Veselj Meta, dipl.ecc.: Ako se pažljivo analizira dolazi se do konstatacije da se dejstvo političkih snaga i moći posebno u Prizrenskoj Regiji sa Župom, Gorom i Podgorom gotovo u potpunosti preselila i ugnijezdila na onim lokacijama gdje nekada nisu važile ni za male mahale velikih sredina i gdje ima najmanje Bošnjaka (izuzev i posebno i Bošnjaka po potrebi), ali su zato čvrsto povezani preko rodbinskih, prijateljskih i familijarnih veza i u sprezi su i sa ostalim dobrim poznavaocima u korišćenja opšteg dobra u lične svrhe. U okviru takvih centara političkih moći prisutno je jako koheziono i naročito familijarno upravljanje.

U ovom tekstu iznijet ću svoj stav sa presjekom novog stanja naše (bošnjačke) životno-političke zbilje-stvarnosti i to strukturalno posmatrano kao i u sjenci sada već prohujalih-okončanih lokalnih izbora na Kosovu, te u isčekivanju novih - nastupajućih parlamentarnih izbora, viđeno mojim očima kao jednog od običnih - prosječnih Bošnjaka iz Prizrenske regije, o čemu sam i ranije iznosio svoje stavove.
Jer ako i dalje nastavimo da šutke i nemo posmatramo šta se sve oko nas i protiv nas zbiva kao da nas drugačijih od postojećih nam političara nema a kako nam se i isti javno hvale (“ko, recite nam koga mi to imamo dobrog? Samo su naši postojeći političari najbolji”) time ćemo i mi prešutno participirati da se sve više na našoj - bnošnjačkoj političkoj stvarnosti potvrđuje a zbog kojih će se prvenstveno svima nama sada i ostvarivati a brzo i izmicati moja davno navođena “dijagnoza”:

KANCER NAM NIJE, AL I SPASA NAM NEMA
(P.S. Ovu konstataciju navodim svakako u prenosnom smislu riječi.)
Bojim se da je možda već i poodmakla faza stanja te da neke riječi (stanje) iz gore navedene konstatacije možda već treba izbrisati a time i teško nama.

Ja povremeno (iako nerado) a zarad svog duga prema ranije uvažavanom svom narodu i bez obzira na rizike kojimu se ovakvo iznošenje ličnog stava izlažem lično a možda i šire, još uvijek osjećam svoju ljudsku, obrazovnu, vjersku i svaku pozitivnu odliku te smatram za potrebnim da zarad istine kakvu je vidim iznesem svoj stav u nadi da će se možda čak i pozitivno odraziti i na one koji se budu našli i jesu u ovome kako bi se korigovali i izbavili jer se svi duboko i beskurpulozno međusobno “gaze”, “grizu” i “guše” a nama (građanima) Bošnjacima ispostavljaju sve veće i “teže račune”.

Analiza se može predstaviti bilo zbirnim pokazateljima za sve političke subjekte, potom strukturalno, te deduktivno - induktivnom metodom, sa vremenske distance, pojedinačno i kako god drugacije. Zajednički imenitelj svemu je da nigde ništa ne valja i sve je gore po nas tako da čak i ponestaje i vjerovanje, odnosno teško se možemo i ponadati bilo kakvom poboljšanju imidža i stanja za našu zajednicu.

Na djelu je i dalje javna manifestacija arogancije, prepotentnosti, uobraženosti i sve drugo u negativnoj konotaciji skoro kod svih čelnih partijskih vođa i njihovih bliskih suradnika. Zašto je tako? Ništa na žalost nije iznenađujuće za nas dobre posmatrače i analitičare iako smo i mi itekako željni postepenih pozitivnih pomaka. Kod glavnih i najstarijih aktera čija je i najveća odgovornost prisutno je dugo - dugogodišnje iskustvo (a za neke se može reći i višedecenijsko: DSB, Vatat, Vakat, SDA…) al’ svi izgleda u genima imaju i istu odliku i iskustvo u nezi, gajenju i očuvanju svojih interesa sa “historijskim ličnostima”.

Iako su se neki od njih od nedavna malo izmakli po strani ali zato čvrsto i zdušno upravljaju situacijom bilo direktno ili indirektno sa drugih - višljih pozicija na loko i širem tržištu.

