"Da su Akademija i Univerzitet vršila svoju dužnost do protesta ne bi moralo ni doći, ovakvih kakvi su bili, neartikulirani i sa nejasnim ciljevima, osim jedino sa opravdanim zahtjevima da do promjena mora doći", smatra Filipović.

Otkako je BiH zahvatio val protesta, koji se iz Tuzle prenio i u ostale bh. gradove - svi su iskoristili svoje pravo glasa. Pravo na iznošenje zahtjeva, traganja za promjenama, pa i rješenjima. No, oni od kojih se to najviše očekivalo da učine - ostali su nijemi. Ćute intelektualci okupljeni u Akademiju nauka i umjetnosti BiH (ANUBiH). Nijema je ostala akademska zajednica, izuzev ponekog pojedinaca.

"Tačna je ocjena da se glas intelektualnog svijeta u javnosti ne pojavljuje, niti javnost zna šta misle intelektualci, ako postoje uopće kod nas još uvijek intelektualci pod pretpostavkom da biti intelektualac znači nezavisno misliti", ističe akademik i član ANUBiH Muhamed Filipović.

Svugdje u svijetu akademije nauka i umjetnosti, pa i univerziteti su generatori ideja, predvodnici promjena, ponalazači rješenja, kako političkih tako i ekonomskih. No, u BiH, ni nakon posljednjih dešavanja - to nije slučaj.

"Da su Akademija i Univerzitet vršila svoju dužnost do protesta ne bi moralo ni doći, ovakvih kakvi su bili, neartikulirani i sa nejasnim ciljevima, osim jedino sa opravdanim zahtjevima da do promjena mora doći", smatra Filipović.

Mnogo je razloga i zašto ćuti akademska zajednica, zašto ćute intelektualci, tvrdi Filipović. Jedan od osnovnih uzroka jeste i guranje nauke u zapećak, zbog čega se dešavaju ovakve stvari u državi.

"Akademija nauka ne treba nama kao muzej nekakvih bivših naučnika i figura, nego kao aktivna naučna institucija. Zbog toga ova akademija nije u stanju više da proizvodi mišljenja, pa onda ih ne može ni saopštavati, ona ih zapravo više niti nema", upozorava Filipović.

Ista stvar događa se i sa Univerzitetom. Zbog oduzimanja autonomije Univerzitetu, on je izgubio svoj smisao, osim da je, kako tvrdi Filipović, postao fabrika diploma.