LICEMJERSTVO VELIKOSRPSKOG NACIONALISTE: Dodik u Memorijalnom centru žrtava genocida u Potočarima

Sistematski i kontinuirani srpsko crnogorski zločini agresije i genocida na Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake su bili unaprijed planirani sa metodom laži kao ključnim mehanizmom vođenja srpske velikodržavne ideje, politike i prakse. Krvav agresorsko genocidni rat protiv međunarodno priznate, suverene, nezavisne države, Bosne i Hercegovine i njenog najbrojnijeg naroda, Bošnjaka, je pravdan lažima koje je najbolje opisao ideolog projekta Velika Srbija Dobrica Ćosić: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utješimo drugoga. Lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bijedu. Lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.”

Brutalni agresorsko, genocidni napad na Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake nije samo zločin. Radi se o nećemu što je više od zločina, što ima svoje ime, a to je agresija i genocid, koji su sudski dokazani na Međunarodnom sudu pravde, vrhovnom pravnom svijetskom autoritetu. Agresija i genocid se ne mogu reducirati na takozvani “veliki zločin” kako to radi Dodik i njegov politički establišment i njemu slični u Srbiji i Crnoj Gori. Priča o “velikom zločinu” u Srebrenici, odnosno Bosni i Hercegovini je negiranje agresije i genocida, poniženje istine i pravde, udar na međunarodni pravni poredak i njegove sudske autoritete. Doći u Potočare, u godini kada se navršava dvadeset godina od največeg zločina poslije holokausta u Evropi, genocida u Srebrenici, sa idejom o “velikom zločinu” je poniženje žrtva, pravde, istine, čovjeka i civilizacije.

Samo u genocidu nad Bošnjacima u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995. učestvovalo je preko 25.000 „ljudi“. Načini i sredstva ubijanja žrtava mogu se označiti monstruoznim. Žene, muškarci, djeca i starci ubijani su vatrenim oružjem za direktno djelovanje iz svih vrsta pješadijskog oružja, minobacača, modifikovanih aviobombi, itd., zatim noževima, te posebnim spravama napravljenim i priređenim u tu svrhu. Postoje dokazi da su Bošnjake žive spaljivali, ubijali na zvjerski način, uključujući i čitave porodice, te su tako u nekim masovnim grobnicama otkriveni i identifikovani posmrtni ostaci čitavih porodica. U “operaciji ubijanja”, prema tačno utvrđenom obrascu, u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice likvidirano je preko 8.000 Bošnjaka, zbog njihove nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve i što su živjeli i što žive na teritoriji koju srpski agresor, u skladu sa srpskim velikodržavnim projektom, srpskom nacionalističkom ideologijom, politikom i praksom, osvajačkog i genocidnog karaktera, teži osvojiti i pripojiti Srbiji. U zauzimanju sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice i izvršenju genocida nad Bošnjacima učestvovale su, pored vojnih i policijskih snaga genocidne tvorevine Republike Srpske, i oružane snage Vojskae Jugoslavije i specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije.

Zaboravljajući navedene činjenice, cilj Dodikove manipulacije u Potočarima je pravdanje Miloševićeve ideje, politike i prakse Velike Srbije drugim sredstvima, koji se sada ogledaju u prekrajanju i falsifikovanje historije, kontinuiranom vrijeđanju Bošnjaka i negiranju njihovih prava i sloboda, veličanju zločina i zločinaca, njegovanju mržnje prema državi Bosni i Hercegovini i njenom najbrojnijem narodu, Bošnjacima, njegovanju mržnje prema Ideji Bosne i Bosanskom duhu sa konačnim ciljem spajanja sa Srbijom.

Iskreno pokajanje i izvinjenje žrtvama podrazumjeva jasno imenovanje zločina, agresijom i genocidom, jasnu proklamaciju o manjem entitetu kao sastavnom i neodvojivom dijelu države, tertorije i zemlje Bosne i Hercegovine, zakonsku zabranu negiranja genocida, izučavanje genocida u školama, potpunu zaštitu ljudskih prava i slobda preživjelim žrtvama i njihovim organizacijama, definitivno odustajanje od negiranja države Bosne i Hercegovine, kaže se u izjavi Instituta za istraživanje genocida, Kanada.