Avdo METJAHIĆ: Vujanović zaboravlja da njegovo jeftino politikanstvo i egoizam razdvaja ljude, a njegov način obraćanja tim ljudima ravan je zločinu, ništa manjem nego ’90-tih kada je sa svojim pajdašima Momom, Milom i Svetom, pod bajraktarstvom balkanskog kasapina, jurišao na Bosnu i Bošnjake. I da ga još podsjetimo na majski juriš 1996. tada sa pozicije ministra MUP-a CG poslao specijalce da prebiju navijače plavskog FK “Jezera”. Ako je to zaboravio prvi čovjek IZ u CG, mi nismo! Onda se pitamo, odakle pravo predsjedniku Crne Gore Filip Vujanoviću, koji je pravoslavac, da se miješa u poslove Islamske zajednice u Crnoj Gori, posebno da uz političke marifetluke, na pogan način od muslimana zahtijeva, da budu njegovi ideoloski saputnici. Vujanović zaboravlja da čovjek nije zraka sunca, pa da prođe kroz trnje a da se ne ogrebe, pa iako je istina, da zli jezici izlijevaju samo ono što njihova pokvarena duša osjeća.

Šta se to ustvari dešava u toj Crnoj Gori, i gdje vode tu malu državicu Miloševićevi sljedbenici. Ko koga ovdje farba, ko koga ovdje misli prevesti žedna kraj toliko izvora? KO? Nema iznenađenja, kad se radi o balkanskim državama, specijalno, o Srbiji i Crnoj Gori, jer u objema čovjek drugačije nacionalnosti ili konfesije, nema razloga veseliti se sljedećem danu, specijalno kad se radi o pripadnicima islamske vjeroispovjesti. Ali neka je kako je, i nije lahko, jer muslimani su navikli na sve što im se servira, i jedini im je cilj ostati na svojoj babovini, vjerujući, da ništa nije vječno. Evropa, koja je organizovala bezbroj krstaških ratova, smirila je strasti do nekle i prihvata islam kao religiju, valjda ravnopravnu sa ostalim vjeroispovjestima. balkanske države, Srbija i Crna Gora, kao da su na nekoj drugoj planeti, nastavljaju sa represivnim mjerama, prema autohtonim narodima Balkana, Bošnjacima i Albancim i njihovom vjerovanju, u Jednog Boga.

Crna Gora kao država, jest malehna, ali zlobna u svim aspektima života, kad se radi o drugim i drugačijim, a specijalno kad se radi o vjernicima islama. Sve vlasti koje su bile i prošle u Srbiji i Crnoj Gori, te i ove današnje, iste su ideološke pozadine, ali još gorih ambicija i hegemonije. Kad nisu uspjeli uništiti Bošnjake (i Albance), sa jedanaest genocida, onda regrutuju takozvane pojedine hodže ili hodžice, dajući im zvanja, sa kojima nisu kadri idržati sva iskušenja.
Ničija do zore nije gorjela pa neće ni današnjim oportunistima, jer strast za istinom, najbolji je izraz životne snage u čovjeku, i ljudi se polahko bude na nesnosnu galamu, koja dopire iz susjedne odaje. Od uvijek je bilo i biće, dok je svijeta, prodatih insana ili spodoba spremnih da se stave u službi nečasnih osoba, državnika, političkih partija i raznih grupa i njihovih nemoralnih ciljeva. Sve je kratkog vijeka, i sve što osjaje je, sramota i pniženje, koje voda ne može da opere.
Ovakvi problema izlaze iz tradicije sa tih prostora, da se silom i na pogan način nametne jednom narodu ili konfesiji ono što njima ne pripada. Da im se nametne ono: “Nije šta je, nego je, kako mi kažemo da je”, na taj način se pojavljuje predsjednik CG Filip Vujanović u zaštiti crnogorskog reisa, naravno, jer je pozvat da bi ga zaštitio. Od čega i koga, nikako da to odgonetnemo. Vujanović zaboravlja da njegovo jeftino politikanstvo i egoizam razdvaja ljude, a njegov način obraćanja tim ljudima ravan je zločinu, ništa manjem nego ’90-tih kada je sa svojim pajdašima

Ti meni ja tebi, U zdravlje ili na zdravlje Nagrada Savjetovanje 'Nebeska nacija' na čučavcu

