedor 92“
Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja žena žrtava rata
Munira Subašić, predsjednica Pokreta Majke enklava Srebrenica i Žepa
Hasan Šehović, predsjednik Svjetskog saveza dijaspore BiH
Senada Softić Telalović, Vijeće BH organizacija Australije
Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida
Advokat Amor Mašović, Institut za nestale osobe
Satko Mujagić, „Čuvari Omarske“
Kemal Balihodžić, publicista
Adnan Bajrić, menadžer
Senada Tatarević Kararić
Hava Tatarević, Žrtva kojoj je ubijeno 6 sinova i suprug
Šukrija Meholjić, ilustrator, karikaturista, publicista
Sejfudin Tokić, predsjednik Bošnjačkog pokreta za ravnopravnost naroda
Nedim Seferović, pravnik
Vehid Gunić, književnik
Aziz Tafro, publicista
Sanela Fejzić
Dženana Karup-Druško, novinar
Nihad Aličković, Antidejton grupa
Senad Aličehajić, Bosanskohercegovačka zajednica Windsor, Kanada
Nasko Budimlić