Predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa i reisu-l-ulema emeritus akademik dr. Mustafa Cerić, nakon Kuvajta sinoć je doputovao u Luksemburg na poziv Muhameda Ćemana, predsjednika Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ) u Luksemburgu povodom treće godišnjice BKZ...
Akademik Cerić u uvodu besjede pojašanjava da u ovoj maloj ali bogatoj zemlji u centru Europe danas živi oko 14.000 Bošnjaka iz Bosne i Sandžaka, dok Luksemburg broji 580.000 stanovnika.
U Luksemburgu ima sedam aktivnih džemata, uglavnom bošnjačkih...
U subotu navečer je svečano obilježavanje godišnjice BKZ kad se očekuje dolazak velikog broja Bošnjaka iz okolnih gradova, napisao je na Facebook prezentaciji akademik Cerić. U nastavku prenosimo kompletnu besjedu.

*****
Dragi moji,
Ovoga puta hoću da vam prenesem malo atmosfere sa mog sinoćnjeg susreta sa Bošnjacima u dva džemata, na akšamu i na jaciji-namazu u Luksemburgu...
U džematu sa lijepo uređenim prostorom, koji se može nazvati mesdžid, mjesto gdje se čini sedžda, imamio sam akšam-namaz i održao kratak vaz nakon namaza... imam u ovom džematu je Salih ef. Muharemović, svršenik travničke medrese, rodom iz Zavidovića... Predsjednik ovog dzemata je Fahir Ćosić... Inače, većina džematlija u ovom džematu su iz Zavidovića, tačnije iz sela Pašin konak...

Neki od njih su se dragovoljno doselili u Luksemburg trbohom za kruhom prije agresije na Bosnu, neki su prognanici, dok su se neki doselili, odnosno nedavno su se iselili iz Bosne trbuhom za kruhom, jer u Bosni za njih nije bilo posla, nije bilo života dostojnog čovjeka...

Na pitanje kako im je u Luksemburgu svi odgovaraju da im je lijepo, ali i da žude za povratkom nazad u domovinu... država Bosna i Hercegovina, očito, nema rješenje za ove svoje ljudi koji je vole, ali od te ljubavi ne mogu da žive...

Kad sam im rekao da se Bosna ubraja u pet posto prostora kao najugodnije mjesto za življenje na zemaljskoj kugli, bilo im je drago, ali i žalosni su što nema uvjeta i za njih da žive tamo, gdje su se rodili i gdje im je duša puna, ali nažalost stomak nije...



I tako to biva ovdje gdje im je stomak sit, duša je gladna, a opet tamo gdje je duša sita, stomak im je gladan... hoće li Bošnjacima ikada svanuti dan kad će im i duša biti puna i stomak sit... o tome sam govorio Bošnjacima i zamolio ih da čuvaju svoj duh i svoju dušu, jer mora doći dan da se svi vratimo našoj Bosni u zagrljaj pune duše i sitog stomaka, ako Bog da...

Susret sa Bošnjacima iz Sandžaka na jaciji-namazu bio je, također, srdačan i otvorena... imam u ovom džematu je Dženan ef. Dreković, bratić našeg legendarnog komadanta i generala Ramiza Drekovića...

Predsjednik džemata je Velid Jusufović... obojica su me poselamili porije jacije, a poslije su mi dali riječ pa sam održao vaz... u ovom džematu muškarci klanjaju u jednoj a žene u drugoj prostorije zato što je zgrada višespratna pa nije moguće da svi, i muškarci i žene, klanjaju na jednom spratu...

Govorio sam im o tri važna zavičaja u Bošnjaka: duhovnom, nacionalnom i državnom...
Dakako, svaki od ova tri zavičaja su važna i ni na koji način jedan drugog ne iskuljučuju, ali, naglasio sam:

- Jaka svijest o našem duhovnom zavičaju, kojeg čini naša vjera i moral, je presudna da imamo snažnu svijest o našem nacionalnom i državnom zavičaju...

- Naši preci, podsjetio sam, vodili su više računa o svom duhovnom zavičaju nego o nacionalnom i državnom... i hvala im za to, ali došlo je vrijeme da mi, ova sadašnja generacija Bošnjaka, povedemo više računa o našem nacionalnom i državnom zavičaju, koji treba da se oslanja na naš duhovni zavičaj, odnosno višak naše duhovnosti treba da prenesemu u polje našeg nacionalnog i državnog zavičaja...

Maram da vam kažem da na tom putu do naše visoke bošnjačke svijesti o nacionalnom i državnom zavičaju stoje tri povelike prepreke koje moramo savladati:

- Prva prepreka je, rekao sam, izdaja, koja se manifestira na razne načine, ali najštetnija je ona kojom se prodaje naša čast i sloboda radi sitnih ličnih interesa pojedinaca i grupa, koje su izgubile svoj duhovni zavičaj pa im onda ni nacionalni ni državni ništa ne znače...

- Od bolesti izdaje Bošnjaci dugo pate i mnogo ih je ta bolest izdaje koštala zadnjih sto godina, najviše zbog toga što o njoj nisu smjeli da javno govore pa su je trpili i od nje sve slabiji bili... a ponekad i naprasno umirali...

- Sad kad smo svjesni te bolesti, koja nas razara iznutra, moramo naći za nju lijek... Naravno, za svaku bolest postoji lijek osim za ahmakluk, ali i za tu bolest treba da sve uradimo da se i od te nje, ako Bog da, izliječimo...

- Druga prepreka na buđenju naše svijesti o nacionalnom i državnom zavičaju je kriterij koji nam se nameće da je bolje biti podanik nego slobodan te da je korisnije slušati nego učiti, jer se poslušnost više cijeni nego pamet... Ova prepreka je, možda, i najopasnija i najteže će biti da je savladamo, jer će trebati dosta vremena da se ova bolest u glavama ljudi izlijeći...



- No, mi ne smijemo odustati od naše namjere da je liječimo tako što ćemo stalno objašnjavati da je vrijeme da i mi Bošnjaci, kao što to rade sve savjesne i odgovorne nacije, moramo dati predniost pametnim i sposobnim a ne slijepo poslušnim i nesposobnim Bošnjacima da nas vode u sigurnu propast umjesto u sigurni i prosperitetni nacionalni i državni zavičaj, ako Bog da...

- I, treća, prepreka na našem putu da krenemao naprijed je ojkofobija, to jeste strah od vlastitog sebe, svoje vlastite kulture, svog vlastitog jezika, svoje vlastite nacije, svoje vlastite države... strah od samoga sebe zato što nam se nudi lažni uspjeh i spas kod drugoga... no, sve više nam je jasno da za nas nema ni uspjeha ni spasa kod drugoga, već da je, kako nas uči naše iskustvo, dragi Bošnjaci, ne jednom u našoj modernoj povijesti da nam nema ni uspjeha i ni spasa kod drugoga, već je naš uspjeh i spas u nama samima uz Allahovu milost i pomoć...

Zato treba da ponavljama:
- Mi možemo...
- Mi hoćemo
- Mi znamo... ako Bog da...!
Allahu Milostivi,
- omili nam naš duhovni...
- naš nacionalni...
- i naš državni zavičaj
Allahu Svezmoćni,
- osnaži nas da savladamo..
- prepreku izdaje...
- prepreku učmalosti
- prepreku ojkofobiji...
- prepreku straha od samih sebe...
Allahu Sveznajući.
- pouči nas da znamo...
- šta je za nas najbolje...
- i najkorisnije...
- za uspjeh na ovome...
- i spas na drugome svijetu... Amin!