Momom, Milom i Svetom, pod bajraktarstvom balkanskog kasapina, jurišao na Bosnu i Bošnjake. I da ga još podsjetimo na majski juriš 1996. tada sa pozicije ministra MUP-a CG poslao specijalce da prebiju navijače plavskog FK “Jezera”. Ako je to zaboravio prvi čovjek IZ u CG, mi nismo zaboravili! Onda se pitamo, odakle pravo predsjedniku Crne Gore Filip Vujanoviću, koji je pravoslavac, da se miješa u poslove Islamske zajednice u Crnoj Gori?! Posebno, da uz političke marifetluke, na pogan način od muslimana zahtijeva, da budu njegovi ideološki saputnici. Vujanović zaboravlja da čovjek nije zraka sunca, pa da prođe kroz trnje, a da se ne ogrebe, pa iako je istina, da zli jezici izlijevaju samo ono što njihova pokvarena duša osjeća.

Nego biti ravnodušan prema prijetnjama koje je putem medija uputio sandžačkom muftiji može bit samo, ljudska pogan, onaj kome nije poznata bliska a ni daljna prošlost kroz sve što je prolazio naš narod. Ali kada se neko rodi kao pogan, živi kao pogan.

Ne prođe ni mjesec dana da u toj Crnoj Gori, neko iz vlade ili neki vjerski predstavnik SPC, ne nasrne na muslimane i islam, kao i na ljude koji su uz svoj narod. Ne prođe ni mjesec dana da neko u CG ne proba omalovažavati i ocrniti islam, ocrniti druge konfesije i narode na tim prostorima, pa se često pitamo u kojem to vremenu živimo. Možete zamisliti da nas pokušavaju ocrniti oni čije su ruke okrvavljene do ramena.

Crnogorski predsjednik Filip Vujanović se nije oglasio na uvrede srpsko-crnogorske pogani sotone Anfilofija kada je sa Sinjajevine zagragtao: “Jeste da je strašno pobiti ljude, međutim, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi, sa lažnom vjerom. Zato je, blagodareći toj žrtvi, vladika Danilo spasio Crnu Goru". Odakle sad odjednom Vujanoviću da brani “ove zlobne ljude i lažnu vjeru”, i staje u “odbrani” islama, citirajući Časni Kur’an azimušan i posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda a.s.?!

Vujanović na jedan pokvarenjački način upozorava muftiju Zukorlića, da postoje granice, iako mislim da smo zaboravili kada je neposredno prije referenduma za osamostaljenje Crne Gore, tadašnji i sadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, obećao muftiji Zukorliću da se u pitanju komunikacije i na vjerskoj, porodičnoj i kulturnoj osnovi između dva dijela granica, nakon uspostave te granice, ništa neće promijeniti. Dakako te granice o kojima danas govori “ateísta” Vujanović ne postoje za SPC sa kojima se svako malo grli i nagrađuje ih ili primaw nagrade od njih, a koji su se borili svim mogućim srestvima protivu crnogrske samostalnosti, za koju su bili većina muslimana, Bošnjaka i Albanaca, kao i katolika Albanaca. Vujanović izgleda da zaboravlja, da ni jedna religija nema granica, te da je sjedište SPC u Beogradu, katolici ima svoje biskupije, za Hrvate u Zagrebu, a za katolike Albance u Skadru. Kako to da se Bošnjacima muslimanma u Crnoj Gori i Srbiji nameće Rijaset u Beogradu i (Mešihat) Podgorici, i zaobilazi Sarajevo! Kako to predsjednik Vujanović, i ko mu daje za pravo da se miješa u poslove muslimana i IZ, i posebno da javno podstiče podjele, sa ubjeđenjem da IZ u CG na čelu sa aktuelnim reisom neće dopustiti da se priključe Rijasetu u Sarajevu da to bude duhovni centar svih muslimana, što i jeste!

Vujanović u svom čojskom obraćanju, junačeći i crnogorskog reisa: “Nemam niti malo sumnje da će reis na bilo koji način odstupiti od onoga što je interes islama i IZ, i mislim da se sa bilo koje strane ta namjera i ta vrijednost IZCG ne može ugroziti".

