Nedžad ĆEMAN: San o slobodnom društvu ostaće utopija i o njemu ne može biti govora sve dok se ne stvore podjednake šanse za sve građane, posebno za one generacije i generacije koje su bile žrtve dešavanja iz devedesetih koji su diskreditovani i čiji su potomci još u većoj nevolji. Neće se moći govoriti o demokratskim slobodoma kada je bošnjačka disajspora van političkih moći, jedina uloga koja joj je dodijeljena to je da bude ''krava muzara'' i nijemi posmatrač propasti svojeg naroda. Bez koncenzusa ne može se govoriti o slobodnom društvu u regionu sve dok se ne postigne nacionalno pomirenje i koncenzus oko nacionalnih interesa. Ne može da se govori o slobodnom društvu u kojem se sve politizira od tradicije, vjere, kulture, sporta.

U jedinstvu je ljaga
Poslije spektakularnih i za bošnjački narod vratolomnih izbora za člana Predsjedništva BiH i sada izbora za Bošnjačko nacionalno vijeće na Sandžaku, očigledno je da se bošnjački narod prema svojoj državi, naciji, potomstvu, a i prema sebi samim ponaša krajnje nesavjesno i neodgovorno. Nije nama više opasnost preko Drine ili Neretve, oni tamo nisu više kadri da se sa nama drže a i da pokušaju svjesni su da u ovdašnjim uslovima puno bi lošije prošli nego prije. Naš permanentni problem su ''naši'' politički predstavnici koji se više ne stide onog što su radili u prošlosti i onog što i danas bez trunke savjesti rade, potpuno je postalo normalno da se sada ''vječiti'' član-kandidat za predsjedničke izbore u BiH ne pojavi u javnosti na predizbornoj kampanji gdje je dužan po demokratskim pravilima na čijim principima je i uspostavljeno glasanje, javno odgovori na pitanja građana i protivkandidata. Njegovo vulgarno ignorisanje svega onog što bi po svim pravilima trebao da osjeća svojim je postalo sasvim neka samu njemu prikladna rutina, čak je otišao ispod granice demokratije pa je za svoje potrebe, pored poslušne izmanipulisane mase, privatizirao i vjerskog poglavara kojem sa svojom stranačkom svitom nameće da sanja autokratske snove.
U Sandžaku slična slika ista stranka, jedan te isti ''vječiti politički dragulj'', dvadeset i pet godina istu priču priča i isto narod truje i na istu prevaru izbore dobija.
Fotelja je postala sinonim faraonstva od kojeg se svjesnom čovjeku želudac prevrće uz bezbroj pitanja koja više i nemaju odgovora, a zanemarit se ne mogu jer su od vitalnog značaja za državu i naciju kao i prosperitet u regionu.

Zapad, propala destinacija
Htjeli prihvatiti ili ne naše mlade generacije prije svega odlikuje potreba za idejom, vizijom, svoje sutrašnjice jer one generacije prije devedesetih slijedile su ideju socijalizma i Titove ideologije, koje pokušavši da jednopartijski sistem demokratizuju idejama nekakvog eurokomunizma, čiji su promoteri i danas čvrsto drže vlast umišljajući se da imaju dovoljno demokratskog kapaciteta da vode države kroz procese tranzicije. Tempo kojim oni ostvaruju tranzicije je upravo odraz njihovog kapaciteta, njihove nemoći da priznaju sebi da su prohujali sa vihorom. U toj i takvoj amonizitetnoj političkoj situaciji koja je u totalnoj disfunkciji sa potrebama građana a pogotovu maladih, bez jasne vizije budućnosti, vizije nacije i iskazanih interesa unutar globalnih, regionalnih kao i lokalnih tokova ljudi, ideja, trgovine i kapitala naša mlada generacija ne pronalazi sebe, niti bilo kakvu sigurnost svoje budućnosti. Karta u jednom pravcu prema zapadnoj Evropi je postala jedina nada za boljitak i niko od političke klike ni trenutak pažnje tome ne pridaje. I na Zapadu su sve rjeđi oni koji u slobodnom demokratskom građanskom društvu mogu doći do izražaja jer se više ne donosi znanje, umijeće i kreativnost, a i sam Zapad se u crno zavio tako da šansa poštenog uspjeha zasnovanog na stručnoj sposobnosti i finom odgoju sa kojim se nekada dolazilo skoro da više i ne postoji.

