Poezija
Pjesma iz zbirke neobjavljenih pjesama Haruna Hadžića, nastala u crnogorskom zatvoru u Bijelom Polju 1994.godine
DA LI SE SJEĆAŠ, SARAJEVO
|
|
Autor: Dr. Harun Hadžić
Objavljeno: 06. July 2014. 03:07:12
Harun Hodžić (Foto arhiva: 1993) |  | ||
DA LI SE SJEĆAŠ, SARAJEVO Da li se sjećaš, Sarajevo, Našeg prvog susreta, One tihe ljetne večeri Hiljadu devetsto šezdeset devete, Ćiro je radio još, Ja sam upravo stizao na Bistrik, Bilo mi je tek šesnaest... Dječak pun života i nade Željan susreta s tobom, Godine mlade, Godine željne parade, Opiše me tvoja čarobna svjetla I glas mujezina s Begove džamije, I čudni akordi s tri bogomolje Niz Sarajevsko polje, Pa sve do Ilidže i Igmana dolje, Povjetarac je njihao kestenove... Da li se sjećaš, Sarajevo, Onih divnih dana, Tvoje su mirisale bašče, Rosa je padala sa grana, Tad ti se zakleh na vjernost I tebi poklonih najljepše doba, Kao softa i student prava, Pamtiću to do groba... Zavoljeh tvoja proljeća i ljeta, Tvoje šadrvane bagreme i lipe, Koziju ćupriju i Vijećnicu, Gazijinu biblioteku, Carevu džamiju, Tvoju dušu mehku I šum Miljacke na Bembaši... (Nigdje se na svijetu Nije rađala takva ljubav, To nikom ne smijem reći, To samo u samoći pričam sa sobom Jer, srce se ne otvara ni pred kim Osim pred Bogom. Kažu - ljudi su pakosni Iskrenost tumače kao slabost A poštenje kao interes). Da li se sjećaš, Sarajevo, Kako nam je lijepo bilo, U „Abullaha Kaukčije“ su cvjetale ruže, „Mihri-Vode“ su mirisale cijele, Sa Bistrika pogled na tvoje bašče, Na Koševu „Sarajevo“, Na Grbavici „Željo“, Skenderija, Drvenija, „Ferhadijom“ je šetala mladost tvoja, „Sarači“ su puni bili, A mi iz čitaonice Pravnog Pravo na Baščaršiju: Kod Ferhativića na ćevape, Kod Hadžibajrića na pače Na „Slatko Ćoše“ - na salep i tahan halvu, Kod Kusturice - na burek ... Fikret, Šavala, Behija, Fadila iz Višegrada, Siniša iz Mostara, Darko iz Zagreba, Zorica iz Valjeva, Abdullah iz Sudana, Adib abu Safija iz Palestine (savra hatta-nnasar) Mušan iz Čajniča, Ja iz Rožaja... Nosili smo „vijetnamke“ I prve farmerke iz Trsta, Bitlsi, Rolingstounsi, Bijelo dugme, Indeksi, Davorin, Brega, Zdravko, Kemo, Safet, Meho, Zehra, Nada... Nije bilo ni četnika ni ustaša, Ni balija, Ni tri ni dva prsta, Sve sarajevska raja, Bez ikakvog belaja... Mirisala je tvoja kotlina, Kakva milina, Pionirska dolina, Breka, Podhrastovi, Sarači, Titova, Kovači, Pa „Vječna vatra“, Igman, Bjelašnica i Zimska olimpijada, ...Majko moja... Ilidžom je odjekivala sevdalinka, Kočije su išle do Vrela Bosne, Gostio si ljude iz cijelog svijeta I pričao im svoje najljepše bajke S osmjehom su te krasile Sarajke... Da li se sjećaš, Sarajevo, „Jedne noći u decembru kad je bila hladna zima...“ „Gori vatra sad u nama...“ „Sarajevo, od sevdaha grade, Bembaša ti bistru vodu dade“, „Hajro, Hajrija, curo najmilija“ „Ko se jednom napije vode sa Baščaršije, nikad više iz Saraj’va, taj otići ne umije“...