Crnogorski predsjednik Vujanović miješajući se u unutar muslimanske i instituciju IZ ugrozio je slobodu muslimana i Islamske zajednice u CG i Sandžaku. Pored ovog posljednjeg javnog istupa vladajući režim u Crnoj Gori ugrozio je slobodu pripadnika islama u toj državi kada su potpisali Ugovor kojim se definiše uređenje međusobnih odnosa između Vlade CG i IZ. Naravno nisu oni jedini krivci, već i nestručni predstavnici Mešihata koji su učestvovali u pisanju pomenutog ugovora sa kojim su legalno dozvolili da se predstavnici Vlade CG više pitaju ko će doći na čelu IZ, time se oni više pitaju negó sami vjernici i oni koji treba da je predvode. Za sada ova garnitura potpisnika šuti, ali to će biti kamen oko vrata svima onim koji u budućnosti budu predvodili IZ. Neophodno je poništiti pomenuti sporazum i sačiniti novi, i posebno da se IZ u CG priključi Rijasetu IZ sa sjedištem u Sarajevu. To je interés svih muslimana u CG i Sandžaku!

Da se vratimo posljednjim istupu, predsjednik Vujanović treba dobro da zna da muslimani postaju frustrirani onim što se dešava nad njima u Crnoj Gori (i Srbiji), a okretanje vjeri čini se kao izlaz iz siromaštva, koje ste im nametnuli prije ratovima ali i pljačkama. Zato Vujanovićeva briga za islam i muslimane u CG, su priče za malu djecu, ali najbitnije je da su muslimani svjesni takvih predika. Vujanovićevo ponašanje me podsjeća na Nikolu Pašića, kao i na Srbo-Crnogorce od Karađorđa, kralja Nikole, te preko Miloševića pa do vas i Đukanovića. Istrebljivanje koje je nastavila vladajuća klika u CG, pretpostavka im je da muslimana neće biti na tim prostorima, tako neka se dobro zamisli vrh IZ, ako crnogorska banda istrijebi muslimane koga će oni u budućnosti predvoditi.
Ovakva crnogorska briga za muslimane podsjeća na događaj kada je dvadesetih godina prošlog vijeka Nikolu Pašića posjetila delegacija iz Gusinja, tražili su pomoć da obnove Ali-pašinu džamiju. Na pitanje, da im pomogne obnovit džamiju, Pašić je odgovrio: “Jes, jes, treba crkva u Nevesinju”.

Evo pitanje dobronamjernom predsjedniku CG Filipu Vujanoviću, zašto se konačno ne umješa u odnose i poslove SPC i CPC? Očito je da se predsjednik CG ne može odreći crnogorskog srbovanja koje propagira veliki humanista sotona Amfilohije, koji izjavi da ima dobre i korektne odnose sa Fejzićem i da je izgladio nesporazume nakon svog genocidnog govora na Bjelasici. Očito je da se olahko prođe preko izjava sotone Amfilohija o "lažnim ljudima lažne vjere", a dvojici ugledne braće u islamu, povodom otvaranja Škola Kur’ana i dječijeg vrtića, može se i podvaliti, zaratiti i prišiti im da šire “fašističku ideologiju” pa iako se dobro zna da su Bošnjaci veliki borci protiv fašizma, to su pokazali kroz historiju, i pored toga su sljedbenici fašizma zadojeni stihovima zločinačkog Gorskog Vijenca nad muslimanima vršili genocide.

Ipak, mi trebamo biti svjestni da nesloga, nejedinstvo i zavade među muslimanima u CG najviše odgovara vladajućem režimu u čijem vrhu sjede odgovorni za agresiju na BiH, za genocid nad Bošnjacima, za hapšenje i deportaciju, za policijsku akciju Lim, za Bukovicu, za Štrpce, za Kaluđerski laz…, jer to je u ovom vaktu najlakši način zamaskirati zločine i istrijebiti CG od muslimana. Na taj način ostvaruju plan i zavjet svojih predaka.

Da podsjetimo nas i javnost, nekadašnja kaza Gusinje, na jugu Sandžaka, po posljednjem turskom popisu 1905. godine imala je preko 26,000 stanovnika, dok danas sto i devet godina kasnije cijeli plavsko-gusinjski-murinjski kraj broji oko 13000. Eto predsjedniče Vujanoviću gdje CG dovela muslimanski narod, Bošnjake i Albance, znači na rubu potpunog istrebljenja tj. nestanka.

