Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


ČETRDESET GODINA OD SMRTI FRA-BEGA IVE ANDRIĆA
Procitaj komentar

Autor: Sead Zubanović
Objavljeno: 14. March 2015. 02:03:20

Srpsko-crnogorski zlikovci


Sead ZUBANOVIĆ: Kako profesori i nastavnici u BiH nisu u stanju prepoznati činjenicu da između Njegoševog „Gorskog vijenca“ na jednoj i Andrićevih romana na drugoj strani nema nikakve razlike? Treba li čekati da svi oni prosvjetni radnici koji su diplomirali, magistrirali i doktorirali na „ćuprijama“ i „avlijama“ odu u penziju da bi se iz nastavnog plana i programa izbacilo ovo zlo koje bošnjačku djecu tjera da preziru sama sebe?
Miroslav Krleža, veliki prijatelj Bosne i izuzetan poznavalac njene historije, bio je i ostao neprikosnovena najveća hrvatska (tada jugoslovenska) književna gromada. Ovaj čovjek, živa enciklopedija, zastupao je svoj slobodarski stav i u vremenu državnog jednoumlja. U nekoliko navrata se u direktnoj komunikaciji verbalno suprotstavio samom Titu. Oni koji su zapamtili taj vakat znaju kolika je to hrabrost morala biti. Važio je za čovjeka bez dlake na jeziku. Književnik i novinar Miljenko Jergović svjedoči da je Krleža u razgovoru uvijek obavezno izgovarao „fra-beg“ pri pominjanju Andrićevog imena, aludirajući na njegovo porijeklo. Često je nasmijavao prisutne pitajući se poluglasno, kako se ovaj nobelovac mogao izjasniti kao Srbin kad svi znaju da mu je majka katolkinja, a otac musliman.

Zbog toga što su ga drugovi provocirali činjenicom da je njegov biološki otac musliman i da ga nije htio priznati za svoje dijete, Ivan Ivo Andrić je kroz svoje teško djetinjstvo zamrzio taj cijeli narod. Rođen je tajno u selu Dolac kod Travnika, gdje je živjela familija njegove majke Katarine Pejić. Da bi prikrila sramotu vanbračnog djeteta dala ga je svojoj udatoj sestri Ani u Višegrad. U rubriku za ime oca upisan je podmićeni starac Antun Andrić, školski podvornik, koji je umro nakon dvije godine. Riječ „kopile“ koja ga je svaki dan čekala u igri sa vršnjacima porodila je u njegovoj duši patološku mržnju prema jednom cijelom kolektivitetu i od njega napravila frustriranu ličnost. On je ovaj bolni period odrastanja kasnije formulisao ovako: “Cijelog života se liječimo od nesretnog djetinjstva.“ A, on se liječio pišući laži. Njegove knjige servirane nama kao „istorijski romani“ su generatori mržnje. Blateći sve što je imalo dodira sa Islamom, Andrić se čitav svoj život „svetio“ čovjeku kojeg nikada nije ni upoznao. Nadojen mržnjom romana „Na Drini ćuprija“ Milan Lukić je tokom agresije u jednoj kući zatvorio pa zapalio sedamdeset žena i djece. Osvetu je naveo kao razlog počinjenog zločina na sudu u Hagu. Ali, koliko će još Lukića poroditi Andrićeve knjige? Ko može mitomanima objasniti da sve ono što je napisala ova pogan nije istina? Nikada oni neće povjerovati da mu je Nobelovu nagradu izlobirala i kupila četnička emigracija zajedno sa Ćosićevim SANU-om s ciljem pravdanja pred Evropom genocida počinjenog nad Bošnjacima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Kakva je to Nobelova nagrada za književnost ako je nije dobio Lav Tolstoj za svojih dvadeset miliona prodatih knjiga?


Njegoš i Andrić, zlikovci koji su u svojim (ne)djelima ostavili genocidni i rasistički krvavi trag.