Uz njih su se još brojni kalili u dosljednosti i postepeno zauzimaju busije i demonstriraju možda još perfidnije svoju moć, aroganciju i drskost. Zajednički imenitelj svake od družina ponaosob je svi za jednog “našeg” i svaki pojedinačno za nas ako hoćeš biti član družine i ako si zaslužio da budeš sa nama a ostali nek vide šta će.

Družine su toliko narasle po svim odlikama da su postali posebni karteli političko-materijalne i familijarne moći a vrlo često i neshvatljivo i međusobno isprepleteni kao da svako preko svojeg želi imati uticaja i kod konkurencije samo da se dobije nešto što je normalnom čovjeku neshvatljivo kako je to moguće. Za sebe i svoje su prigrabili sve što se prigrabiti može bez stida i ikakvog srama te većina od njih ima najmanje po jedan redovan izvor i još po nekoliko dopunskih izvora prihoda na račun svog naroda, dok brojne ne ostavljaju da se izbore za svoju egzinstenciju. Njihova politika je izuzetno dobro nagrađivana-plaćena. Sada svi manje više ŽIVE NA VISOKOJ NOZI i voze ili / i se voze bijesnim i luksuznim automobilima bilo ličnim bilo službenim dok im sunarodnjaci nemaju po 1-2 eura da plate prijevoz za dolazak iz sela u grad kada za to imaju potrebe.

Ako se pažljivo analizira dolazi se do konstatacije da se dejstvo političkih snaga i moći posebno u Prizrenskoj Regiji sa Župom, Gorom i Podgorom gotovo u potpunosti preselila i ugnijezdila na onim lokacijama gdje nekada nisu važile ni za male mahale velikih sredina i gdje ima najmanje Bošnjaka (izuzev i posebno i Bošnjaka po potrebi), ali su zato čvrsto povezani preko rodbinskih, prijateljskih i familijarnih veza i u sprezi su i sa ostalim dobrim poznavaocima u korišćenja opšteg dobra u lične svrhe. U okviru takvih centara političkih moći prisutno je jako koheziono i naročito familijarno upravljanje.

Jezgro bošnjaštva u ovom Regionu je ostavljeno samo kao snaga za ubiranje glasova - puki glasači kojima će samo za trenutke uoči izbora umjesni oreatori baciti po koju pohvalu iz skore ili bivše slavne prošlosti i to će nadahnuti masu da im daju tapiju jer za uzvrat nažalost od njih ovo tržiste skoro i da ne traži ništa.

No, vratimo se konkretno od prethodnog do sada i kako se sa, odnosno da li se sa njima uopšte može zajedno ili posebno ili nekima pojedinačno ili svima treba očitati lekciju na novim izborima jer sve njih već dobro svi znamo. Da su bar malo mogli da oslušnu i pročitaju te poslušaju sugestije običnih ljudi ne bi nastavljali sa takvom curukusijadom i neukusnom glumom. Najpre su čelnici NDS, Vakat-a a nešto skromnije - umjerenije i novajlije CDU davali krupne izjave da su kod koalicionog partnera izdejstvovali veliki broj pripadajućih stolica - fotelja a samo preostaje da se zajednički dogovore a potom i raspodjele (nepoznati) plijen.

Stvar - inicijativu je odmah brže bolje preuzela u svoje ruke čelnica NDS g-đa Redžepi s pravom a vjerojatno i umišljajući sebe najkompetentnijom. To sastančenje kao i sve što je slijedilo je ličilo na ono što im je i cilj kako da se preuzme inicijativa te da na taj način svaki od njih udomi svojega podobnog a nema veze čak ni da li ima kvalitete.

Normalno zajednički nastup bio je kao i uvijek sitan prah u oči svom narodu a umišljeni autototilarizam gotovo kod svih čelnika je rezultirao onim što smo mogli pretpostaviti iako smo se potajno nadali da će biti začetak bar nečeg novog. ”Višedecenijskim” partijskim čelnicima velike koalicije VAKAT je ispod časti da se ujedine sa po njima znatno “slabijim” novajlijama jer oni su veliko i spremni su možda da private druge pod svojim okriljem ali nikako sa ravnopravnim udelom.

