Najavljivanjem marširanja četnika ulicama Novog Pazara, kao odgovor na "Pohod na Hadžet", podigle su se tenzije u Sandžaku. Rasističko, šovinističko velikosrpsko ponašanje navijača u Beogradu, koji su skandirali i pjevali srpskim kriminalcima, palili zastavu Republike Turske, su jasne naznake mogućeg sukoba u Sandžaku.

Ismet AZIZI: Srbiji i Srbima kao i uvijek smeta, sve što nije srpsko, čak i ime Sandžak. Bošnjaci ne priznaju za svoju himnu državnu himnu Srbije, zastavu... Bošnjački sportisti ne poštuju i ne pjevaju himnu koju ne smatraju svojom. Ova činjenica se ne dopada visokim zvaničnicima u Beogradu. Srpski krugovi su svjesni da podizanje nacionalne svijesti Bošnjaka raste. Zatim, vrlo dobro znaju da su upravo oni ti koji su dali najveći doprinos rata u Bosni i Hercegovini. Različitim krugovima u Srbiji smeta rast stepena obrazovanja Bošnjaka na svome bosanskom jeziku.

Intelektualni i vjerski vođa, muftija Muamer Zukorlić, stalno ponavlja da podizanje tenzija u Sandžaku, može lahko da preraste u nasilje, scenario koji Srbija ne želi da vidi na njenoj teritoriji, iako je uspješno implementiran na sjeveru Kosova i Republici Srpskoj. To se i može dogoditi, o tome govore i srpski nacionalistički intelektualni krugovi i navijači, koje uopšte ne treba zanemariti, bazirajući se i na prošlost, jer su uglavnom sukobe inicirale različite navijače grupe, naročito navijači Crvene Zvezda - Delije.

Navijači FK "Crvena Zvezda" u Beogradu, u subotu na fudbalskom meču protiv FK "Novi Pazar" skandirali su ratnim zločincima Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću. A kada su zvaničnici zatražili od navijača prestanak skandiranja kriminalcima, oni su odgovorili zvižducima.

Pretpostavlja se da je to vid provokacije, s obzirom da se guslanje i pjevanje epskih narodnih pjesama odnosi na daleke sukobe između Srbije i Turske.

Provokacija guslama je poticaj vjerskih osjećanja navijača Novog Pazara.
Ova provokacija dogodila se na početku drugog poluvremena kada su pjevali i svirajući uz gusle, što se podrazumijeva kao uvreda za islamske vernike i Tursku. Navijači su pjevali u pratnji vatrometa i drugih pirotehničkih sredstava koja su zabranjena zakonom. Službeni spiker i delegat utakmice nisu reagirali pa niti su upozorili navijače. Osim toga, navijači na stadionu u 53. minuti u znak mržnje prema Bošnjacima su spalili zastavu Republike Turske.

U suprotnom, prije pet godina, simpatizeri FK "Novi Pazar", zvani "Torcida", postavili su na svom stadionu transparent sa natpisom "Stadion Aćif efendija", koji su otvoreno tražili da se stadion i nazove imenom svog heroja, Aćif efendije. Ovaj zahtjev i sada uznemirava ne samo navijače već i zvaničnu politiku Srbije i srpskih nacionalista.

Više puta zbog iznošenja albanske i turske zastave od strane navijača "Torcide", na utakmicama svoga kluba, klubu su prijetili sa suspenzijom stadiona, što je više puta i učinjeno.

Sport je sve na Balkanu, tako da nije bilo iznenađenje kada su prije 4 godine stanovnici najvećeg sandžačkog grada izašli na ulice i proslavili ishod meča Turska – Srbija u polufinalu Svjetskog prvenstva u košarci u Istanbulu. Ono što je iznenađujuće je činjenica da je Turska ta koja je dobila meč, a ne Srbija.

Sandžački stanovnici, gdje većinu čine Bošnjaci ispunili su ulice radujući se te večeri za poraz svoje države, mašući turskim zastavama i uzvikujući "Sandžak nije Srbija".

Srbiji i Srbima kao i uvijek smeta, sve što nije srpsko, čak i ime Sandžak. Bošnjaci ne priznaju za svoju himnu državnu himnu Srbije, zastavu... Bošnjački sportisti ne poštuju i ne pjevaju himnu koju ne smatraju svojom. Ova činjenica se ne dopada visokim zvaničnicima u Beogradu. Srpski krugovi su svjesni da podizanje nacionalne svijesti Bošnjaka raste. Zatim, vrlo dobro znaju da su upravo oni ti koji su dali najveći doprinos rata u Bosni i Hercegovini. Različitim krugovima u Srbiji smeta rast stepena obrazovanja Bošnjaka na svome bosanskom jeziku. Zahtjevima za promjenu imena institucija, nezavisnost Islamske zajednice od države, koja sa svojim liderom putuje ka autonomiji Sandžaka, uznemirava zvaničnike Beograda. Jednom prilikom muftija Zukorić je izjavio: "Mi nećemo proglasiti autonomiju, mi postupno gradimo tu autonomiju“.

Tražeći međunarodnu podršku, Zukorlić na Radiju Slobodna Evropa, jednom prigodom je izjavio: "Zašto moja odjeća da izaziva stid a ne garderoba Dalaj Lame? Ako to nije dozvoljeno za mene, onda to ne bi trebalo da bude za nikoga. To znači da je potrebno da obrišete Dr. Martin Luter Kinga i Gandija. Svi su oni bili vjerske vlasti". Sa ovom izjavom muftija sandžački je pozvao na podršku demokratske krugove na svom putu ka autonomiji Sandžaka.

Kako će se to razvijati u oči izbora za Nacionalni savjet / vijeće, gdje se istodobno čini puno na ukrupnjavanje bošnjačke političke strukture, sa ovim stalnim provokacijama iz različitih krugova Srbije, ostaje da se vidi. Ali vrijeme je da Zapad i europski demokratski krugovi okrenu svoju pažnju u Sandžaku prije nego što ne bude prekasno.