Zna se dobro koliki je lažov bio Ivo koji je za samo godinu dana u Austriji upisao, završio fakultet i doktorirao. Znali su svi i da je ta spodoba bila učesnik potpisivanja kapitulacije Jugoslavije pred Hitlerovom Njemačkom. Poznato je, pogotovo njemu, kako se kasniji nobelovac svojevremeno nudio fašističkoj vladi Ante Pavelića.
Ivo Andrić je bio psihički hendikepirana ličnost. Dvadeset godina je sa svojim prijateljem Nenadom Jovanovićem dijelio njegovu suprugu Milicu. Oženio ju je u šezdeset šestoj godini svoga života, kada je ova postala udovica. To mu je bio prvi i posljednji brak. Istovremeno se udvarao ženama svojih ostalih poznanika sa više ili manje „uspjeha.“ Gustav Krklec, pjesnik, ga je mjesecima ganjao po Beogradu četrdesetih godina sa pištoljem u ruci da me se osveti što je spavao sa njegovom bračnom drugaricom. Njegova nastranost je očigledna kroz opise sadističkih seksualnih scena koje on u svojim (ne)djelima pripisuje Turcima. Bojao se i pomisli da ima svoje dijete. Mrzovolja, životna bezvoljnost i zabrinutost vidljive su mu na svakoj fotografiji.

Ne osporavajući književni talenat kojeg je sigurno naslijedio od oca, jer majka mu je bila obična radnica u tvornici čarapa na Bistriku (Stari dio Sarajeva), mora se postaviti ovo pitanje: Kako profesori i nastavnici u BiH nisu u stanju prepoznati činjenicu da između Njegoševog „Gorskog vijenca“ na jednoj i Andrićevih romana na drugoj strani nema nikakve razlike? Treba li čekati da svi oni prosvjetni radnici koji su diplomirali, magistrirali i doktorirali na „ćuprijama“ i „avlijama“ odu u penziju da bi se iz nastavnog plana i programa izbacilo ovo zlo koje bošnjačku djecu tjera da preziru sama sebe? Zar nije Emir Kusturica i njegov Andrićgrad dovoljan pokazatelj rezultata kroz lektiru obaveznih iščitavanja ove literature? Hoće li se pojaviti i jedan ministar prosvjete, na bilo kom nivou, koji će imati hrabrosti da kaže car je go?

Miroslav Krleža je državu Bosnu u srednjem vijeku nazvao jedinim ostrvom slobode i svjetla misli u mračnoj Evropi. Znao je on i da život stanovništva, za vladavine Otomanske imperije, nije bio ni blizu Andrićevim opisima. Zna se dobro koliki je lažov bio Ivo, koji je za samo godinu dana u Austriji upisao, završio fakultet i doktorirao. Znali su svi i da je ta spodoba bila učesnik potpisivanja kapitulacije Jugoslavije pred Hitlerovom Njemačkom. Poznato je, pogotovo njemu, kako se kasniji nobelovac svojevremeno nudio fašističkoj vladi Ante Pavelića. Ovo je jedan mali dio razloga koji je rezultirao sljedećoj, Krleži nesvojstvenoj reakciji.

Povodom skupa pisaca u Zagrebu, čiji je organizator bio Miroslav Krleža u njegovu kancelariju je ušao čovjek koji mu se predstavio kao Andrićev sekretar. Rekao je da je razlog njegovog dolaska Ivino insistiranje da bude najavljen, prije njegovog planiranog izlaska za govornicu, isljučivo kao srpski književnik. Krleža je veoma ljubazno odgovorio da će se njegovom zahtjevu udovoljiti i da tu nema nikakvih problema. Obećao je čak da će ga on lično tako i najaviti. Kada se gost zadovoljan odgovorom pozdravio i već krenuo prema vratima, domaćin mu reče: „Ovo što smo razgovarali bilo je službeno, a ovo što ću vas zamoliti da prenesete vašem šefu je privatno. Recite Ivi Andriću da mu ja j...m majku hrvatsku.

VRH



Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Ostali prilozi istog autora:
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
24. March 2024 13:46
» POKRŠTAVANJE BOSANSKOG JEZIKA
09. March 2024 20:20
» „NIKO NEMA ŠTO SRBIN IMADE“
31. January 2024 17:16
» „VI STE NAS POBILI“
20. January 2024 16:55
» ŠTA ONO REKOŠE TARABIĆI?
12. January 2024 17:58
» „DRMA MI SE NA ŠUBARI CVEĆE“
28. November 2023 16:07
» NOVINARI, OD HEROJA DO REKETAŠA
10. November 2023 00:37
» ĆOSIĆEVO SUNCE VIŠE NIJE DALEKO
31. October 2023 21:09
» DOKTOROV DOKTORSKI MARIFETLUK
21. October 2023 23:30
» SRAM TE BILO, DUBROVNIČE
07. October 2023 15:44
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif