Elmedina MUFTIĆ: Hiljadu godina pokušavaju da joj naude, pa je unište, ubiju, ponize. Ona se ne da. Ostaje uspravna. Mnogi su mačeve i sablje o nju lomili... Mnogima je samo pusta želja ostala da svojom prljavom čizmom po njoj hode. Mnogi su u rijekama noge oprali, i ime Svevišnjeg spomenuli, pa u nju kročili. U njoj su ponikli najbolji sinovi i kćeri njezine...

Postala davno, prije više od hiljadu godina. Izronila sama iz sebe i ovladala sama sobom. Ljepotica kakve na dunjaluku nema i ne može da bude. Ponosna... Prkosna... Usnula... Plemenitog roda, još plemenitijeg poroda. Majka svima, maćeha nikomu. Ljubavi puna. Rukama bi dunjaluk obgrlila...
Kao srna progonjena od dušmana i krvoloka.

Hiljadu godina pokušavaju da joj naude, pa je unište, ubiju, ponize. Ona se ne da. Ostaje uspravna. Mnogi su mačeve i sablje o nju lomili... Mnogima je samo pusta želja ostala da svojom prljavom čizmom po njoj hode. Mnogi su u rijekama noge oprali, i ime Svevišnjeg spomenuli, pa u nju kročili. U njoj su ponikli najbolji sinovi i kćeri njezine...

Sudbina joj i nije bila baš naklonjena, ljepotu joj nisu mogli gledati, njezin narod su htjeli uništiti i sjeme i zemlju zatrti. Lijepa zemlja i lijep narod... Pitoma zemlja i pitomi ljudi. Dobra zemlja Bosna i dobri Bošnjani u njoj. Jedanaest genocida i desetine ratova, buna, ustanaka sve je to Bosna preživljela. Nadživjela je i prijatelje i neprijatelje. Svojom plemenitošću pobijedila zlo. U svojim je njedrima hranila i dosta dušmana i prema svima bila jednaka...

Trnovit put je prelazila... Više je jada nego hajra vidjela... Uprkos tome, najljepše pjesme su o njoj opjevali sinovi njeni dobri Bošnjani. Ljubav golema za nju je vezana i krvlju se cijena njene slobode plaćala. Opstala je jer se sobom grijala, jer se drugačijeg nije bojala. Goleme rane su dušmani njoj zadali, puno je krvi njome proteklo, i puno suza u njoj proliveno. Njeni svjedoci su njeni šehidi... Gazije su i danas njezini bedemi.



Devedesete godine prošlog vijeka su bile najteže i najkrvavije u njenoj dugoj historiji. Sve je bilo spremno za njeno uništenje, srpsko-crnogorski i hrvatski laboranti su spremili formulu za nestanak Bosne i Hercegovine... Ali su jedno zaboravili, da Bosna ima Bošnjaka "i da Bošnjak polahko glavu na zemlju spušta da zemlju ne povrijedi"... Zaboravili su da u Bosni žive ljudi i da Bosna ima brdo, i kuću na brdu, i staricu koja živi u kući... Zaboravili su da Bosna ima i "Kuću na Drini" i "Tvrđavu"... Da Bosna ima i "Ovo malo duše" i puno toga Bosna ima, i sve to bilo garant njenog opstanka... Bosna je imala sebe i one koji je vole više od vlastitog života. Majke ima Bosna koje rađaju najbolje sinove, koji su je odvajkada branili... "Bosna će trajati do kijametskog dana" nije bila misao ni pretskazanje, nego dova velikog sultana Fatiha, i ta dova je garant opstanka... Imala je Bosna i 1. mart i narod koji je rekao DA!!! Da, koje je značilo nezavisnost; ispunio se san Gradaščevića, nastavila se tradicija Kulin Bana i Kotormanića...

I opet se sudbina poigrala Bosnom i opet se desio rat. Drinu i Savu pređoše dušmani i prljavom čizmom zaprljaše bosanske ćilime, i krv nedužnu proliše, i bošnjačkim majkama iz njedara srce iščupaše.. I ostala je rana nepreboljena, ostala je Srebrenica, Prijedor, Višegrad, Foča, Ahmići, Stupni Do... Ostao je uzdah djeteta i krik žene... Ostala je krvava mrlja na svjetskoj historiji... Ostala je nepravda da svjedoči o nehumanosti i dvostrukim aršinima "Stare dame"... Preživjela je Bosna i ove zvijeri... Ostala je Bosna da prkosi... Bosna da opominje... Bosna da se o njoj pjeva... Bosna da joj se umorni vraćamo... Ostala je Bosna i Grdaščevićeva dova, koja se prolama "Ima Bosne, beglerbeže, i Bošnjaka u njoj! Bili su prije vas i ako Bog da, biti će i poslije vas!"

Sretan Dan nezavisnosti domovini Bosni i Hercegovini od naroda koji je voli i za nju se bori.