Ne mogu samo da razumijem da li je ta paranoja prešla i na mlađe pa i nove “lidere” kao i na sada već davno “pokorenom” političkom velikanu dr.Balić iz SDA (koji u zadnje vrijeme konstantno luta i pravi promašaje u izboru suradnika), te kako bar oni nisu pokazali interes a time i za njihovo opšte dobro ugovorili bilo kakav vid zajedničkog djelovanja - koalicije i da li su oni uopšte toga svesni. Kako uopšte računaju da pored postojeće velike koalicije oni ovako slabi i loši opstanu na ovom političkom - beskurpuloznom tržištu Bošnjaka. Pa kada bi se ovi “jaki” (koalicija Vakat) uopšte udruživali svojevremeno da nisu osjećali veliku opasnost za nestanak od drugih.

Da se nesto kaže i o našoj izgleda lošoj nadi o novoizabranim delegatima sa posebnim osvrtom na one za prizrensku Opštinu. Umjesto da bar kod novoizabranih delegata od strane naroda a po prijedlogu stranaka proradi samosvijest da je narod njima dao glas i od njih očekuje, oni su se pokorno drže svaki svojeg čausa i rezultat je taj. Od novoizabranih imamo i ozbiljne visoko obrazovane pa čak i jake poslovne ljude pa se očekivao bar njihov dostojan stav i nastup. Ali ni to se ne može ni očekivati jer neki od njih su takođe ambiciozni i “iskusni” ljudi koji mjesto delegata koriste samo kao početnu lestvicu uspona i širenju moći što je čisto k’o m. staklo.

I vjerojatno su baš oni i bili kamen spoticanja jer oboje (VAKAT-a i NDS) a time i nijedan od njih nije mogao zauzeti veću - nenuđenu funkciju Potpredsjednika pa je u finišu trke u javnom nadmetanju dominirali isti. Dotična čelnica NDS g-đa Redžepi se toliko uživila u tom nadmetanju da se na kraju samokandidovala i bila spremna da “žrtvuje” svoju postojeću poziciju da bi se dočepala po njenoj tvrdnji “pripadajućoj” funkciji Bošnjacima mjesto Podpredsjednika Opštine koje je od posebnog značaja i preko kojeg bi navodno “riješila” sve ili brojne probleme svojih sugrađana. A za neke sa posebnim zaslugama za realizaciju svojih interesa su od ranije čuvana i preletjeća mjesta sa stolice na stolicu jer je puno doprinio do sada jednu pa je vrijeme da zavede red i na drugoj funkciji.

Naprijed navedeno je osnova i isključivo polje djelovanja a svoju moć i aroganciju manje više demonstriraju skoro svi lideri a posebno u odlučivanju u svim sferama života namećući a neki od njih pa čak i javno izjavljujući da se ništa slučajno ne može desiti bez njih čak i onamo gde nemaju nikakvog prava. I nažalost tako je. To su shvatili i brojni preletači i prevrtači i neki od njih su bili i na mukama pa su poslije niza partijskih promjena ponovo se priklanjali moćnima i tako ostvarivali svoj cilj po cijeni gubljenja i dostojanstva.

Šta da radimo mi obični ljudi, Bošnjaci koji smo na periferiji svega toga i na sreću nemamo takve odlike i koje nam nisu prihvatljive a ima nas u velikom broju? Oni nam kroje život a protiv njih smo razumom nemoćni jer su oni izabrani i misle da mogu da nam rade šta im volja.

S pravom se postavlja pitanje: - stanje je takvo kakvo jeste, neki od njih se nemaju nameru menjati a nas kažnjavaju da moramo da ih trpimo i ispaštamo. Kakva li sudbina čeka našu neiskvarenu mladost iako ne svu jer se dobar broj iz te sfere prestrojio i na žalost nastavlja da sprovodi i sluša moćnike.

Krajnje je vrijeme a i dužnost nam je da se mi obični i nestranačke a posebno i obrazovane ličnosti ponovo masovnije uključimo u javni život govoreći istinu bez ikakve pristrastnosti prema bilo kome od njih a zarad, daj Bože, promijene stanja na bolje jer: Allah, uistinu, neće promjeniti stanje jednog naroda dok se on sam ne promjeni.

Svo moje navođenje i pisanje je upravo u funkciji istine kakvu je ja vidim pa time ću na kraju i ovo pisanje završiti citatom jednog od Ajeta iz Kur’ana kojeg od davnina citiraju čak i visoke svjetske obrazovne institucije a vezano sa pravdom a meni prirasta jer mi je kao jedna od odlika a on glasi:
“O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu, ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, a Allahovo je da brine o njima.”

Nadam se da još uvijek ima snage i volje u ovom mom divnom narodu za promjenom na bolje te u to ime selamim sve.