Do koda će Bošnjaci trpiti?

Dijasporo, daj i ne pitaj
San o slobodnom društvu ostaće utopija i o njemu ne može biti govora sve dok se ne stvore podjednake šanse za sve građane, posebno za one generacije i generacije koje su bile žrtve dešavanja iz devedesetih koji su diskreditovani i čiji su potomci još u većoj nevolji. Neće se moći govoriti o demokratskim slobodoma kada je bošnjačka dijaspora van političkih moći, jedina uloga koja joj je dodijeljena to je da bude ''krava muzara'' i nijemi posmatrač propasti svojeg naroda. Bez koncenzusa ne može se govoriti o slobodnom društvu u regionu sve dok se ne postigne nacionalno pomirenje i koncenzus oko nacionalnih interesa. Ne može da se govori o slobodnom društvu u kojem se sve politizira od tradicije, vjere, kulture, sporta.

Đetić islamo(fob)log
U Crnoj Gori predsjednik i premijer države tumače muslimanima islam a vjerske učitelje svjetskoga ranga preko svojih poslušnika izbacuju iz Islamske zajednice. Mlada generacija upravo je zamorena drskim ponašanjem takvih likova. Bez nacionalnog i vjerskog razumijevanja u regionu se ne može govoriti o progresu. Dok evropske zemlje razmatraju povećavanje kazni i direktno trpanje na robiju onih koji ilegalno odlaze na strana ratišta, u regionu vladaju dvojni aršini, tako da jedni imaju pravo ići i ubijati i tako ''pomagati'' bratsku Rusiju, a drugi koji odlaze u Siriju su žigosani kao neprijatelji čovječanstva.
Svakako da ih sve treba pod hitno zakonski spriječiti pa i hapsiti! Ali ovdje se nameće pitanje šta ćemo sa onim srpsko-crnogorskim jurišnicima koje su Milošević, Bulatović, Đukanović… još ratnih ’90-tih angažovali da se «igraju rata» u kojem su u genocidu i istrebljenju pobili preko 200 hiljada Bošnjaka. Da, rekoše da je Milošević u Haagu krepao, ali šta je sa Bulatovićem, Đukanovićem i njihovim pajdašima, kada će ih smjestiti na optužničku klupu da im se sudi za komandnu ogovornost?

A šta sa razumom?
U tom vrtlogu postoji dio ljudi koji su odgovorni i koji znaju, umiju i posjeduju široku kulturu, poštuju svoju vjeru, tradiciju i predstavljaju mecene svoje vjere, nacije, i koji posebno vode računa o vaspitanju, obrazovanju i napredovanju mladih generacija. Međutim na takve se vrši opstrukcija sa državnih nivoa u vidu prijetnji, podvala, izbornih krađa i ne daje im se prilika ni da se primaknu vlasti ne bi li svojim poštenjem 'oštetili' one koji su duboko zagrezli u nečasne radnje, koji maksimalno profitiraju u njihovoj nečasnoj raboti na štetu naroda.

Etika izborne pobjede
Iz svega navedenog se sa lahkoćom može donijeti zaključak da mi većinski imamo nerazvijenu političku kulturu, nedjelotvornu javnost i medije koji su lahko potkupljivi, postalo je uobičajeno da se i sada teško ili gotovo nikako ne mijenja ustaljeni način vladavine u kojem je partijski interes osnovno i vrhovno načelo politike kome je sve podređeno. Pozivati se na etike izborne pobjede gubi smisao pred neumoljivom stranačkom računicom i njihovim ''principijelnim'' dogovorima, nedosljednost je postala glavna oznaka političkog života.

Gdje su moralne vrijednosti?
Riječ izgovorena za vrijeme izborne kampanje nema odavno više nikakvu ozbiljnu vrijednost i značaj pa i pojam odgovornosti je izgubio svaki smisao i djelotvornost. Jasno nam je da živimo u razorenoj političkoj zajednici u kojoj su čast i poštenje političara mrtvo slovo na papiru. Ali, pitamo se do kada će bošnjački narod trpiti nemoralnost političara, bar iz svojeg naroda?