Selo Selište se može povezati sa dešavanjima nakon dolaska Austrougarske u Bosnu i Hercegovinu i masovne seobe Bošnjaka u Tursku. Poznato je da su cijela sela i naselja napuštana. Kuće, njive, pašnjaci, voćnjaci, šume pa i džamije ostajale su prazne.

Tako se desilo i sa selom Selištem kod Prnjavora koje danas pripada općini Srbac i u kojem žive naše drage komišije.

A da su tu nekada živjeli muslimani, da su imali svoja imanja, kuće, da je postojala džamija i mekteb te druga vakufska imovina svjedoči jedan dopis Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva iz Prnjavora, od 19. novembra 1913. godine, broj: 257/13, sadašnja signatura spisa: UM-1-54/1914.

U tom dopisu se navodi: „Da je u ovom kotaru za vrijeme seobe u Tursku - selo Selište ostalo bez i jedne muslimanske kuće tako da što god je bilo u dotičnoj naseobini muslimanskih zemljišta preuzeli su inovjerci i na ista zemljišta posjeli.“

Kako dalje piše u spomenutom dopisu, koje je upućeno Vakufsko-mearifskom saborskom odboru u Sarajevo, bilo bi štetno pustiti da vakufska imovina propada pa je Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Prnjavoru, na svojoj sjednici od 10. oktobra 1913. godine, zaključilo da proda mekteb i džamiju a novac od prodaje će se kojem drugom vakufu pridodati.

Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Prnjavoru predlaže da se džamija prenese u obližnje selo Brnjavica ako ne bude mogućnosti da se proda te se od nadležnih ovim putem traži odobrenje.

Nemamo pouzdanih podataka da li je zaista i prodata ova džamija ali se na osnovu gore citiranog dopisa te činjenice da danas u selu Selištu nema nikakvih materijalnih dokaza o muslimanima tog sela, može pretpostaviti da se to zaista i dogodilo.



Priredio: Muhamed Hodžić