A onda, nastupiše burna vremena, Naši neprijatelji digoše glave Ne podnose da volimo ljude, Mene baciše u tamnicu A po tebi prosuše smrt i mržnju, Ubijali su djecu i žene I stare i mlade, Palili, žarili, Sjekli ih na komade, Bacali ih u jame pune tame, Kako da sve to izdržimo, grade? Krvlju poprskaše ulice tvoje čiste Zamutiše ti suze bistre, Porušiše zgrade, Doniješe patnje I sva zla iz svoje prljave mašte, Počeše bombe da prašte, Zadadoše nam gorke jade, Ne daj se, grade, Ne plači, da ne vide djeca tvoja, Da ne pomisle da život je tragičan samo, Pričaj im kako smo srećni bili I voljeli se, I reci da – sve će proći, Da ćemo opet doći, Da prava ljubav ne umire nikad... Ja danas imam četrdeset i neku I mnogo, mnogo sijedih, Ali uspomene vjerno čuvam, Sjećanja su tako svježa, I u tamnici mračnoj dok ležim, Vjeruj, tvoja mi je patnja teža I s bolom u duši stalno se pitam - Kako da ti pomognem, voljeni grade, I kako da ti kažem Da te nikad ostavio nisam. Da li se sjećaš Sarajevo je pjesma iz zbirke neobjavljenih pjesama Haruna Hadžića, nastala u zatvoru u Bijelom Polju 1994. godine. | DO YOU REMEMBER SARAJEVO Do you remember, Sarajevo Our first sight, On that quiet summer evening In thousand nine hundred and sixty-nine, Ćiro was still in tact, I was heading towards Bistrik Was bearly sixteen ... Boy full of life and hope Eager to get to know you, Adolescent age, Age hungry for life, Fascinated with your magic lights And the voice of the muezzin from the Beg’s Mosque, And strange chords from the temples nearby Down the Sarajevo’s downfield, All the way to Ilidža and Igman The breeze was swinging chestnuts ... Do you remember, Sarajevo Those wonderful days, When your gardens smelled, Dew was falling from branches and leaves, I have sworn allegiance to you, To bestowed my prime time, As a softa and law student, Will remember it and take it to the grave... I fell in love with your springs and summers, Your sadirvans acacia and lime, Kozija ćuprija and the City Hall, Gazi’s library Emperor's Mosque Your soft soul And the sound of Miljacka at Bendbaša... Nowhere in the world Was born such a love, I can’t translate that to noone, In my lonlines I talk to myself The heart would not open to anyone, Apart from the presence of God. They say that people are spiteful, Sincerity is interpreted as weakness, And honesty as interest. Do you remember, Sarajevo How nice it was, In Abdullaha Kaukčija roses were blooming, Mihri - Vode smelled as whole, A glance at your gardens from Bistrik, "Sarajevo" at Kosevo “Zeljo” at Grbavica Skenderija, Drvenija, Along "Ferhadija" walked your youth, " Sarači " were full, And us from the Law Library Right onto Baščaršija: At Ferhatović’s for kebab, At Hadžibajrić’s for “pača” Forsalep and tahin halva at " Slatko Čoša”, At Kusturica’s for meat pie... Fikret, Šavala, Behija, Fadila from Višegrad, Siniša from Mostar, Darko from Zagreb, Zorica from Valjevo, Abdullah from Sudan, Adib abu Safija from Palestine ( savra hatta-nnasar ) Mušan from Čajniće, Myself from Rožaje ... We wore "American soldiers Wietnam war jackets" And the “original” jeans from Trieste ... Beatles, Rolling stones, Bijelo Dugme, Indeksi, Davorin, Brega, Zdravko, Kemo, Safet, Meho, Zehra, Nada ... Then there were no chetniks nor ustashas, Nor balis, Not even three or two fingers, We all were Sarajevo folks, Without any evil ... Your valley smelled, What a sweetness that was, Pionirska Dolina, Breka Koševo, Podhrastovi, Sarači, Titova, Kovači, And then „Vječna vatra“, Igman, Bjelašnica and the Winter olympics... ...Dear mother... Ilidža echoed with sevdalinka Carriages went to the Springhead of Bosna, You welcomed people from all over the world And you told them your most beautiful fairy tales And you were jeweled with a smile by the Sarajevo girls ... Do you remember, Sarajevo "One night in December, when there was a cold winter ..." "Fire burns inside of us ..." "Sarajevo, city of sevdah, Bembaša gave you clear water" ... "Hajro Hajrija, favorite girl..." "If you ever drink water from Baščaršija, You will never leave from Sarajevo"…
And then arrived the turbulent times, Our enemies rose their heads They did not tolerate our love of people, Threw me into prison dungeon And they outpour death and tears all over you, They murdered inecent people, children and women Both old and young, They were burning, burying, Chopped them into pieces, Threw them into a pits full of darkness, How to endure all this, my city They splashed blood all over your clean streets Clotted your clear tears, Toppled down the buildings, Bridges, sadirvans; They brought suffering And all the evil from their filthy imagination, Bombs began to rumble, They delivered us bitter affliction, Do not surrender, my beloved city, Do not cry, do not let your chidren see your pain, So they don’t think that life is tragic only, Tell them how happy we were And how we loved eachother