Znamo da je crnogorsko rukovodstvo stručno u zaobilaženju istine, ali to ne znači da trebamo, mi potomci žrtava genocida, dozvoliti da se istina gurne pod ćilim. Dobro znamo, hvala Bogu, da je taj naš narod opstao i poslije Kelta, Huna, Avara, Vandala i drugih kojih više nema. Ono što se dešava u Crnoj Gori i Srbiji, sigurno ne vodi prema nekom napredku, jer Bošnjaci na tim prostorima preživjeli su stotine režima, preživjet će i ovaj sada. Bilo je i ranije onih s ahmedijom i bez nje koji su bili podloženi vama, kao i današnji vazal Usović, ali ih se njihovi potomci danas stide. Upamtite predsjedniče Vujanoviću da je pravda bez moći nemoćna, i da je moć bez pravde tiranija, to je upravo ovo što vi radite.

Da se još ukratko dotknem posljednjeg saopštenja 14 odbora IZ u CG, koji svakako ne podliježu u dobrom dijelu mišljenja svojih džematlija, koji su napisali ono što Vujanović i crnogorska vlast želi čuti. Ova grupa, usuđujem se reći, neodgovornih muslimana, prema onome što im neko napisa a oni potpisaše, oslikava stanje njihovog duha i podaničke svijesti, koji treba da znaju da je najveće junaštvo braniti druge od sebe, a ne radi svojeg karaktera na kojim sjede na dvije stolice, te radi drugoga napadati i podvaljivati trećem. Očito da je iz tih ljudi i moral pobjegao, čim potpisuju nešto što cijela javnost zna da nije istina. Možete zamisliti da potpisnici koji bi trebali biti primjer još ono džematlija što je ostalo pod džamijskim krovom, navodno “oštro osuđujući gnusne optužbe, vulgarne i slične ispade intenzivirane posebno u zadnjem periodu”, kraj citata. Ni jednom riječju osude da o isključenju hafiza Kujevića iz Odbora IZ Rožaje, najobrazovanijeg kadra kojeg je inače IZ imala, ili makar neosuditi javnu uvredu kako muftija Zukorlić “širi fašističku ideologiju” koju mu je uputio čelnik IZ u CG i to nakon otvaranja Škole Kur’ana i dječijeg vrtića. Zaista poražavajuće! I sada me uopšte ne čudi zašto vjernici bježe iz džemata i potpisnika takvog jadnog pisma koje će ostati da svjedoči o njima i njihovom bijednom obnašanju funkcija na čelu odbora.

Umjesto da predstavnici džemata dignu glas za miješanje crnogorskih vlasti u odnosima IZ, i pokažu im da su oni za ideju da Mešihat bude sastavni dio Rijaseta u Sarajevu, da islam nema granica, kao što nema ni za ostale konfesije. Time potvrde riječi najomiljenijeg i najodabranijeg stvorenja koji je zemljom hodio, Poslanik, s.a.v.s. koji je rekao: „Govori istinu pa makar bila i gorka“!, pa se pitam i zamišljan kako će ovi jadni potpisnici, ako vjeruju u Sudnji dan, stati pred Allahom dž.š.?! Možete zamisliti kada govore o nekakvim “krovovima”, a nisu svjesni težine kur’anske poruke: “Svi se čvrsto držite Allahovog užeta...”, ali oni svi odreda propuštaju to uže Vujanoviću i ljudima kojima je personalna korist važnija od svoje vjere i svog naroda. Ova gospoda misli da je slobodna, a ustvari na ovaj način se odriču slobode i svojih prava, za račun pojedinaca. Ž.Ž. Ruso kaže: “Odreći se slobode znači odreći se svega ljudskog: dostojanstva, ljudskih prava, pa čak i svojih dužnosti”.

Ono što se dešava na tim prostorima ne priliči muslimanima, da li je to od straha ili lične koristi, nismo sigurni. Ali onaj dan kad pobjede strah i budu nastupali mudro, onda će im se reći vodite zajednicu ka boljem sutra. Do tada, mi nastavljamo se boriti za islam bez granica sa sjedištem u Sarajevu.