And say, yes - everything will pass, That we will survive and come again, That true love never dies ... Today, I am in my forties And many, many gray-haired, But I keep my memories faithfully, My memories are still so fresh, And in the dark prison dungeon while lying Believe me, your suffering is more severe And with pain in my soul I keep asking myself - How can I help you, beloved city, And how can I tell you that I have never left you. Do you remember, Sarajevo, (“Da li se sjećaš Sarajeva”), is the poetry from the unpublished collection of Harun Hadžić, written while innocently inprisoned in Bijelo Polje, Montenegro, in 1994. Clarifying words Ćiro – an iconic train from Austro-Hungarian times Salep – very fine hot drink for cold days made from powder from dried ground roots of several species of wild orchids. Softa – student in Medresa, Islamic religious school Pače – cooked lamb heads Balije – defamatory names used for Bosniaks, who are indigenous inhabitants of Bosnia and Herzegovina, by it’s enemies Translation: Eldin Elezović and Adnan Hasanović |
 S desna: u prvom redu Ferhat Dinoša, iza njega u drugom redu Harun Hadžić i Orhan Šahmanović, kao poslanici Parlamenta Crne Gore 1996 - 1997.godine. (Izbor za poslanika Parlamenta CG nakon izlaska iz zatvora, a i na prvim višestranačkim izborima 1990. takođe je izabran za poslanika Parlamenta CG,kao predsjednik SDA CG)  S lijeva: Muamer Zukorlić, Harun Hadžić, Hilmo Neimarlija (stoji), dr. Sulejman Ugljaninin i dr Mustafa Cerić, za vrijeme učešća na Konferenciji Islamskih zemalja u Sudanu, decembra 1993. (Fotografija: posjeta bh. izbjeglicama u Kartumu, u pauzi trajanja Konferencije)  S lijeva: Muamer Zukorlić, Mustafa Kahramanjol i Harun Hadžić, kao dio delegacije BNVS-a, u pauzi držanja Konferencije islamskih zemalja u Kartumu, decembra 1993.godine.  Delegacija BNVS, s lijeva: Harun Hadžić, Esad Salihović, Isa Smit i Redžo Rašljanin na Kapitol Hilu, ispred zgrade Kongresa, Washington, novembra 1993., tokom posjete SAD radi intenacionalizacije pitanja Sandžaka  Delegacija BNVS, s desna: Esad Salihović, Redžo Rašljanin, dr Sulejman Ugljanin i Harun Hadžić, novembra 1993.godine, za vrijeme posjete SAD radi internacionalizacije pitanja Sandžaka (Ispred zavezanog kolta kao simbola mira pred zgradom UN u Nju Jorku).  Esad Salihović i Harun Hadžić, kao dio delegacije MNVS-a, za vrijeme posjete SAD i čuvenom Karnegi Centru, međunarodnoj organizaciji za mir, humanizam i zaštitu ljudskih prava, novembar 1993.  S lijeva, stoje, u prvom redu: Harun Hadžić, Alija Izetbegović, Bajro Omeragić i Rasim Šahman. U klečećem stavu Šerif Hukić. Fotografija za vrijeme držanja jednog skupa Bošnjaka u Bonu, SR Njemačka, krajem 1992.godine.  Jusuf Islam i Harun Hadžić, decembra 1993. u Kartumu, Sudan.  Delegacija BNVS-a, s lijeva: Dr Sulejman Ugljanin, Harun Hadžić, Redžo Rašljanin i Esad Salihović, ispred zgrade UN u Nju Jorku, novembra 1993.godine, za vrijeme posjete SAD radi internacionalizacije pitanja Sandžaka (Interesantno je napomenuti da je hapšenje rukovodstva SDA Crne Gore uslijedilo neposredno nakon povratka delegacije BNVS-a iz posjete SAD i učešća na Konfeneciji islamskih zemalja u Kartumu. Dakle važno je istaći da proces protiv SDA i progon i represalije nad bošnjačkim narodom u Sandžaku nisu vođeni zbog “stvaranja države Sandžak silom”, kako im je to optužnica stavljala na teret, već upravo zbog namjere vlasti da zaustavi internacionalizaciju pitanja i odvrati Bošnjake od bilo kakvog potenciranja a kamo li rješavanja pitanja Sandžaka. Dakle, teror crnogorskih organa vlasti je trebalo da izazove strah i odustajanje Bošnjaka od rješavanja pitanja svog statusa.) Harun Hadžić je uhapšen 28. januara 1993. neposredno nakon posjete ministru pravde Filipu Vujanoviću, u Podgorici, gdje je tražio informacije gdje su nestali Rasim Šahman, Erdžan Fetahović, Omer Omerović, Rifat Vesković i još neki članovi SDA koji su pohapšeni 26. januara, a u javnosti je puštena vijest da su kidnapovani i odvedeni u Foču, radi razmjene na ratištu za zarobljene Crnogorce koje je navodno držala Armija RBiH. Inače svim uhapšenim, kao i samom Harunu Hadžiću je policija prilikom hapšenja govorila da suu kidnapovani i da im je sva porodica takodje kidnapovana i odvedena na razmjenu u Foči, kod čuvenog četničkog vojvode Kornjače.)  Fotografija sa suđenja u montiranom političkom procesu dvadeset i jednom članu najvišeg rukovodstva SDA Crne Gore, u Bijelom Polju (26. januar 1993. – 19. decembar 1995.). S lijeva, u prvom redu: Harun Hadžić, Husein Smakić, Rifat Vesković, Hakija Muratović i Meko Kasumović.  Dr Harun Hadžić, kao profesor na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, za vrijeme polaganja jednog pismenog ispita, 2014.godine. |
|
Ostali prilozi:
» PROMOVIRANA ZBIRKA DUHOVNE POEZIJE „MIRISU SVIH MIRISA“ ELVIRE-RABIJE SUBAŠIĆ
MINA | 10. October 2024 16:44 |
Ostali prilozi istog autora:
|
